Kako pomoći đaku-prvašu da prevlada strah i poteškoće |
| |
DOBRA PRIPREMA ZA ŠKOLU – JAMAC USPJEHA |
| |
Ne gledajte na dijete kao na neki dragulj,
već se trudite da ono to postane.
Vasto |
| |
| |
| Polazak u školu jedan je od prijelomnih događaja u životu djeteta, kad završava
predškolsko, a počinje školsko razdoblje. To je vrijeme kada bezbrižnu dječju
igru zamjenjuju određene školske obveze, red, rad i disciplina, vrijeme odvajanja
djeteta od roditelja i privikavanja na novu sredinu i nove nepoznate osobe.
Da bi ono što bezbolnije prebrodilo te promjene i prihvatilo nove obveze, potrebna
je prethodna kvalitetna priprema djeteta, koju provode roditelji, vrtić i “mala
škola”. |
| |
| |
| Toplina daje osjećaj sigurnosti |
| |
Kako
će dijete prihvatiti školu, školske obveze, svoje vršnjake i učitelja ovisi
o njegovoj pripremljenosti za školu, ali i o prijemu, posebno prvoga dana
u školi, o njegovoj prihvaćenosti od vršnjaka i o umijeću učitelja da pridobije
njegovo povjerenje i ljubav, da s njime uspostavi topao i prijateljski odnos,
dobru komunikaciju, da ga uključi među vršnjake, da organizira razne igre
u kojima će ono aktivno sudjelovati. Izuzetno je važno da taj prvi kontakt
sa školom, susret s učiteljem i vršnjacima bude ispunjen toplinom, pažnjom
i međusobnim uvažavanjem, jer to kod njega potiče i razvija osjećaj sigurnosti.
Početno vrijeme prilagodbe i njegova uspješnost važan su i odlučujući čimbenik
u tome kako će ono prihvatiti učitelja, školu i školske obveze. To je nezaboravan
doživljaj koji će se dugo pamtiti, snažno dojmiti; događaj koji u njegovoj
duši i srcu izaziva istovremeno strah i neizmjernu radost. Ono se osjeća
ponosnim što postaje đak jer je to očit dokaz da više nije malo, da je poraslo.
Polazak prvašića u školu donosi njegovim roditeljima brojne dileme, uzbuđenja,
brige, probleme, radosti…
Kako prvašići osjećaju, čemu se raduju, čega se plaše, što ih ugrožava, o čemu
razmišljaju, što istražuju? Jesu li njihove nade i očekivanja ispunjeni ili
iznevjereni? Jesu li razočarani ili pak ugodno iznenađeni i što se još sve zbiva
u njihovim glavicama? Jesu li ih roditelji dobro i pravovremeno pripremili za
taj svečani čin ili su ih možda plašili školom i učiteljem kada su bili neposlušni
i zločesti? Sve su to pitanja, dileme i problemi koji, manje ili više, utječu
na prve dojmove, doživljavanje škole i učitelja, na njihovo prihvaćanje ili
odbijanje te formiranje dječjeg stava i odnosa prema školi, knjizi, učenju i
ponašanju općenito. Ako ga roditelji nisu zastrašivali školom, ono obično ima
pozitivan stav i očekivanja i u tome ga obvezno valja podržavati. Da bi dijete
zadržalo takav pozitivan i konstruktivan stav i nakon prvih iskustava i tijekom
cijelog školovanja, važnu ulogu ima odnos učitelja i ostalih učenika. Usto,
zrelost djeteta za školu i sposobnost za učenje i izvršavanje školskih obveza
mora biti odlučujući čimbenik za upis u prvi razred. Bolje je polazak u školu
odgoditi za sljedeću školsku godinu, nego ga nezrelog upisati jer neće moći
uspješno pratiti nastavu niti odgovoriti zahtjevima škole, a posljedica toga
je školski neuspjeh i ponavljanje razreda. Zar onda nije bolje da se tu godinu
igra i bezbrižno provodi djetinjstvo? Doživljeni neuspjeh izaziva veliko razočaranje,
osjećaj manje vrijednosti, nesposobnosti, srozava sliku djeteta o sebi i formira
negativan odnos i stav prema školi. Da bi se to izbjeglo, posebna komisija utvrđuje
njegovu zrelost i spremnost za pohađanje škole. |
| |
| |
| Priprema za školu – važan preduvjet integracije i uspjeha |
| |
Djeca koja su u obitelji naviknuta na rad, red, disciplinu i uredno izvršavanje
svojih obveza i zadaća, znatno lakše, bezbolnije i uspješnije prihvaćaju sustav
školskih obveza, normi, zadaća, vrednovanja, discipline i režim koji im škola
nameće. Za one koji su bili razmaženi i prezaštićeni, kod kojih roditelji nisu
razvili te korisne navike i ponašanja, ili su one u većem deficitu – integracija
među vršnjake i privikavanje na školsku sredinu predstavljat će velik problem,
tešku obvezu i golem pritisak. Ona se ne distanciraju od vršnjaka zato što to
žele, niti izbjegavaju obveze zato što su zločesta, već zato što ih roditelji
za to nisu osposobili i pripremili. Njih ne treba tješiti, već se s njima treba
družiti, razgovarati, igrati, pomoći im da usvoje dragocjena socijalna iskustva,
da upoznaju djecu i steknu prijatelje.
Mališani koji su bili uključeni u vrtiće u golemoj su prednosti jer znaju na
prirodan način uspostaviti relativno uspješne i stabilne odnose te zdravu komunikaciju
s drugim učenicima, pravilno se postaviti u različitim socijalnim situacijama,
boriti se za svoje pozicije i status u grupi.
Oni nemaju problema odvajanja od roditelja na određeno vrijeme, naučeni su na
red, rad i disciplinu, usvojili su važne socijalne vještine i motivirani su
za početak školovanja, pa polazak u školu očekuju s posebnom radošću. U školi
relativno lako pronalaze vršnjake za igru, razne aktivnosti, druženje, razgovor,
sjedenje u klupi… Ne nailaze na znatnije probleme integracije u grupu i razredni
kolektiv, puno efikasnije i konstruktivnije prihvaćaju novu sredinu, aktivno
sudjeluju u svim aktivnostima, nemaju znatnijih problema u učenju, izvršavanju
školskih obveza. Za njih je polazak u školu radostan i ugodan događaj jer su
za to motivirani, s visokim stupnjem ugodnih emocija vezani su za školu i učitelja.
Škola im je draga kao roditeljski dom, a učitelji kao vlastiti roditelji. Dobro
su pripremljeni i jedva čekaju dan kada će postati đaci-prvaši, kada će se moći
dokazati, doživjeti ljepotu školskog rada, uspjeha, osobnog zadovoljstva i afirmacije.
Za djecu koja nisu bila uključena u vrtić, radi pripreme za školu organizira
se “mala škola”. Usto, prije polaska u školu, poželjno je s djetetom nekoliko
puta otići u školu, pokazati mu put, poučiti ga opreznosti pri prelasku ulice,
upoznati ga s učiteljem… |
| |
| |
| Kreativan učitelj – znalački osvaja dječje povjerenje |
| |
| Zadaća je učitelja stvaranje poticajnog i kreativnog ozračja u kojemu će se
svako dijete osjećati sigurno, sretno i zadovoljno, ozračja koje će pozitivno
utjecati na razvoj svakog pojedinog djeteta, njegovih intelektualnih i svih
drugih potencijala, vodeći računa o njegovim interesima, sposobnostima, psihofizičkim
potrebama, željama i mogućnostima. Rad s prvašićima zahtijeva od učitelja mnogo
strpljenja, upornosti, truda, dobro osmišljenog, znalačkog, stručnog i organiziranog
rada, ne samo u fazi adaptacije i prilagodbe djeteta na novonastale uvjete,
obveze, red, rad i disciplinu, koje dobiva u zamjenu za bezbrižnost, zabavu,
igru, nego i tijekom cijelog školovanja. Iskusni učitelji vrlo dobro poznaju
probleme i psihu djeteta pa s mnogo razumijevanja, ljubavi, emocionalne topline,
pedagoške razboritosti, umijeća i pozornosti, oslobađaju djecu nepotrebnog straha,
napetosti, ulijevaju im samopouzdanje, vjeru u uspjeh, optimističko raspoloženje,
bude i razvijaju ljubav prema školi, knjizi i učenju, s njima uspostavljaju
čvrste emocionalne veze, povjerenje, sigurnost, stvaraju ugodno ozračje u razredu,
kvalitetne socijalne veze i osjećajne odnose među učenicima, pa ih kroz individualni
pristup, diferencirani tretman, kroz grupnu dinamiku, pozitivnu interakciju,
odgojna i stimulativna sredstva integriraju u razredni i školski kolektiv, socijaliziraju,
privikavaju i potiču na rad, učenje, suradnju i kooperaciju. Organiziranim radom,
ljubavlju, razumijevanjem i ugodnim iznenađenjem oslobađaju ih straha, mijenjaju
dječji odnos prema školi, učenju i učitelju |
| |
| |
| Ugodno iznenađenje i ugodan “šok” – oslobađaju djecu od straha |
| |
Mnoge
propuste roditelja u pripremi djeteta za polazak u školu korigiraju učitelji,
a kakve će rezultate postići na planu prilagodbe djece školi i školskim
obvezama, te koliko će vremena trajati ta adaptacijska faza, najviše ovisi
o učitelju, njegovoj ličnosti, iskustvu, umješnosti, entuzijazmu, ljubavi,
razumijevanju, emocionalnoj toplini s kojom pristupa djeci. Ako se on prema
djeci ponaša ljubazno, ako za njihove probleme i poteškoće pokazuje razumijevanje,
ako iskazuje ljubav, dobru volju, bliskost i dobronamjernost, ako to ona
tako dožive i shvate – onda je uspjeh zajamčen. Djeca će ga zavoljeti, poštovati,
slušati, nestat će onog straha i treme stečenih u roditeljskom domu putem
zastrašivanja učiteljem i školom u stilu: “Neka, neka, poći ćeš ti u školu
pa će tebi pokazati učitelj kako se kažnjava onaj tko ne sluša. On te neće
maziti kao ja, već batinom isprašiti tur.” Iako je to izrečeno u dobroj
namjeri i želji da dijete korigira svoje ponašanje, stvorene su ozbiljne
posljedice, razvijen strah od škole i učitelja. Ta djeca sa strahom odlaze
u školu i očekuju tog strašnog učitelja s batinom, ali kad ih on pomiluje
po glavi, prozove imenom, pohvali, istakne ili na drugi način pokaže da
ih voli, ona se iznenade, dožive ugodan “šok”, nestaje treme i straha, zavole
učitelja i školu, a neprijateljstvo ustupa mjesto prijateljstvu, povjerenju,
razumijevanju i ljubavi. Učitelj im postaje dragom osobom, pravim i iskrenim
prijateljem, koga ona cijene, vole i poštuju pa se među njima uspostavljaju
pozitivne relacije. Ona su od učitelja očekivala grdnju, batine i prijekor,
a on postupa upravo suprotno, cijeni, hvali i ističe njihov uspjeh i ponašanje.
To ugodno iznenađenje i ugodan “šok” djecu čine radosnom, poletnom, slobodnom
i kreativnom u školskim i izvanškolskim aktivnostima.
Upravo zbog tog zaokreta u odnosu učitelj-djeca, dolazi do transformiranja njihove
mržnje prema učitelju u ljubav i poštovanje, do izgradnje međusobnog povjerenja,
stvaranja prisnih, toplih i osjećajnih odnosa, a nestankom straha od učitelja
i izgradnjom pozitivnog ozračja u razredu stvoreni su povoljni uvjeti za učenje
i izvršavanje školskih obveza i stvaralački pristup radu.
U tom ugodnom ambijentu, povjerenju, radi potpunijeg zbližavanja i upoznavanja,
učitelj nekoliko prvih dana provodi s prvašićima u igri, šetnji, zabavi, razonodi
i razgovoru, a potom postupno kroz igru prelaze na rad. Radeći igraju se – učeći
rade. To je divna prilika da se oni još više međusobno zbliže, bolje upoznaju
i zavole.
Ti prvi pozitivni utisci o školi, učitelju i školskim kolegama dugo se pamte,
snažno doimaju i ne zaboravljaju. Oni mogu biti presudni u daljem odnosu i stavu
prema školi i učenju. Zbog toga prvi kontakt djeteta sa školom mora biti krajnje
topao, ugodan, radostan, zanimljiv, a susret s učiteljem srdačan, iskren, prisan
i prijateljski. Polazak djeteta u školu za obitelj i za školu mora biti pravi
mali praznik i svečanost jer to je događaj koji ostavlja dubok pečat u dječjem
životu i odnosu prema školi, učenju, knjizi i školskom uspjehu. Na kraju: sretan
vam i veseo polazak u prvi razred i početak školovanja, dragi naši đaci-prvaši! |
| |
| |
| Mr.sc. Ivica Stanić |
| |
 |
| |