Ljubav i nasilje u adolescentskim vezama
 
JA TE VOLIM
 
«Muškarci nisu izbjegavali nikakva sredstva kada su trebali braniti nevinost žene, ali niti kada ju je trebalo oduzeti.»
Axel Sandemose
 
 
Nema onoga tko se ne sjeća svoje prve đačke ljubavi jer je to nešto najljepše što se mladoj osobi može dogoditi. Dugo su dva mlada srca snažno kucala, dugo su oči nježno milovale voljeno biće, dugo je duša nijemo isijavala sentimentalne poruke, dugo je u ušima odzvanjao ljubavni zov, prije nego što su izgovorene te tri drage riječi: «Ja te volim!»
Sve se odvijalo tiho, nečujno i spontano, baš onako kao što kaže poljska poslovica: «Ljubav i pjesma trebaju biti spontani.» Intenzivni emocionalni osjećaji i snažni dojmovi duboko su ucijepljeni u sjećanja pa je svako prisjećanje na te predivne dane, uvijek svježe, lijepo i ugodno. Iako su počele u snažnom zanosu i žaru, malo ih se održalo jer su te mladenačke ljubavi nestabilne i prolazne, baš kao i sama mladost. Mnoge su jednostavno nečujno nestale. Nažalost, dosta ih je neslavno završilo zbog sukoba, nasilja i zlostavljanja, a poneka i zbog silovanja i drugih uzroka, ali i neželjenih posljedica. To je čudan apsurd koji se događa u tim odnosima, jer ni po kojoj logici nasilje ne ide uz ljubav. Onaj tko voli, ne vrši nasilje nad voljenom osobom, a tko doživljava nasilje od partnera, ne može ga voljeti. Zašto se u vezi događaju nasilje i ljubav?
 
 
Što je nasilje u adolescentskim vezama
 
Pod pojmom adolescentske veze razumijevamo dvije mlade osobe (mladića i djevojku) koje su na temelju zajedničkih simpatija uspostavile bliske odnose s namjerom da te simpatije prerastu u iskrenu ljubav. A što je nasilje? «Nasilje je primjena sile protiv volje ili prava onoga na kome se primjenjuje.» Definiramo ga kao sustavno zlobno postupanje, nanošenje zla partner(u)ici; kao ničim izazvanu agresivnu aktivnost, korištenje fizičke nadmoći, sile i ucjene radi podčinjavanja, omalovažavanja, poniženja, vrijeđanja, zadavanja boli partneru/partnerici. To je seksualno maltretiranje, uznemiravanje, dodirivanje intimnih dijelova tijela protivno njenoj volji, nagovaranje i prisiljavanje na oralni, analni ili genitalni seks. Zlostavljanje je svako izlaganje tjelesnom, emocionalnom, socijalnom i/ili seksualnom napadu, traumatizaciji, stresnoj situaciji i grubom zanemarivanju. Primjerice, dođu na zabavu, a mladić ostavi djevojku za stolom i s društvom za šankom ispija alkohol. Ili obrnuto, ona njega ostavi, pridruži se prijateljicama, priča… Pojam nasilja odnosi se na više oblika i vrsta viktimizacije. Želimo li naglasiti da je riječ o određenoj vrsti, koristimo uži pojam, npr. tjelesno nasilje, ili još uži: ćuškanje…Nasilje u adolescentskim vezama pitanje je kršenja ljudskih prava i sloboda.
Nasilje je u vezi svako namjerno tjelesno, psihičko ili seksualno iskorištavanje, mučenje, iživljavanje, nanošenje patnje, boli, emocionalne nelagode, narušavanje ugleda, ljudskog dostojanstva, tjelesnog, duševnog i/ili spolnog integriteta. Praćeno je gorčinom, snažnim emocionalnim nabojem i agresivnom reakcijom. Prema tomu, zlostavljanje je širi pojam od seksualnog, psihičkog, tjelesnog, socijalnog, ekonomskog i drugih pojmova koji označavaju pojedine tipove i oblike nasilja u adolescentskim vezama i partnerskim odnosima općenito. Terminom nasilja obuhvaćene su sve te, kao i druge vrste, tipovi i oblici agresije u vezama pa ga u tom smislu i ovdje koristimo. Nasilje može biti jednokratno, ali se može i ponavljati, a zlostavljanje se najčešće provodi kontinuirano, u kraćem ili duljem vremenskom razdoblju.
Ima više vrsta i oblika nasilja, a mi ćemo ih svrstati u tri skupine:
1. fizičko ili tjelesno nasilje (guranje, štipanje, grubo stiskanje, povlačenje za kosu, ćuškanje, udaranje nogom, obaranje na tlo i drugi oblici ugrožavanja tjelesnog integriteta);
2. psihičko ili emocionalno nasilje obuhvaća verbalne napade, ismijavanje, govorenje ružnih riječi, vrijeđanje, omalovažavanje, ponižavanje, nazivanje pogrdnim imenima, dovođenje u nelagodu, osobito u društvu, sramoćenje, širenje neistina, grube šale, uskraćivanje određenih sloboda, zastrašivanje, optuživanje za ono što žrtva nije napravila, prijetnju silom, ucjenu;
3. seksualno nasilje Svjetska zdravstvena organizacija definira kao bilo koji seksualni čin, neželjeni seksualni komentar, prijedlog ili kontakt ostvaren protivno volji žrtve, uporabom prijetnje, sile, ucjene. Navest ćemo samo nekoliko najsloženijih oblika seksualnog nasilja: dodirivanje intimnih dijelova tijela, seksualno uznemiravanje, nagovaranje, vršenje pritiska i iznuđivanje seksualnog odnosa, silovanje.
Nasilničkom ponašanju skloniji su mladići nego djevojke. Ono često dovodi do raspada veze. Nerijetko je potrebna pomoć stručne osobe u razrješavanju krize i uklanjanju trauma. Žrtve verbalnih ili fizičkih napada najčešće su partnerice. Napadači su obično impulzivne mlade osobe, mladići iz obitelji u kojima često vladaju nasilje, nesloga i sukobi; mladići koji su odgajani nasiljem; koji su prepušteni ulici, lošem društvu ili su tijekom odrastanja i formiranja vlastite ličnosti bili razmaženi u obitelji i dobivali sve što žele, pa to isto očekuju i od partnera.
 
 
Korijeni nasilja
 
Veliku prepreku pravilnom spolnom odgoju mlađih čine ponašanja odraslih koji imaju dvostruk moral: jedan propovijedaju njima, drugi rabe u praksi. Mladi riječi čuju i zaborave, a uzore oponašanja i usvajaju. U školi uče o ravnopravnosti spolova, a svuda oko sebe vide borbu za nadmoć, diskriminaciju, zapostavljanje i neravnopravnost žene, kako na poslu i u javnom životu, tako i u obitelji. Carl Jung kaže: «Gdje vlada ljubav, nema mjesta želji za moći, dok tamo gdje prevladava moć, ljubav nestaje.» Znači li to da ljubav slabi? Ne, samo se mladi moraju više truditi, davati, a ne samo uzimati. Nijemci kažu: «Tko hoće ljubav žeti, mora je sijati.» Znači, da bi bio voljen, mora voljeti. Što više ljubavi pružaju, više im se i uzvraća.
Mladima se govori o spolnoj suzdržanosti, a oni često oko sebe vide spolnu raspuštenost, preljub, silovanja, prostituciju. Priča im se o potrebi da se spolnost oplemeni i produhovi, a nerijetko su svjedoci vulgarnog iživljavanja spolnog nagona, raznih primitivnih seksualnih scena, perverznih događanja, ekshibicionističkih prizora, spolnog nasilja, koje vrše pojedinci, ne samo pedofili, nego i neki ugledni ljudi, među kojima ima i roditelja. Ponekad su djeca njihove žrtve. Ta nasilna i traumatska iskustva ostavljaju negativne posljedice na njihov kasniji seksualni život, ljubav, ponašanje, odnose u vezama, kasnije i u braku. Narod kaže: «Ono što si posijao, to ćeš i žeti», a Kvintilijan poručuje: «Ne može biti žetve tamo gdje se nije sijalo!» Ako se sije diskriminacija, nasilje, pedofilija i incest, plodovi će žetve biti još beskrupuloznije zlostavljanje, svirepo nasilje i monstruozna rodoskvrnuća. Kako onda od mladih ljudi, koji u toj sjetvi nekad sudjeluju kao žrtve, rjeđe kao sudionici, možemo očekivati da poštuju tuđa prava i da se u adolescentskim vezama humano i čovječno odnose? Ono što i kako odrasli čine, činit će i njihova djeca. Većina odraslih ljudi ima zdrave stavove, vrlo kvalitetno ponašanje, uzoran brak i svojoj djeci pružaju konstruktivne uzore i primjere za oponašanje. Sretni su to očevi i majke i još sretnija djeca. Nažalost, i poneko njihovo dijete, pod utjecajem lošeg društva, nagovorom i pod pritiskom vršnjaka huligana i nasilnika, ali i negativnih uzora odraslih, zaluta među ovisnike, prijestupnike, delinkvente, silovatelje. Osim obitelji, na odgoj i formiranje mladih osoba utječu okolni i socijalni čimbenici i drugi relevantni izvori, javni mediji, filmovi, pornografija…
Uzori odraslih najbolji su odgajatelji i izvori pozitivnih, ali i negativnih utjecaja na formiranje mlade ličnosti. Iz njihovih odnosa izvire velik dio uzroka nasilja među djecom i adolescentima, u partnerskim odnosima… Oni na mlade nezrele osobe djeluju zarazno. Ono pozitivno i plemenito što su roditelji odgojem ugradili u dijete, te zle i pokvarene osobe, poput crva u jabuci, razgrade, zatruju im dušu. Djeca i mladi znatiželjni su i povodljivi, lako nasjedaju slatkorječivim prevarantima koji im nude golem izazov, seksualnu avanturu, nešto nedoživljeno. Sve se to odvija u strogoj diskreciji, pod velom misteriozne tajnovitosti.
Mlade osobe nitko nije educirao (ili je to činio vrlo oskudno) o spolnosti, spolnim odnosima i posljedicama preranog stupanja u seksualne odnose, niti ih je itko uputio na korištenje kontracepcije. Posljedice su: nasilni pobačaji, bijeg od kuće, napuštanje škole, prisilno sklapanje maloljetničkih brakova, promiskuitet, prostitucija, izvanbračna djeca…
Kad se nesreća dogodi, spremni smo osuđivati sve, ali ne i zapitati se što smo poduzeli, što nismo, a trebali smo, da do nje ne dođe, kolika je naša krivnja jer mi nismo ispunili zadaću.
 
 
Zlostavljanje u vezama
 
Rezultati istraživanja u Engleskoj pokazuju da je između 25% i 40% djevojaka zlostavljano od partnera. Najviše sukoba u adolescentskim vezama događa se zbog prisile na seksualni odnos. Djevojke koje su navikle ispunjavati tuđe želje, malo se bune, pa popuste da bi očuvale vezu.
Njih valja poučiti kako da kažu NE jer je to njihovo pravo; moraju odrediti granicu na bilo kojem stupnju intimnosti jer je riječ o njihovom tijelu i odluci. Tko ne poštuje tu granicu, ne poštuje ni nju, pa je bolje prekinuti vezu nego trpjeti nasilje.
Iz statističkih podataka američkog Ureda za statistiku vidljivo je da:
- jedan od 10 adolescenata i adolescentica doživi neki oblik fizičkog nasilja u vezi;
- čak 85% zlostavljanih u vezi su partnerice;
- 95% prijavljenih napada u vezama počinili su mladići;
- više od 70% adolescentica trudnica ili majki tuku njihovi partneri;
- 71% od svih seksualnih napada na partnerice bilo je unaprijed planirano;
- većina silovanih žrtava ima između 16 i 24 godine života;
- u 60% silovanja koja su prijavljena kriznim centrima počinitelj je žrtvi bio poznat;
- zlostavljanje se može dogoditi u svim vrstama veza, uključujući i homoseksualne.
Visok postotak žrtava nasilja utvrđen i ispitivanjem na uzoru od 1632 učenika od 8. do 11. razreda, koje je provela Obrazovna fondacija američke sveučilišne udruge žena. Evo rezultata:
- 85% djevojčica i 76% dječaka navodi da su doživjeli seksualno uznemiravanje;
- 65% djevojčica navodi da su bile dodirivane, zgrabljene ili uštinute na seksualiziran način;
- 13% djevojčica i 9% dječaka navodi da su bili prisiljeni na neku seksualnu aktivnost koja nije ljubljenje;
- 25% djevojčica izostalo je od škole i ostalo kod kuće da bi izbjeglo seksualno uznemirivanje;
- 86% djevojčica koje su bile žrtve navode da su ih seksualno uznemirivali vršnjaci;
- 25% djevojčica koje su bile žrtve navode da su ih seksualno uznemirivali djelatnici škole.
U okviru projekta CESI-ja, u suradnji sa školama, ženskim udrugama i udrugama mladih, koncem 2005. provedena je anketa o nasilju u adolescentskoj vezi u Hrvatskoj. Nalazi pokazuju da je 60% mladih doživjelo neki oblik nasilja u vezi, 43% izjavilo je da su se ponašali nasilno u vezi, a 87% djevojaka i 57% mladića smatra ozbiljnim problemom nasilje u vezi; 28% učenika i 8% učenica drži da kad kaže NE misle DA; 25% dječaka i 12% djevojaka tvrde da prisila na spolni odnos nije nasilno ponašanje, a 51% prvih i 31% drugih kaže da žena mora paziti da ne izaziva muškarca.
 
 
Prevencija nasilja
 
Zlostavljanje se u adolescentskim vezama negativno odražava na fizičko, emocionalno i psihosocijalno zdravlje tinejdžera. Nasilje počinje sitnim zadirkivanjem i mladenačkim izazivanjem, postupno može prerasti u pravo zlostavljanje i seksualno iskorištavanje pa završiti i silovanjem. Da bismo nasilje među mladima, posebno seksualno zlostavljanje u adolescentskim vezama, sveli na najmanju mjeru, treba provoditi sustavnu prevenciju, osobito primarnu, osigurati vrijedne uzore za oponašanje, pravovremen, cjelovit i uzrastu primjeren spolni odgoj i edukaciju.
Prevencija (profilaksa – zaštita, čuvanje, sprječavanje) ukupnost je svih odgojnih i drugih mjera i postupaka usmjerenih na sprječavanje pojave nasilja i seksualnog zlostavljanja u vezi. To je skup odgojnih, korektivnih i represivnih mjera koje se koriste na planu sprječavanja pojave, djelovanjem na cijelu populaciju mladih, posebnim naglaskom na rizične pojedince i skupine, bilo da su nasilno orijentirani ili bi mogli postati žrtvama nasilnika.
Treća skupina preventivnih mjera odnosi se na tretman, liječenje, resocijalizaciju, rehabilitaciju žrtava i počinitelja seksualnog zlostavljanja.
 
 
Mr. sc. Ivica Stanić