priče iz liječničke ordinacije * priče iz liječničke ordinacije *

DEBLJINA JE, IPAK, U NAŠIM RUKAMA (I USTIMA)

Da je debljina bolest koja je zahvatila čitav svijet (osim područja u kojima ljudi svakodnevno gladuju), nema nikakve sumnje. Dakako, kada neki životno važan ljudski problem, kao što je debljina, postane pandemski, onda ga prati, kao u svim sličnim slučajevima – pojačano pisanje u medijima (od popularnog do stručnog štiva), objavljivanje knjiga o tomu što je debljina (kakva je to opasna bolest) i kako je liječiti, literatura sa sadržajem o mršavljenju (redovito s najboljim metodama) te farmaceutska i dijetetska industrija s čudotvornim pripravcima.

Prosječnom čovjeku, za kojeg se može reći da je debeljko, u toj šumi silnog oružja protiv pretilosti nije se baš lako snaći. Primjerice, koju knjigu odabrati, ako svaka za sebe naglašava da je najbolja, koji dijetetski pripravak uzeti kada svi kažu da im nema premca, što učiniti kada ni nekoliko pokušaja nije dalo rezultat i kako nam može pomoći naš – obiteljski liječnik. Umjesto da sažimamo određena saznanja iz proučene literature, opredijelili smo se za tri istinite životne priče o ljudima koji su (pre)debeli, a pokušali su poći na put mršavljenja.

PRIČA PRVA:

Ivan voli pričati o svemu, osim o mršavljenju Ivanu P. svi su govorili kako mu je tjelesna masa prevelika i da bi trebao otići do liječnika koji će mu pomoći. Najprije je Ivan pokušao učiniti nešto sam. Otišao je do ljekarne i ljubazno zamolio ljekarnika da mu preporuči neki pripravak za mršavljenje. Ljekarnik je pred njega donio nekoliko šarenih kutijica i rekao: -Evo, to su dijetetski pripravci za mršavljenje, a vi recite koji biste uzeli. -A što biste mi vi preporučili? – pitao je Ivan. -Ništa vam ne mogu preporučiti jer bi u suprotnom to bilo pogodovanje proizvođaču – mirno je odgovorio ljekarnik, kao da se radi o prodaji namještaja. Ima pravo ljekarnik – pomislio je u sebi Ivan, odabrao jednu kutiju s obećavajućim sredstvom, uredno platio i sretan odgegao kući. Ivan je, došavši kući, pročitao upute i počeo marljivo gutati čudotvorne kapsule, ali ni nakon dva tjedna čudo se nije dogodilo. Apetit mu se nije smanjio, jeo je isto kao i do tada, a vaga je, kao svaki objektivan sudac, pokazivala njegovih okruglih 105 kilograma, što je na njegovu visinu od 178 centimetara zaista bilo previše. -Možda ove kapsule nisu baš najbolje – rekao je u sebi Ivan, pa ponovno otišao do ljekarne i kupio novi pripravak za mršavljenje. Toga puta za njega nije bilo dileme – tražio je ciljano – spasonosno sredstvo za koje je našao reklamu u časopisu koji zdravlje tretira na popularan način. U toj je reklami, naime, pisalo kako upravo taj pripravak garantirano smanjuje tjelesnu masu. Sav sretan kako će, konačno, riješiti svoj životni problem, Ivan je slijedio upute, ali od obećavajućeg čudesnog smanjenja od 10 kilograma nije bilo ništa. I, što da vam na kraju kažemo? Češće sretnem Ivana koji još uvijek pred sobom nosi svoju bačvicu, a vidi se da ga ima previše od glave do pete. S njim se može razgovarati o svemu – osim o mršavljenju.

PRIČA DRUGA:

Marijan je jeo za dvojicu -Dobar dan, doktorice – pozdravi Marijan M. (dobrodržeći 50-godišnjak) svoju liječnicu, ušavši u ordinaciju nakon čekanja od toliko vremena da je mogao pročitati lokalne dnevne novine. -Dobar dan, gospodine Marijane! Što vas muči? – ljubazno reče plavokosa liječnica, pokazavši dva reda uredno posloženih bijelih zubiju. -Dobro pitate – što me muči. Muče me moji kilogrami. Imam ih previše, a ne mogu ih se riješiti – govorio je Marijan kao da se nalazi na optuženičkoj klupi. -Vi radite sjedeći! – utvrđuje liječnica već joj poznatu činjenicu. -Da, za kompjutorom. Punih osam sati, a ne odvajam se od njega ni vikendom. Što mogu?! Takav mi je posao – opravdavao se Marijan. -Koliko dnevno pješačite? -Od zgrade u kojoj stanujem do automobila, oko 50 metara, i još toliko u povratku s posla. -Koliko puta dnevno jedete? – rešeta liječnica Marijana ubojitim pitanjima. -Dva puta najviše. Ali, svaki put pošteno, za dvojicu. - A kava i cigarete? -Ni broja im se ne zna. -I što vi od mene očekujete? – pita liječnica, šireći svoje njegovane ruke. -Savjet kako bih smršavio. Neki lijek. Neku čudesnu kapsulu ili tabletu – govorio je Marijan, očiju punih molbe. -Da, lijeka za vas ima, a savjet je jednostavan. Morate promijeniti način života. Morate se više kretati, jesti pet puta dnevno. Iz jela izbacite kruh, tjesteninu, krumpir, sve slatko, masno i visokokalorično. Formula za mršavljenje jednostavna je: morate jesti manje nego što vam je potrebno za normalan život i rad. Morate potrošiti zalihe koje ste nagomilali. Za vašu visinu vi imate 20 do 25 kilograma viška – uredno je izrecitirala liječnica, dok ju je Marijan gledao širom otvorenih očiju i s bolnom grimasom lica. -Znači ništa – rekao je Marijan više sebi u bradu nego da bi ga čula liječnica. -Gospodine Marijane, ima lijeka, ima, ali on je u vašim rukama i u vašoj glavi – ljubazno mu je rekla liječnica i pritisnula zvonce, što je bio znak za ulazak sljedećeg pacijenta.

PRIČA TREĆA:

Razočarana Elizabeta Elizabeta, diplomirana ekonomistica, bila je opterećena svojim viškom kilograma. Višak kilograma nije bio baš zabrinjavajući, ali i tih 8 kilograma, kako su pokazivale tablice o izračunu tjelesne mase, remetilo je psihički mir 40-godišnje Elizabete, voditeljice odjela prodaje većeg poduzeća koje se bavilo trgovinom živežnim namirnicama. Sretno razvedena, kako je za sebe znala reći, bez djece, živjela je sama u dvosobnom stanu i bila zadovoljna svojom plaćom. Jedini životni problem bio joj je višak od spomenutih 8 kilograma masnog tkiva. Najprije je Elizabeta iz naše kratke priče pokušala smanjiti tjelesnu masu savjetima iz popularnih časopisa o zdravlju i na temelju reklama proizvođača dijetetskih proizvoda. Pokušaji su imali promjenjive rezultate, ali ni jedan nije bio onakav kakvog je željela Elizabeta – na njenih 168 centimetara imati 59 kilograma tjelesne mase. Posljednju priliku našla je u reklamnom oglasu: u našem privatnom pansionu, u predivnom šumskom okruženju, za dva tjedna odmora, uz stručnu pomoć liječnika, kondicijskog trenera te uz tjelesnu aktivnost i prilagođenu prehranu – garantiramo smanjenje tjelesne mase za 10 kilograma. U oglasu je bila istaknuta i cijena – 7.500 kuna. Kad je Elizabeta pročitala oglas, odlučila je bez dvoumljenja poslati prijavu i rezervirati boravak u pansionu koji joj je nudio životno rješenje njenog glavnog problema. U dogovoreno vrijeme Elizabeta se našla u pansionu koji se znalački reklamirao i odmah, sljedećeg dana, započela s predviđenim tretmanom. Deset dana u pansionu prošlo je kao da si dlanom udario u dlan i vaga je posljednjeg dana pokazala smanjenje od 2 kilograma Elizabetina viška tijela. Razumljivo, Elizabeta nije bila zadovoljna, jer je za 7.500 kuna smanjenje od samo 2 kilograma prekomjerne mase bilo premaleno. Organizatori su opravdavali svoj učinak Elizabetinim metabolizmom i primjerima smanjenja težine koje su postigli neki drugi korisnici pansiona, pa je Elizabetin prigovor bio pucanj u prazno. Elizabeta u planinskom pansionu nije srela ni nekog muškarca koji bi zaokupio njenu pozornost, pa je njeno razočaranje bilo potpuno. -Nikad više na nešto slično – bio je Elizabetin konačni zaključak. Možda ste se u jednoj od navedenih priča prepoznali ili barem nešto naučili. Ako nije bilo ništa od toga, onda ste se bar malo zabavili (možda i nasmijali) na tuđi račun. Priče čuo i zabilježio:

Borislav Ostojić