Prvašić u kući
 
RADOST CIJELE OBITELJI
 
Pravilan odgoj sastoji se u tome da se iz
svakog izvuče ono što je najbolje.
Ghandi
 
 
Polaskom djeteta u školu počinje novo razdoblje u njegovom životu i životu njegovih roditelja. Budući da nove okolnosti donose nove zahtjeve, želimo li biti uspješni, u tu svrhu potrebno je prilagoditi načine reagiranja i ponašanja. Razgovorom i šalom svi dobivaju, a ljutnjom i vikom nitko. U tom smislu, nadamo se da će vam neki od sljedećih podataka i prijedloga biti korisni i da će vam pomoći.
Polazak u školu vrlo je značajan doživljaj za dijete. O prvom dojmu djeteta o školi ovisi uspješnost cijelog njegovog daljeg školovanja, pa se može smatrati i presudnim trenutkom za cijeli život.
Polaskom djeteta u školu, krug oko njega širi se i povećava se obujam njegovih aktivnosti. Dijete će napredovati u školi i lijepo će se osjećati u društvu svojih vršnjaka ako kod njega formiramo pozitivan odnos prema školi, obvezama koje ga čekaju, učitelju i prijateljima.
 
 
Boli me trbuh
 
Polazak djeteta u školu otvara mnoga pitanja, ponajprije ono kako se pozdraviti s djetetom kada ga ostavite u školi, odnosno kako mu objasniti i olakšati boravak u školi, što je posebno teško djeci koja nisu prije škole išla u vrtić.
Neka djeca će u školu krenuti lako, no nakon nekoliko dana, ili čak tjedana, mogu se početi buniti kada budete odlazili. Druga djeca će od prvog dana protestirati pri odlasku u školu. Treći će sretno ići u školu, a lošije volje će biti kada budete dolazili po njih. Kod neke djece mogu se čak javiti bolovi u trbuhu ili teškoće sa spavanjem. Neka djeca polazak u školu mogu doživjeti čak kao odbacivanje, pogotovo ako mlađi brat ili sestra ostaju kod kuće s roditeljima.
Djeca se moraju priviknuti na to da će od sada nešto manje vremena provoditi s roditeljima, dakle moraju se naučiti odvojiti od roditelja. Uz to, moraju se priviknuti na učitelja ili učiteljicu u svom razredu te ostvariti dobar odnos s njim / njom, kao i s drugom djecom u razredu. Roditelji pak moraju naučiti «pustiti svoju djecu da odu», moraju se naučiti vjerovati učiteljima i podržati nezavisna iskustva svog djeteta.
 
 
Što je važno kod pripreme djeteta za školu
 
Svima nam je poznata činjenica da je polazak u školu jedan od najvažnijih ili čak prijelomnih trenutaka u životu svakog djeteta. Školska nastava ne proširuje samo intelektualni horizont djeteta, već znatno opterećuje njegove fizičke i intelektualne funkcije. Dijete većinom prvi put ulazi u organiziranu, discipliniranu sredinu, koja ga izlaže sustavu vrednovanja, kao i natjecanju, uz mogućnost neuspjeha i kritike. Kako bi te prve trenutke susreta djeteta sa školom učinili manje stresnima za dijete, ali i za roditelje, i kako bi oni postali ugoda, potrebno je i dijete za to adekvatno pripremiti. Pripreme valja započeti godinu dana prije polaska djeteta u školu, no s određenim aktivnostima valja krenuti i puno ranije. Iako je uvriježena rečenica «Dijete ne mora znati čitati i pisati prije polaska u školu», ono ipak mora imati razvijena određena znanja i vještine kako bi se što bolje prilagodilo zahtjevima škole i kako bi se skladno razvijale sve njegove intelektualne, emocionalne i socijalne sposobnosti.
 
 
Što dijete treba imati razvijeno kako bi se što lakše prilagodilo zahtjevima škole?
 
1. GRAFOMOTORIKA – dijete treba imati razvijenu grafomotoriku koja je važna za ovladavanje procesom pisanja, posebno fina motorika šake i prstiju.
(Igre za poticanje razvoja: modeliranje (plastelin, glinamol, tijesto), bojanje, nizanje perlica, otkopčavanje i zakopčavanje gumba, vezanje vezica, skupljanje sitnih predmeta, građenje konstruktorima, origami, rezanje škaricama i lijepljenje sitnih dijelova, crtanje, spajanje linija.)

2. PREDVJEŠTINE ČITANJA I PISANJA – dijete bi trebalo zamjećivati glasovne strukture riječi – rastavljanje riječi na slogove, imenovati početni i završni glas u riječi, rastaviti riječ na glasove, sastaviti riječ od glasova, prepoznavati simbole slova i brojeva.
(Igra DOPUNI RIJEČ - igra sastavljanja riječi na slogove priprema dijete za nastavu čitanja i pisanja. Za tu igru dijete prvo treba uvježbati izgovor riječi po slogovima na svom imenu : Ma –ja, Mi- ro, a zatim na lakšim riječima: ma – ma, ba – ka, vo – da i sl. ). Ta igra odvija se uz dobacivanje loptice. Roditelj kaže jedan ili dva sloga i baci loptu djetetu. Dijete treba završiti riječ i, nakon što kaže slog, baca loptu dalje.)

3. GOVOR I RJEČNIK – dijete bi trebalo pravilno izgovarati sve glasove, koristiti složene rečenice, gramatički strukturirane, imati sposobnost prepričavanja poznatih događaja i opisa poznatih pojmova.
(Najbolji poticaji su zajednička čitanja, pričanja priča.)

4. POJAM BROJA – dijete bi trebalo brojiti do 20, prepoznavati simbole brojeva i povezivati ih s količinom, klasificirati objekte po veličini, boji, obliku, uspoređivati predmete po veličini (veći-manji) i količini (više-manje).
(Igra: Čovječe ne ljuti se ili sl.)

5. PROSTORNI I VREMENSKI ODNOSI – dijete bi trebalo razumjeti pojmove: na, ispod, ispred, iza, u, gore, dolje, lijevo, desno, kao i pojmove: jutro, večer, dan, noć, prijepodne, podne, poslijepodne.
(Igra: traženje skrivenog blaga.)

6. EMOCIONALNA I SOCIJALNA ZRELOST – dijete bi trebalo znati kontrolirati emocije, surađivati s drugima, rješavati sukobe na socijalno prihvatljiv način i sl.
 
 
Značenje igre
 
Važno je naglasiti značenje IGRE. Igra ne prestaje polaskom djeteta u školu, ona samo dobiva drukčije značenje i prilagođava se novim okolnostima. Igra i dalje mora ostati najvažniji dio dječjeg života, samo u funkciji učenja. Učenje može biti i vrlo zabavna igra i, ako mu tako pristupimo, i dijete i roditelji će uživati. Nismo ni svjesni mogućnosti igre ako se kreativno i funkcionalno osmisli; igrati i učiti se može u svakom trenutku i pomoću igre možemo razvijati mnoge sposobnosti, i to je najbolja priprema za školu. Igra ima važnu ulogu u životu djeteta, praćena je zadovoljstvom i radošću i na taj način potiče njegov emocionalni razvoj, pridonosi afirmaciji njegove ličnosti i ima snažne odgojne i obrazovne efekte.
Koje su još važne činjenice na koje treba upozoriti roditelje prije polaska djeteta u školu?

Dijete se mora pripremiti psihički i fizički – dijete mora dostići određeni stupanj spoznajnog, osjećajnog i socijalnog razvoja, mora imati razvijene određene kulturne, higijenske i radne navike kako bi moglo obavljati zadatke koje mu škola postavlja.

Razvijte pozitivne stavove djeteta prema školi i učitelju – to znači da nikada nećete dijete plašiti školom niti mu prijetiti njegovom učiteljicom. O školi pričajte kao o mjestu na kome će dijete puno naučiti, postati pametnije, raditi zanimljive stvari. Ne valja graditi sliku idealnog učitelja, već sliku realnog čovjeka koji pomaže djeci da nauče mnoge zanimljive stvari. S djetetom trebate puno razgovarati o školi u pozitivnom ozračju. Poželjno je razgovor potkrijepiti primjerima iz vlastitog školovanja.

Naučite dijete na uspoređivanje i procjenjivanje – dijete morate upoznati s time da će ga u školi ocjenjivati i uspoređivati s drugom djecom. Ono ne smije ni pomisliti da će njegova uspješnost utjecati na vašu ljubav prema njemu. Naviknite dijete na situacije procjenjivanja. Uspoređujte ga povremeno s drugom djecom (da je neko dijete veće od njega, neko teže ili lakše), ali mu pritom uvijek pokažite da najviše volite njega. Uspoređujte dijete prvenstveno s njim samim - napravite galeriju crteža ili drugih njegovih uradaka pa zajedno usporedite koliko je u svojim kasnijim radovima napredovalo u odnosu na one ranije i sl. Govorite pozitivno o različitostima među djecom - netko bolje crta, netko pleše, netko je viši... Ne treba se bojati uspoređivanja sve dok vaša ljubav i pažnja nisu uvjetovani zahtjevom da vaše dijete bude najbolje.

Razvijte radne navike djeteta u izvršavanju školskih obveza
Odredite djetetu prostor za rad i učenje. Neka to bude prostor u djetetovoj sobi ili u nekoj zajedničkoj prostoriji gdje će u određeno doba dana moći u miru učiti i pisati svoje zadaće. Doista je važno da to bude uvijek isto mjesto kako bi ga dijete doživjelo kao svoj prostor za rad. Važno je i da na tom mjestu (npr. radnom stolu) nema puno sadržaja koji bi mogli odvratiti njegovu pažnju. Priviknite dijete na sjedeći rad, naučite ga na rad na papiru. Odredite u svojem prenatrpanom rasporedu vrijeme (15 min za početak) kad ćete s djetetom (za radnim stolom ili sl.) crtati, bojati, čitati slikovnice, razgovarati i maštati, prebrojavati kamenčiće, igrati se plastelinom i tijestom i sl. Sve te zabavne aktivnosti stvaraju dobre preduvjete za čitanje i pisanje. Tada nemojte učiti čitati i pisati (osim ako dijete ne pokaže jaku želju za tim), već uživajte i stvarajte atmosferu u kojoj se “radi” sa zadovoljstvom. Puno se igrajte s djetetom, posebno društvene igre u kojima se uče pravila i poštuje red. Takve će igre naučiti dijete da prihvaća pobjedu i poraz.

Na vrijeme i u dobroj atmosferi obavite tehničke pripreme
Na vrijeme i u ugodnom ozračju nabavite potreban pribor i odjeću za školu – neka dijete sudjeluje u kupnji, zajedno s djetetom upisujte ime na knjige i bilježnice. Zajedno postavite parametre za izbor torbe, pernice, papuča, papira za umatanje i sl. Vi odredite cijenu i kvalitetu koju želite, a dizajn, boju i slične stvari prepustite djetetu na izbor. Naučite dijete da će se samo kretati prometnicama i objasnite mu kako, da će se samo oblačiti za školu, da mora samo kontrolirati izvršenje nekih higijenskih navika i sl. Upoznajte ga s osobama koje će o njemu brinuti za vrijeme vaše odsutnosti. Uvježbajte s djetetom put do škole. Naučite dijete da znade svoju adresu stanovanja, da znade gdje mu roditelji rade i da znade brojeve telefona roditelja. Dajte mu mali adresar u koji će napisati sve te važne informacije.
Prvi tjedan škole poseban je trenutak u životu. Organizirajte se tako da jedan roditelj taj tjedan bude slobodan. Posvetite vrijeme svom školarcu, odvedite ga do škole, upoznajte s novim prijateljima, pokažite mu svoj ponos i sreću što je krenuo u nove izazove.

 
 
Nevenka Vlah, dipl. učiteljica