Mentalni odgoj
 
SUKOB EMOCIJA I RAZUMA
 
Svako djelovanje čovjeka moguće je iz različitih perspektiva ocjenjivati pomoću niza proturječnih značajki, kao npr. da li je ono: ispravno ili krivo, subjektivno ili objektivno, egoistično ili velikodušno, humano ili nehumano, osobno ili zajedničko, misaono ili instinktivno, agresivno ili dobroćudno, s puno zavisti ili zadovoljstva, sa strahom ili samouvjereno, s mržnjom ili tolerancijom, netrpeljivo ili prijateljsko itd.
 
 
Većina ljudi ocjenjuje djelovanje drugih, a posebno samoga sebe, vrlo nekritički, instinktivno i subjektivno. Koji su stvarni razlozi da jedno misaono biće kakvo je čovjek, bez značajnije analize ponašanja tako loše ocjenjuje stvarnost? Osnovni je razlog, naravno, u genetskom naslijeđu čovjeka, ali vrlo značajan utjecaj, kako na nekritičnost ocjena, tako i na eskalaciju vlastitog negativnog ponašanja, svakako ima način njegovog odgoja u ranoj mladosti, jer odrasli čovjek vrlo teško mijenja svoje stavove ako nije u mladosti naučio da se preispituje i prema potrebi korigira.
 
 
Historia est magistra vitae?
 
Taj naslov priziva mnoge slučajeve iz povijesti, koji nisu nikad do kraja razjašnjeni u psihološkom smislu. Što se to događa u razvijenim društvima (civilizacijama), s visokom razinom humanosti, demokracije, ljubavi prema čovjeku, tolerancije i drugim pozitivnim osobinama društva, kada najednom, zbog poremećaja bilo kakve vrste, dolazi u vrlo kratkom vremenu do njihove propasti, gubeći pritom baš sve pozitivne značajke razvijene civilizacije, s prevladavanjem najnižih ljudskih strasti kod istih onih ljudi koji su bili nositelji te razvijene civilizacije. Nije potrebno posebno nabrajati staru grčku civilizaciju, Rimsko carstvo, civilizaciju Inka i mnoge druge, kod kojih se nakon izvjesnih poremećaja odjednom pojavilo ponašanje ljudi koje je bilo potpuno neprimjereno razini tih civilizacija, tj. kad ista generacija ljudi najednom promijeni svoje civilizirano ponašanje u destruktivno i uništi sve tekovine vlastite civilizacije.
Možda sljedeći primjer iz naše bliže prošlosti nije baš najpogodniji zbog neugodnih sjećanja mnogih ljudi, kao sudionika strašnih događaja u vrijeme domovinskog rata, ali radi uvjerljivijeg prikaza ipak ćemo ga spomenuti. Naime, bez obzira na ideologiju, bivša JNA je za vrijeme bivše Jugoslavije odgajala svoj kadar s puno humanosti i tolerancije prema čovjeku, s osnovnom strategijom njihove povezanosti s narodom i isključivom ulogom obrane naroda od eventualnog vanjskog neprijatelja. Nevjerojatno je da je tako odgojen kadar JNA gotovo «preko noći», u vrijeme domovinskog rata promijenio svoju humanost, toleranciju i svoju osnovnu zadaću pa je, umjesto obrane naroda, napao sam narod (ili njegov dio).
Također, vrlo je karakterističan pojedinačan slučaj čovjeka kojemu se u Hrvatskoj sudilo zbog zločina počinjenog u vrijeme domovinskog rata, a za kojega je njegova supruga na sudu izjavila da su optužbe na račun njezinog supruga potpuno izmišljene jer je on po karakteru takav čovjek koji ne bi «ni mrava zgazio». Mnogi su protumačili njenu izjavu kao tendencioznu, u svrhu obrane svog supruga, kako bi ublažila optužbu. No, boljom analizom mentalnog sklopa čovjeka i zbivanja u to vrijeme, možemo biti gotovo sigurni u točnost tvrdnje supruge o karakteru njenog supruga iz vremena prije svih tih događaja. Ali onda se, kao i kod prethodnih primjera, postavlja pitanje: što se to dogodilo u čovjeku da je «preko noći», od dobrog i miroljubivog čovjeka, postao zločinac?
Nadalje, radi bolje slikovitosti negativnih zbivanja kod ljudi, neophodno je navesti još jednu karakterističnu i latentnu pojavu baš u našoj zemlji. Ugroženost hrvatskog naroda u stvaranju svoje države za vrijeme raspada Jugoslavije i tijekom domovinskog rata, kao i mnogi zločini koji su se u to vrijeme dogodili, izazvali su kod mnogih ljudi u Hrvatskoj opću mržnju prema Srbima. Bilo bi normalno očekivati da će se, nakon završetka rata i stvaranja hrvatske države, polako smanjivati ta opća mržnja i sve više razvijati tolerancija. Ali to se baš ne može uočiti na još uvijek dosta velikom broju ljudi. No, dodatno se kod sve većeg broja ljudi, u nedostatku neprijatelja, javlja još jedna nova mržnja i netolerancija, koja se stalno potiče, čak i u političkim sferama i javnim medijima, a to je netrpeljivost prema «onima drugima», kao npr.: onima iz druge stranke, onima iz drugog grada ili regije, onima iz drugog sportskog kluba ili onim navijačima iz drugog kluba, pa čak i onima iz Europe, ili onima iz Amerike itd., stalno tražeći nove «neprijatelje», kako bi se na taj način liječile razne frustracije i dalje hranila mržnja.
Praćenjem javnih medija i izjava mnogih poznatih osoba iz javnog života, može se uočiti da je vrlo velik broj tih osoba pun mržnje prema nekome ili nečemu, bez pravih razloga i opravdanja za takvo ponašanje. No, posljedica je takvih istupa poticanje isto takvog raspoloženja kod šire populacije, posebno mladih, i njihovo destruktivno ponašanje, što ima izuzetno loše djelovanje na pozitivno i konstruktivno usmjerenje, kako pojedinaca, tako i cijelog društva za opću dobrobit.
 
 
Neaktivnost vodi u agresiju
 
Genetsko naslijeđe čovjeka, ugrađeno u njegovim instinktima za samoodržanjem, kao osnovnim elementima opstanka, a izraženo kroz emocionalnu sferu njegovog djelovanja, nezaobilazni je dio njegovog bića. Ono je u svojim osnovnim postavkama pozitivno za svakog čovjeka, jer djeluje motivirajuće, pokrećući brojne pozitivne značajke u čovjeku. Ali borba za sam život stvara želju za posjedovanjem i obranom sebe i svega vlastitog te zavist i ljubomoru prema onome drugome koji ima više ili bolje, ali i netrpeljivost prema svemu stranom. Podsvjesni strah i nesigurnost pojedinca izazivaju agresivnost i mržnju prema mnogočemu, pa čak i prema onome što njega niti ne ugrožava, a stvara potpunu osobnu nekritičnost, bježanje od stvarnosti i istine, podložnost manipulacijama od strane drugih te zaslijepljenost raznim idejama, imaginacijama ili mistikom.
No, misaoni dio ljudskog bića, koji ima svoju nezaobilaznu korektivnu ulogu, svojim analitičkim pristupom svakom svom emocionalnom stanju, osigurava korekciju svoga djelovanja, kako bi ga uvijek usmjerio u pozitivnom smislu, a u slučaju učinjene pogreške, napravio i neophodnu korekciju za buduće ispravno djelovanje.
Zbog neaktivnosti misaonog dijela ljudskog mozga u svrhu neprestanog preispitivanja i korekture svojeg vlastitog intuitivnog i emocionalnog djelovanja, dolazi do prevladavanja negativnih emocija kod pojedinaca te njihovog agresivnog i destruktivnog ponašanja, koje nanosi velike štete ne samo tom pojedincu, nego i njegovoj bližoj okolini, kao i društvu u cjelini.
Aktiviranje i razvitak misaonog dijela ljudskog mozga u svrhu kontrole vlastitih emocija, svakako je dio stečenih navika, dobivenih odgojem u najranijoj mladosti. Moglo bi se reći da je i u svjetskim razmjerima to «najslabija karika» odgoja mladih generacija, pa bi se gotovo sigurno moglo zaključiti da upravo tu leži najveći broj uzroka negativnih pojava, koje su se događale i još se uvijek događaju u cijelom svijetu pa i kod nas.
 
 
Odgoj i obrazovanje djece
 
Dobro je poznato da djeca u svojoj najranijoj dobi, čim progovore, na svaki postupak odraslih postavljaju pitanje «zašto?», pa čak i na svaki dobiveni odgovor opet pitaju «zašto?». To je početak razvoja misaonog dijela mozga u pokušajima upravljanja intuitivnim i emotivnim djelovanjem putem traženja razloga za takvu aktivnost te usmjeravanja same aktivnosti.
Međutim, djecu se premalo potiče da stalno i sve više postavljaju sve teža pitanja, i to ne samo drugima, nego i sebi. Sve više im se naturaju gotova životna rješenja, bez obrazloženja ili s problematičnim obrazloženjima, stavljajući ih pred gotov čin i učeći ih da prihvaćaju gotove životne obrasce, bez obzira na to kakvog su oni karaktera kao misaoni ili emocionalni proizvod. Takav odgojni pristup nedovoljno razvija misaonu funkciju kontrole intuitivnog i emocionalnog ponašanja kritičkim pristupom, kako prema djelovanju okoline, tako i prema vlastitom djelovanju, te stvara izvrsnu podlogu za svjesnu ili nesvjesnu manipulaciju takvim osobama od strane drugih, bez obzira na to u koje svrhe i s kojim namjerama. S druge strane, podsvjesni strah i nesigurnost kod takvih osoba potenciraju agresivnost i destruktivnost, s brojnim sekundarnim posljedicama vlastitog djelovanja, praveći neprocjenjivu štetu sebi, bližoj okolini i cijeloj zajednici.
 
 
Utjecaji na odrasle s tragičnim posljedicama
 
Odrasle osobe nižeg obrazovanja, a odgojene bez značajnijeg korištenja izuzetno važne kontrolne misaone aktivnosti mozga, djelujući intuitivno i emocionalno, neobično su dobar medij za prihvaćanje raznih utjecaja od strane političkih ili nekih drugih struktura s različitim namjerama, a u svrhu realizacije svojih ciljeva. Neophodno je pripomenuti da se slično događa čak i kod visoko obrazovanih osoba, iako su one gotovo sigurno u stanju analizirati svaku životnu situaciju, pa tako i negativno djelovanje okruženja na njih. No, takva analiza životnih situacija najčešće se ne događa, zato što kod njih aktiviranje misaone funkcije za kontrolu emocija iziskuje izuzetan napor pa, što zbog «linije manjeg otpora» (lijenosti), što zbog nekih drugih frustracija, prihvaćaju obrazac ponašanja nametnut od okoline. Naime, ta misaona funkcija mozga kod njih nije razvijena u najranijoj mladosti, da bi se gotovo automatski i bez napora mogla koristiti cijelog života, nego je naučena prekasno, nakon završetka razvoja samog mozga, pa njeno korištenje iziskuje posebne napore za takvu osobu.
Za dobivanje cjelovite slike društva neophodno je uzeti u obzir i poznate statističke podatke da gotovo četvrtina ljudi ima psihičkih smetnji, zbog kojih nisu objektivno u stanju ni analizirati, ni kontrolirati svoje postupke. Onda je sasvim jasno da posljedice neprimjerenog odgoja kod većine stanovništva upravo i daju takve rezultate, poznate iz prošlosti, a koji se neprestano ponavljaju, bez ikakvih naznaka da nas je povijest naučila kako treba živjeti i djelovati.
 
 
Teza o novom pristupu odgoju i obrazovanju
 
U svrhu mogućeg kvalitetnijeg pristupa životu, konstruktivnijeg ponašanja i bržeg napretka društva kao cjeline, neophodno je u društvu stvoriti potrebnu kritičnu masu ljudi s pozitivnim i konstruktivnim stavovima, ponašanjem i djelovanjem, kako bi oni bili pokretačka snaga cijelog društva. Za ostvarivanje potrebne kritične mase takvih ljudi neophodno je napraviti iskorak u stvaranju kvalitete kroz odgoj i obrazovanje u najranijoj mladosti, posebno zato što promjene koje se kod nas događaju u obrazovanju kroz Bolonjsku deklaraciju još više stvaraju prosječnost u masovnosti, bez poticanja natprosječnosti i kreativnosti, što nikako ne pridonosi bržim pozitivnim promjenama i napretku društva.
Nov pristup odgoju i obrazovanju mora se temeljiti na poticanju stalnog preispitivanja svega što se događa u okolini, društvu i nama samima, sa stalnim korekcijama vlastitog djelovanja prema pozitivnim smjerovima i nastojanjima za stalnim popravljanjem svega, jer ništa nije tako dobro da ne bi moglo biti bolje. U svemu tome osnovno je naučiti da uvijek treba krenuti od samoga sebe, korigirajući se i popravljajući se stalno, pa to onda poticati i kod svoje bliže i šire okoline. Takav konstruktivan pristup svojem djelovanju uvijek daje pozitivne rezultate i samoj osobi i okolini u kojoj osoba djeluje, što onda neminovno vuče naprijed širu zajednicu. Što se više takvih ljudi osposobi u svom djelovanju, to će društvo brže napredovati u pozitivnom smislu.
 
 
Osnovni elementi dopuna u odgoju
 
Radi boljeg uvida u potrebe stvaranja dopuna u programu odgoja mladih generacija, navest ćemo samo najosnovnije značajke takvih dopuna.
1. Analiza i ocjenjivanje raznih životnih situacija u društvu kroz različite proturječnosti:
• Ocjena pojedinih događaja gledajući ih iz različitih perspektiva
• Ocjena događaja kroz analizu razloga koji dovode do tih događaja
• Variranje pretpostavki kroz različite scenarije za razloge nastanka događaja s mogućim različitim ishodima te ocjene samih pretpostavki iz različitih perspektiva
• Kategorizacija ocjena za događaje u društvu s aspekta društveno prihvatljive aktivnosti, s naglaskom na konstruktivnost i motiviranost za napredak
2. Preispitivanje i ocjenjivanje ljudskog ponašanja i djelovanja u okolini
• Ocjena pojedinačnog ljudskog ponašanja iz različitih aspekata i perspektiva promatranja
• Predstavljanje modela ponašanja usmjerenog na opće dobro, kreativnost i konstruktivnost
3. Preispitivanje i ocjena vlastitih emocija i ponašanja
• Pomoć u vlastitom objektiviziranju ponašanja suprotstavljenih intuitivnom i emocionalnom, tako da se vlastito ponašanje fiktivno dodijeli nekom drugom te nakon toga daje ocjena
• Stalno vježbanje misaone funkcije, da uvijek provjerava svaku vlastitu emocionalnu reakciju pomoću objektivne ocjene
4. Jačanje vlastite osobnosti i samopouzdanja
• Stalno poticanje samopouzdanja kroz isticanje osobnosti:
- da se sve može što se hoće
- da je svatko istovremeno jedinstven, neponovljiv i različit
- da je svatko jednako vrijedan
• Stalno poticanje kreativnosti i individualnosti prilikom različitih aktivnosti
5. Korekcije vlastitog ponašanja i djelovanja
• Uvježbavanje preispitivanja vlastitog ponašanja s mogućim korekcijama u narednom koraku
• Nikad ništa nije tako dobro, da ne bi moglo biti bolje, pa makar i sutra.

Na osnovi iznesenih samo nekih elementarnih značajki neophodnih u dopuni odgoja mladih, potrebno je da kompetentni stručnjaci naprave detaljan program dopune odgoja, s detaljnim uputstvom i mnogim primjerima analize i ocjena događaja vezanih uz djelovanje ljudi.
 
 
Poticaji za promjene
 
Analizom djelovanja ljudi, kako u prošlosti, tako i u svakodnevici, te uzroka nezadovoljavajućeg stanja u našem društvu i mogućeg njegovog poboljšanja, pozivam sve ljude dobre volje (posebno kompetentne stručnjake psihologe i pedagoge), koji mogu svojim konstruktivnim doprinosom napraviti makar i mali pomak u dopuni programa u odgoju i edukaciji mladih populacija, kako bi kod nas značajnije promijenili trend ponašanja ljudi s intuitivnog na misaono, s mržnje na ljubav, s netrpeljivosti na toleranciju, s destruktivnosti na konstruktivnost. Naravno da za svoj doprinos nitko ne treba očekivati nikakvu zahvalnost ni od koga, nego treba biti sretan zbog svog doprinosa za bolju budućnost novim generacijama.
 
 
Stjepan Šaban, dipl.ing.