Internetsko zlostavljanje djece

I OPET SU RODITELJI NAJVAŽNIJI

Internet je medij koji, nažalost, često zlorabe seksualni zlostavljači djece i maloljetnika iz nekoliko razloga: to je jednostavan način na koji se može distribuirati i konzumirati dječja pornografija, odnosno razmjenjivati slike pornografskog sadržaja, što se u najgorem obliku može protegnuti do prodavanja djece putem interneta.

Internet se kao medij može zlorabiti u vrbovanju djece radi seksualnog zlostavljanja, a sama dječja pornografija, najfrekventnija upravo na internetu, olakšava seksualno zavođenje djece pa može dovesti do počinjenja kaznenog djela na štetu djece i mladeži (seksualno zlostavljanje); uz to, seksualni zlostavljači međusobno kontaktiraju putem interneta, prilikom čega pružaju jedni drugima informacije (npr. o tome kako pronaći, odabrati i zavesti žrtvu, kako izbjeći razotkrivanje, gdje kupiti pribor koji se koristi u seksualnom zlostavljanju i sl.) te uzajamnu podršku u smislu opravdanja seksualnog interesa za djecu, što rezultira intenziviranjem seksualnog interesa prema djeci pa se povećava vjerojatnost da će potencijalni zlostavljač realizirati svoje maštarije o seksualnom zlostavljanju.

Djeca su «čišća»

Seksualne zlostavljače djece i maloljetnika javnost obično poistovjećuje s pedofilima, no to nije tako. Pedofilija je psihijatrijska kategorija kojom se opisuju osobe koje imaju seksualne sklonosti prema djeci mlađoj od 13 godina, a koje su barem 5 godina starije od djeteta, dok su seksualni zlostavljači djece i maloljetnika (zasebna kategorija u kaznenopravnom smislu) osobe koje prisiljavaju ili nagovaraju djecu/maloljetnike na seksualne aktivnosti koje mogu obuhvaćati tjelesni kontakt, uključujući i penetraciju, i one seksualne aktivnosti pri kojima ne dolazi do penetracije, npr. poticanje djece na gledanje pornografskog sadržaja ili sudjelovanje u njegovom stvaranju, poticanje na promatranje seksualnih aktivnosti ili na seksualno neprimjereno ponašanje. Dakle, pedofili ne moraju realizirati svoje maštarije kroz stvaran seksualni kontakt s djecom, dok će seksualnom zlostavljaču to biti primaran cilj, za čiju realizaciju mu treba samo prilika. Pedofili mogu biti i seksualni zlostavljači djece maloljetnika, ali to postaju u trenutku kad prisile ili nagovore djecu na seksualne aktivnosti, a seksualni zlostavljači nerijetko imaju neseksualne motive za zlostavljanje djece i maloljetnika, npr. dječju prostituciju i dječju pornografiju koje su motivirane materijalnom koristi. Prikupljanje dječje pornografije (koja se stvara pomoću interneta i distribuira tim putem!) zajednička je značajka pedofila i seksualnih zlostavljača djece. Drži se da je dob od sedam do osam godina i od deset do jedanaest godina tipična za dječju pornografiju, ali postoji tendencija spuštanja dobi, osobito za djevojčice (mlađe i od pet godina!) jer su prema konzumentima dječje pornografije mlađa djeca “čišća”, “nevinija”, bez šminke i “ženstvene” odjeće tipične za odrasle žene.

Detaljno planirani postupak

Djeca i maloljetnici, po statistikama, najčešći su korisnici interneta u svrhu zabave. Oni kreiraju najviše blogova, stječu nova poznanstva, objavljuju i izmjenjuju svoje fotografije putem stranica s profilima korisnika, iznose interese, iskustva, traže zabavu i prijatelje, komuniciraju putem chata i maila i dr., što je očekivano i normalno s obzirom na dob. I pored svih poznatih prednosti interneta, anonimnost komunikacije putem interneta donosi i stanovite rizike. Jedna je od mogućih opasnosti da će dijete/maloljetnik nepripremljen na internetu naići na seksualnog zlostavljača, što u najboljem slučaju može rezultirati neugodnim iskustvom i razočaranjem ako ga dijete/maloljetnik prozre i prestane komunicirati s njim, dok su za lakovjernije, manje oprezne, jako usamljene i ranjive mogući teži ishodi. Seksualni zlostavljač djece/maloljetnika treba proći nekoliko stadija da bi dovršio postupak tzv. seksualnog obrađivanja, odnosno pronalaženja i vrbovanja žrtve. Postupku pristupa promišljeno, detaljno planira, zaštićuje se od mogućih zakonskih sankcija i strpljiv je - mogu proći mjeseci od upoznavanja žrtve do realizacije zlostavljanja. Proces seksualnog obrađivanja započinje odabirom žrtve. Npr. podsredstvom chat-rooma kreira lažni profil u kojem se predstavlja kao dijete određene dobi, spola i interesa. Toliko se dobro “kamuflira” da se koristi jezikom, izrazima tipičnim za određenu dob i sredinu te nastoji stupiti u kontakt s profilom djeteta koje odgovara njegovom interesu. Može, nakon što su uspostavili komunikaciju, upasti kao hacker u njegovo računalo i iz npr. elektroničke pošte doznati podatke o tome gdje i s kim stanuje, kako mu je u školi, kako se slaže s roditeljima, ima li bliske prijatelje i dr. Drugi je stadij uspostavljanje prijateljstva, tj. upoznavanje djeteta, praćenje djetetovih odgovora u chat - roomu (hrvatski je, slabije korišten izraz, brbljaonica) i prilagođavanje svojih pitanja i odgovora njima. Vjerojatno je da će tražiti fotografiju neseksualnog sadržaja kako bi provjerio odgovara li dijete/maloljetnik njegovim sklonostima te da bi ga mogao prepoznati u vanjskom svijetu. Treći je stadij uspostavljanje odnosa u kojem zlostavljač navodi dijete na razgovor o situaciji u školi i obitelji, nastoji da ga potencijalna žrtva prihvati kao prijatelja, inzistira na bliskosti. U četvrtoj fazi procjenjuje rizik od mogućeg otkrivanja, provjerava je li se potencijalna žrtva kome povjerila, a kad je siguran da nije, nastavlja s obrađivanjem. Ako sumnja da se dijete/maloljetnik nekome povjerio, ili da će to učiniti, odustaje dok je još zaštićen anonimnošću. Peti je stadij ekskluzivnosti u kojem mu je cilj dobiti obostranu ljubav i povjerenje, inzistira da između njega i žrtve postoji “poseban” odnos koji isključuje druge, usredotočuje se na bliskost, sklapa sa žrtvom sporazum o tajnosti (nitko ne smije znati da komunicira s njim!), što vodi zadnjem, seksualnom stadiju u kojem se uvode seksualni sadržaji, zlostavljač opisuje seksualne situacije, želi da se dijete/maloljetnik zaljubi u njega, obmanjuje žrtvu da se osjeća voljenom i koristi se emocionalnom ucjenom, odnosno prijetnjom da će prekinuti odnos i da će žrtva ostati bez prijatelja kako bi ju privolio na ispunjavanje njegovih zahtjeva. Obostranost se ostvaruje npr. putem online masturbacije, oralnog seksa ili virtualnog penetracijskog seksa i dr. Emocionalna šteta po žrtvu u takvom odnosu velika je: žrtva je prevarena, izmanipulirana, ucijenjena, ponižena, a omjer moći nerazmjeran je jer je dijete/maloljetna osoba iskorištena od strane manipulativne odrasle osobe.

Smjernice za zaštitu od seksualnih zlostavljača (i protiv ostalih online “gnjavatora”)

1. Ne stavljaj svoje ime i prezime na chatovima, forumima, blogovima... umjesto imena i prezimena radije stavi neko izmišljeno korisničko ime. Zašto ne? Osobu s kojom komuniciraš online zapravo ne poznaješ i ne možeš znati koliko se ona istinito predstavlja. Ako želiš susresti nekog koga si upoznao/la online, uvijek možete dogovoriti sastanak u sigurnom okruženju na javnom mjestu. 2. Ne objavljuj javno osobne podatke, kao što su adresa, mobitel, telefon, niti ih šalji osobama s kojima komuniciraš preko interneta ako osobu ne poznaješ i off line. Zašto ne? Preko tih podataka seksualni zlostavljači mogu doći do drugih podataka, npr. o tvojim prijateljima, obitelji, mogu te pratiti, gnjaviti te telefonskim pozivima, zastrašivati i uznemiravati porukama preko mobitela i slično. Teško se možeš riješiti nekoga tko ti je neugodan, čije ponude ti smetaju i s kim ne želiš dalji kontakt kad on o tebi zna tako osobne podatke. 3. Ne dogovaraj susrete s nepoznatim osobama (osobama koje nisi upoznao/la “u živo”) bez znanja roditelja. Zašto ne? Cilj je seksualnih zlostavljača odvući te iz sigurnog okruženja osoba koje poznaješ i kojima vjeruješ kako bi bio/bila ranjivija, podložnija osoba kojom će manipulirati laskanjem, laganjem ili prijetnjama i ucjenama. Oni se boje osoba koje te vole jer znaju da njima ne mogu lagati. 4. Ne stavljaj u svoj profil fotografiju na osnovi koje bi te mogli prepoznati. Zašto ne? Pretpostavka je da nitko ne želi dobiti neželjenog “obožavatelja” (čitaj: gnjavatora) jer je i to način na koji bi se moglo dobiti više informacija o tebi (gdje živiš, gdje se krećeš i dr.), a koje ne želiš podijeliti baš sa svakim, a osobito ne sa seksualnim zlostavljačem. 5. Nemoj slati svoje fotografije osobama koje ne poznaješ. Zašto ne? Ne možeš sa sigurnošću znati kome fotografija ide i u koju će je svrhu ta osoba iskoristiti. Postoje slučajevi kad su se uz korištenje montaže “lažirale” fotografije (npr. glava sa neseksualnih fotografija stavljena na obnaženo tijelo u seksualnoj pozi) te bi se mogao/mogla naći u situaciji da tako “obrađena” slika bude dalje distribuirana kao dio dječje i maloljetničke pornografije ili da dođe do tvojih prijatelja i poznanika. Obitelj u kojoj dijete doživljava podršku, osjeća se zaštićeno, prihvaćeno i voljeno, najjači je zaštitni čimbenik koji čuva djecu od toga da postanu žrtve seksualnih zlostavljača djece, a korisna informacija dodatna je zaštita te se stoga za roditelje preporučuju sljedeće stranice: www.avirmail.com sadrži programe za filtriranje elektronske pošte prije nego što ona bude prikazana u dolaznu poštu, a na taj način može se spriječiti da djeca dobiju neželjene poruke. Zatim, www.pedowatch.org pregled je pedofilskih siteova na internetu, na njih je preporučljivo staviti zaštitu da djeca ne naiđu na njih; www.cyberangels.org sadrži informacije o opasnostima s kojima se djeca mogu susretati na internetu te savjete kako se zaštititi od njih; www.ecpat.net stranica je za borbu protiv dječje prostitucije. Dodatne informacije mogu se pronaći, dakako, na internetu i u knjizi Christiane Sanderson “Zavođenje djeteta” u izdanju biblioteke “Mi”.

Tereza Čubranić, dipl. socijalni pedagog