Prepoznavanje i razvijanje likovne nadarenosti (talenta)
 
OD ŠARANJA DO PICASSA
 
Iako o prirodi likovnog talenta znanstvenici razmišljaju već pedeset godina, o njemu znamo puno manje nego o nadarenosti opće prirode. Samim su time i programi za razvoj likovne nadarenosti vrlo rijetki.
 
 

Sve to proizlazi iz prirode likovnih sposobnosti koje su, za razliku od opće nadarenosti, puno apstraktnije. Naime, rezultat opće nadarenosti uvijek je opipljiv i mjerljiv, što nije slučaj s proizvodom likovno nadarenog pojedinca.
Zanimljiva je činjenica da se s izučavanjem likovne nadarenosti u modernijem smislu započelo najranije i da se o prirodi te nadarenosti danas zna jako mnogo.
Najveći doprinos na tom području izučavanja svakako ima psiholog Norman Maier. On je sa svojim suradnicima 1939. godine započeo analizirati vrstu sposobnosti i karakteristika koje omogućavaju likovnu produkciju. Prema Maieru, postoje određeni faktori koji predstavljaju glavni preduvjet za likovno stvaralaštvo, a to su:


- sposobnosti (perciptivna lakoća, vizualna memorija, ručna vještina, estetska inteligencija),
- motivacija (perzistencija),
- kreativnost (kreativna imaginacija).
Svi ti faktori zajedno sačinjavaju likovno – umjetničku sposobnost.

Maierov sistem razrađen je i proširen kasnije od drugih istraživača. Ako se međusobno povežu i analiziraju radovi svih istraživača vezano uz prirodu likovnih sposobnosti, možemo izvesti nekoliko osnovnih karakteristika.

Sposobnosti
Kod likovno nadarenog pojedinca najvažnija je vizualno-spacijalna sposobnost koja objedinjava nekoliko sposobnosti:
a) vizualna diskriminacija – vrlo oštro zapažanje detalja i nijansi, jasna i točna prva impresija nekog prizora, a poboljšava se iskustvom;
b) vizualna memorija – sposobnost zadržavanja u svijesti slika velike živosti, s točno reproduciranim detaljima, te spremnost da se one ožive i upotrijebe u mišljenju i dosjećanju, a poboljšava se iskustvom, vježbom i uporabom;
c) ručna spretnost – velika usklađenost ruke i oka.
Te tri sposobnosti čine sposobnost vizualnog mišljenja. Pojedinac s razvijenom vizualno – spacijalnom sposobnošću prevodi iskustva u likovni doživljaj sa svijetom;
d) spacijalna sposobnost – ta karakteristika može, ali i ne mora, biti povezana s vizualnom sposobnošću jer podrazumijeva mogućnost rada u tri dimenzije, tj. lakoću zamišljanja trodimenzionalnog prostora. Ona predstavlja potencijalne arhitekte, projektante i skulptore.

Motivacija
Podrazumijeva visok stupanj motivacije i interesa te izraženu samoinicijativnost i samostalnu usmjerenost na zadatak, zatim uronjenost u umjetničku aktivnost, uz veliku koncentraciju.

Kreativnost
«B. Karlavaris pojmom kreativnosti obuhvaća splet obilježja intelekta i osobnosti, motivacije, emotivnosti i drugih faktora koji u svojoj koncentraciji i usmjerenosti predstavljaju osnovu stvaralaštva. Kreativnost je i sposobnost povezivanja dosad nepovezanih i na taj način iznalaženja novih rješenja. Radi se o procesu koji se odlikuje otvorenošću duha, osjetljivošću za okolni svijet, željom za promjenom, maštom, invencijom, originalnošću, darom pronalaženja, smislom za bitno, kritičnošću itd.

Prema doprinosima kreativnosti, razlikujemo kreativne nivoe:
1. ekspresivna kreativnost– samostalno izražavanje, spontan djetetov izraz,
2. produktivna kreativnost– spontano izražavanje uz svjesno nastojanje za poboljšanjem, postizanjem «sličnosti» s realnim objektom,
3. inventivna kreativnost- opažanje i izražavanje novih likovnih odnosa,
4. inovativna kreativnost– donošenje značajnih promjena u likovnom izrazu unošenjem složenijih likovnojezičnih i tehničkih mogućnosti,
5. emergentna kreativnost – stvaranje potpuno novih likovno-pojmovnih sustava, stilova.

Neke karakteristike likovne kreativnosti jesu:
a) velika nezavisnost u uporabi živih, bogatih impresija, informacija, pojmova,
b) manipuliranje vizualnim predodžbama za izražavanje misli i ideja,
c) sklonost organiziranju u smislu namjernog i svjesnog grupiranja oblika, ljudi i predmeta u grupe i poredak koji zadovoljava osjećaj dobre kompozicije i organizacije.
Za razliku od ostalih vrsta nadarenosti, kod likovne postoji još jedan faktor koji je neophodan za likovnu umjetničku aktivnost. Upravo je taj faktor najteže definirati, mjeriti i direktno proučavati, to je ono što pojedinom djelu likovnog stvaralaštva daje specifično obilježje. Neki smatraju da ga možemo definirati kao sposobnost estetskog procjenjivanja.
Posebna kvaliteta likovne nadarenosti započinje minucioznim opservacijama okoline, a produkcija ovisi o iznadprosječno razvijenoj motorici, no ni to nije dovoljno. Potrebno je uključiti i onaj posljednji faktor – sposobnost estetskog procjenjivanja.
Vrlo su važni aspekti vizualno-spacijalne sposobnosti - osjetljivost za kompoziciju, organizaciju, ovladavanje likovnim jezikom, koji se razvijaju iskustvom, vježbom, gledanjem stvari drugačije (ispod površine), a kristaliziraju se kao osjećaj za harmoniju.

 
 
Razvoj vizualno-spacijalne sposobnosti
 
Razvoj vizualno-spacijalne sposobnosti promatra se kroz kognitivni razvoj. Prema Piagetu, u prve dvije godine života dolazi do senzomotornog razumijevanja prostora koji proizlazi iz dva elementa: razumijevanja putanja predmeta i sposobnosti pronalaska puta u okolini. Zatim se prelazi u predodžbeno mišljenje (internalizacija mišljenja). Tijekom adolescencije kod djece se razvija sposobnost shvaćanja apstraktnog prostora (spacijalne odnose pretvaraju u hipotetičke konstrukte). Sve do tog razdoblja razumijevanje prostora nejasno je i intuitivno.
Velik utjecaj na razvoj vizualno-spacijalne sposobnosti ima kultura. Kod nekih je kultura ta sposobnost vrlo važna i zato se cijeni.
 
 
Razvoj sposobnosti likovnog izražavanja
 
Razvoj dječjih izražajnih likovnih sposobnosti također je u uskoj vezi s kognitivnim razvojem. Zapravo bismo mogli povući paralelu između razvoja likovne ekspresije i općeg intelektualnog razvoja.
Piaget dijeli kognitivni razvoj na određene stadije kojima bismo mogli pridružiti odgovarajuće faze dječjeg crteža:
a) faza šaranja – senzomotorička faza ( 0.-2.god.)
Karakterizira je simbolizacija okoline, uviđanje uzročno-posljedičnih veza kroz akciju, pokret i gibanje stvari te prvi pokušaji umjetničkih aktivnosti kroz motoričke aktivnosti ovladavanja prostorom i plohom;
b) faza likovne reprezentacije – predoperativna faza (2.-6.god.)
b.1.) slučajna reprezentacija
U toj fazi događa se pomak s motorike na simboliku. Prve crte dobivaju značenje. Crteži se imenuju i to je korak dalje u razvoju apstraktnog mišljenja. Dijete ne pokušava stvoriti vjernu reprodukciju oblika koje vidi, nego crta svoje iskustvo.
b.2.) namjerna reprodukcija
Počeci pojmovnog mišljenja započinju oko četvrte i pete godine, kada su i tehničke crtačke sposobnosti veće. Crtež je podređen ideji djeteta.
c) vizualni realizam – faza konkretnih operacija (7.-11. god.)
Kod dječjeg crteža počinje se manifestirati realizam i tada nastaje spontani dječji crtež. Prisutan je intelektualno – perciptivni pristup u rješavanju likovnih problema. Dijete napušta intuitivno stečene pojmove i počinje stvarati temeljem čvrstih i promišljenih kriterija stečenih apstrakcijom.
 
 
Znakovi likovne nadarenosti
 
Iscrpnu listu prepoznavanja i identifikacije likovnog talenta dao je Chetelat (1981.):
Likovno nadarena djeca:
1. pokazuju veći raspon u izboru tema,
2. imaju veći likovni rječnik,
3. znatno su više likovno razvijena od svojih vršnjaka,
4. imaju neobično razvijenu maštu,
5. sposobnija su da prikažu pokret na slici,
6. nadmašuju prosječnu djecu u svjesnom pokušaju grupiranja objekata i ljudi,
7. sposobnija su da postignu suptilnost u upotrebi boje, kontrasta,
8. svjesna su mogućnosti i ograničenja pojedinih likovnih medija,
9. spremna su da istražuju nove materijale za likovno izražavanje,
10. spremnija su i sposobnija da prošire interes za nove, izazovne teme i sadržaje,
11. totalna percepcija im je više vizualno orijentirana i zapažanje preciznije,
12. sposobnija su za efikasniju interakciju između vizualne opservacije i memorije,
13. suprotno od prosječnog djeteta, koje voli osamljenu likovnu aktivnost, ona traže objašnjenja i poučavanje,
14. osjetljivija su za neobične predmete, oblike i teme i na njih više utječe neobičan pristup umjetnika,
15. pokazuju naročit razvoj u nekoliko pravaca: sposobnost u stvaranju oblika, grupiranja, prikaza pokreta i upotrebe boje,
16. pokazuju veći interes za estetske kvalitete umjetničkog djela, kao što su kompozicija, boja i tehnika.
Najčešći oblici identifikacije likovne nadarenosti jesu:
a) nastavnikovo opažanje,
b) liste za identifikaciju,
c) procjena radova,
d) mišljenja afirmativnih umjetnika.
 
 
Briga za likovnu nadarenost
 
Za sistematski razvoj likovne nadarenosti potrebno je razvijati i osigurati sljedeće elemente:
a) spacijalnu sposobnost,
b) motivaciju,
c) skok iz receptivnog u pojmovno likovno shvaćanje.
Iz toga proizlaze i principi planiranja kvalitetnog programa za likovno nadarene.
Danas ne postoji jedinstveni program za obrazovanje likovno nadarene djece. Važnu ulogu u radu s nadarenom djecom ima vanjski faktor – nastavnik ili mentor. Upravo on mora biti umjetnik koji će stvoriti odgovarajuću klimu za razvoj motivacije, imitacije i skoka u simboličko. Važna je i rana identifikacija, najkasnije do kraja osnovne škole, jer se smatra da razvojni utjecaj neće biti efikasan nakon tog razdoblja.
 
 
Principi rada s likovno nadarenom djecom
 
Osnovni su ciljevi programa:
1. razviti potpunije razumijevanje umjetnosti i umjetničke produkcije,
2. razviti dječju nezavisnost u upotrebi vizualnog iskustva,
3. izazvati nadarene na veće zalaganje,
4. pružiti podršku i oslonac u aktivnosti koja je usamljenički zadatak,
5. razviti ravnotežu između samopouzdanja u vještinama koje su već usvojene i spremnosti da se preuzme rizik u ostvarenju nepoznatog,
6. osigurati prelaženje iz očitog, pojavnog iskustva u jezik simbola.
Ti ciljevi postižu se sljedećim postupcima:
1. obogaćivanjem vizualnog i likovnog iskustva,
2. proširivanjem likovne baze znanja: učenjem uz produbljeni analitički pristup rješavanju likovnih problema kroz samostalni rad,
3. razvijanjem motivacije, imitacijom, identifikacijom s mentorom, diskusijom o likovnom problemu, uranjanjem u atmosferu umjetničke produkcije,
4. produkcijom, vlastitom procjenom, samostalnim izlaganjem radova.
 
 
Nevenka Vlah, dipl. učiteljica