Sve
to proizlazi iz prirode likovnih sposobnosti koje su, za razliku od opće
nadarenosti, puno apstraktnije. Naime, rezultat opće nadarenosti uvijek
je opipljiv i mjerljiv, što nije slučaj s proizvodom likovno nadarenog
pojedinca.
Zanimljiva je činjenica da se s izučavanjem likovne nadarenosti u modernijem
smislu započelo najranije i da se o prirodi te nadarenosti danas zna jako
mnogo.
Najveći doprinos na tom području izučavanja svakako ima psiholog Norman
Maier. On je sa svojim suradnicima 1939. godine započeo analizirati vrstu
sposobnosti i karakteristika koje omogućavaju likovnu produkciju. Prema
Maieru, postoje određeni faktori koji predstavljaju glavni preduvjet za
likovno stvaralaštvo, a to su:
- sposobnosti (perciptivna lakoća, vizualna memorija, ručna vještina,
estetska inteligencija),
- motivacija (perzistencija),
- kreativnost (kreativna imaginacija).
Svi ti faktori zajedno sačinjavaju likovno – umjetničku sposobnost.
Maierov sistem razrađen je i proširen kasnije od drugih istraživača. Ako
se međusobno povežu i analiziraju radovi svih istraživača vezano uz prirodu
likovnih sposobnosti, možemo izvesti nekoliko osnovnih karakteristika.
Sposobnosti
Kod likovno nadarenog pojedinca najvažnija je vizualno-spacijalna sposobnost
koja objedinjava nekoliko sposobnosti:
a) vizualna diskriminacija – vrlo oštro zapažanje detalja i nijansi, jasna
i točna prva impresija nekog prizora, a poboljšava se iskustvom;
b) vizualna memorija – sposobnost zadržavanja u svijesti slika velike
živosti, s točno reproduciranim detaljima, te spremnost da se one ožive
i upotrijebe u mišljenju i dosjećanju, a poboljšava se iskustvom, vježbom
i uporabom;
c) ručna spretnost – velika usklađenost ruke i oka.
Te tri sposobnosti čine sposobnost vizualnog mišljenja. Pojedinac s razvijenom
vizualno – spacijalnom sposobnošću prevodi iskustva u likovni doživljaj
sa svijetom;
d) spacijalna sposobnost – ta karakteristika može, ali i ne mora, biti
povezana s vizualnom sposobnošću jer podrazumijeva mogućnost rada u tri
dimenzije, tj. lakoću zamišljanja trodimenzionalnog prostora. Ona predstavlja
potencijalne arhitekte, projektante i skulptore.
Motivacija
Podrazumijeva visok stupanj motivacije i interesa te izraženu samoinicijativnost
i samostalnu usmjerenost na zadatak, zatim uronjenost u umjetničku aktivnost,
uz veliku koncentraciju.
Kreativnost
«B. Karlavaris pojmom kreativnosti obuhvaća splet obilježja intelekta
i osobnosti, motivacije, emotivnosti i drugih faktora koji u svojoj koncentraciji
i usmjerenosti predstavljaju osnovu stvaralaštva. Kreativnost je i sposobnost
povezivanja dosad nepovezanih i na taj način iznalaženja novih rješenja.
Radi se o procesu koji se odlikuje otvorenošću duha, osjetljivošću za
okolni svijet, željom za promjenom, maštom, invencijom, originalnošću,
darom pronalaženja, smislom za bitno, kritičnošću itd.
Prema doprinosima kreativnosti, razlikujemo kreativne
nivoe:
1. ekspresivna kreativnost– samostalno izražavanje, spontan djetetov izraz,
2. produktivna kreativnost– spontano izražavanje uz svjesno nastojanje
za poboljšanjem, postizanjem «sličnosti» s realnim objektom,
3. inventivna kreativnost- opažanje i izražavanje novih likovnih odnosa,
4. inovativna kreativnost– donošenje značajnih promjena u likovnom izrazu
unošenjem složenijih likovnojezičnih i tehničkih mogućnosti,
5. emergentna kreativnost – stvaranje potpuno novih likovno-pojmovnih
sustava, stilova.
Neke karakteristike likovne kreativnosti jesu:
a) velika nezavisnost u uporabi živih, bogatih impresija, informacija,
pojmova,
b) manipuliranje vizualnim predodžbama za izražavanje misli i ideja,
c) sklonost organiziranju u smislu namjernog i svjesnog grupiranja oblika,
ljudi i predmeta u grupe i poredak koji zadovoljava osjećaj dobre kompozicije
i organizacije.
Za razliku od ostalih vrsta nadarenosti, kod likovne postoji još jedan
faktor koji je neophodan za likovnu umjetničku aktivnost. Upravo je taj
faktor najteže definirati, mjeriti i direktno proučavati, to je ono što
pojedinom djelu likovnog stvaralaštva daje specifično obilježje. Neki
smatraju da ga možemo definirati kao sposobnost estetskog procjenjivanja.
Posebna kvaliteta likovne nadarenosti započinje minucioznim opservacijama
okoline, a produkcija ovisi o iznadprosječno razvijenoj motorici, no ni
to nije dovoljno. Potrebno je uključiti i onaj posljednji faktor – sposobnost
estetskog procjenjivanja.
Vrlo su važni aspekti vizualno-spacijalne sposobnosti - osjetljivost za
kompoziciju, organizaciju, ovladavanje likovnim jezikom, koji se razvijaju
iskustvom, vježbom, gledanjem stvari drugačije (ispod površine), a kristaliziraju
se kao osjećaj za harmoniju.
|
Iscrpnu listu prepoznavanja i identifikacije likovnog talenta dao je Chetelat
(1981.):
Likovno nadarena djeca:
1. pokazuju veći raspon u izboru tema,
2. imaju veći likovni rječnik,
3. znatno su više likovno razvijena od svojih vršnjaka,
4. imaju neobično razvijenu maštu,
5. sposobnija su da prikažu pokret na slici,
6. nadmašuju prosječnu djecu u svjesnom pokušaju grupiranja objekata i ljudi,
7. sposobnija su da postignu suptilnost u upotrebi boje, kontrasta,
8. svjesna su mogućnosti i ograničenja pojedinih likovnih medija,
9. spremna su da istražuju nove materijale za likovno izražavanje,
10. spremnija su i sposobnija da prošire interes za nove, izazovne teme i sadržaje,
11. totalna percepcija im je više vizualno orijentirana i zapažanje preciznije,
12. sposobnija su za efikasniju interakciju između vizualne opservacije i memorije,
13. suprotno od prosječnog djeteta, koje voli osamljenu likovnu aktivnost, ona
traže objašnjenja i poučavanje,
14. osjetljivija su za neobične predmete, oblike i teme i na njih više utječe
neobičan pristup umjetnika,
15. pokazuju naročit razvoj u nekoliko pravaca: sposobnost u stvaranju oblika,
grupiranja, prikaza pokreta i upotrebe boje,
16. pokazuju veći interes za estetske kvalitete umjetničkog djela, kao što su
kompozicija, boja i tehnika.
Najčešći oblici identifikacije likovne nadarenosti jesu:
a) nastavnikovo opažanje,
b) liste za identifikaciju,
c) procjena radova,
d) mišljenja afirmativnih umjetnika. |
Osnovni
su ciljevi programa:
1. razviti potpunije razumijevanje umjetnosti i umjetničke produkcije,
2. razviti dječju nezavisnost u upotrebi vizualnog iskustva,
3. izazvati nadarene na veće zalaganje,
4. pružiti podršku i oslonac u aktivnosti koja je usamljenički zadatak,
5. razviti ravnotežu između samopouzdanja u vještinama koje su već usvojene
i spremnosti da se preuzme rizik u ostvarenju nepoznatog,
6. osigurati prelaženje iz očitog, pojavnog iskustva u jezik simbola.
Ti ciljevi postižu se sljedećim postupcima:
1. obogaćivanjem vizualnog i likovnog iskustva,
2. proširivanjem likovne baze znanja: učenjem uz produbljeni analitički pristup
rješavanju likovnih problema kroz samostalni rad,
3. razvijanjem motivacije, imitacijom, identifikacijom s mentorom, diskusijom
o likovnom problemu, uranjanjem u atmosferu umjetničke produkcije,
4. produkcijom, vlastitom procjenom, samostalnim izlaganjem radova. |