Psihologija odrastanja

MAMA, POŠTUJ MOJU PRIVATNOST

Kad vjerujem u sebe i poštujem sebe, dovoljno da doista budem ono što jesam, drugi reagiraju povjerenjem i poštovanjem. Joh Stevens

Zamislite što mi je napravila moja kćerka! Prije mjesec dana, kao i ranijih dana, došla sam vidjeti što radi i treba li joj što za školu. Vrata njezine sobe bila su zaključana, a na njima nalijepljen papir na kojemu je krupnim slovima napisano «MOLIM, KUCAJTE». Pomislila sam da se to vjerojatno odnosi na njezinog brata koji joj često upada u sobu i ometa ju u radu. Uhvatila sam kvaku i pokušala otvoriti vrata, ali bila su zaključana. «Gabriela, kćeri, zašto se zaključavaš?» – upitala sam. «Zato da u moju sobu ne upada svatko kad poželi!» - odgovorila je grubo. «Pa nisam ja svatko. Ja sam tvoja mama!», kažem joj još uvijek mirnim glasom. «Da si i sveti Petar, ne možeš u moju sobu ulaziti kad hoćeš. Zapamti, ovo je moja soba, samo moja i ničija više!», uzvraća ona povišenim tonom. Vidim da je uzrujana pa prelazim na drugu temu kako bih izbjegla veći sukob. «A što si ovo napisala na vratima, kćeri?» - pitam je. «Pismena si pa čitaj! Ako nisi shvatila, objasnit ću ti. Ovo je moja soba, moj intimni kutak i želim da svi posjetitelji prvo pokucaju pa da tek kad čuju «slobodno», uđu.» - kaže ona odlučno i oštro. «Pa ne odnosi se to valjda i na mene?» - pitam ja. «Upravo na tebe i sve druge posjetitelje. Zašto bi ti bila izuzetak? Jesam li ja ikada ušla u tvoju spavaću sobu bez kucanja? Nisam! Onda želim da se i ti tako ponašaš!» Naljutila sam se i vratila u kuhinju.

Zašto je soba zaključana

Nekoliko dana očekivala sam ispriku, ali ništa od toga. Onda sam opet pokušala ući u sobu, ali bila je zaključana. Učinila sam to još nekoliko puta, ali nisam htjela kucati, a ona se više nije javljala. Već mjesec dana nas dvije ne komuniciramo. Molim te, reci mi tko je ovdje pogriješio? Kako ću riješiti nastalu situaciju? – obratila mi se dugogodišnja poznanica, iskazujući uvjerenje da je to reakcija djevojčice jer je vjerojatno posumnjala da joj pregledava stvari, čita pisma, intimni dnevnik… «A jesi li ti to činila?» - upitao sam. «Pa, jesam ponekad, onako iz radoznalosti» - odgovorila mi je s velikom dozom nelagode i srama što je to činila. - Načinila si nekoliko pogrešaka. Prvo, švrljala si po njezinoj sobi dok je ona bila u školi i time teško povrijedila njezin suverenitet. Drugo, čitala si njezina pisma i dnevnik, pretresala stvari i time duboko prodrla u njezinu intimu i privatnost. Dakle, učinila si veliko nasilje prema vlastitoj kćerki. Kad je ona to otkrila, naljutila se i posve logično reagirala: stavila upozorenje na vrata i zaključala sobu da bi zaštitila svoju privatnost. I treće, upustila si se u rat, koji si izgubila, a na kraju prihvatila si šutnju i tvrdoglavila se s kćerkom. Kako si mislila rješavati taj složeni problem? Šutnjom se on sigurno ne rješava, nego se još više produbljuje. Dobro sam je poznavao pa sam tako izravno i oštro reagirao. Malo se zamislila i rekla: «U pravu si. Stvarno sam loše postupila, mnogo griješila i teško povrijedila svoje dijete. Sada ću joj se ispričati, pokušati uspostaviti dobre odnose, suradnju i povjerenje, poštovati njezinu odluku. Sve do tog incidenta bile smo prave prijateljice, očekujem da će prihvatiti moje kajanje i ispriku.»

Poštujte dječju privatnost pa će i ona vašu

Ulaskom djeteta u pubertet, naglo poraste njegova želja za privatnošću. Prvi je znak te nagle životne promjene zatvaranje u sobu i slušanje glazbe satima. Pojedinim roditeljima smeta to njegovo odvajanje i dugi boravak u sobi. Iznenađeni su time jer je do jučer stalno bio s njima, a sada se odvaja i zatvara u sobu. Jedni su ljubomorni, drugi znatiželjni pa ga najčešće iznenade upadom u sobu, bez najave i kucanja. To ga rasrdi, naljuti pa počne vikati jer se osjeća nesiguran i ugrožen u svom malom carstvu, prostoru koji je samo njegov i koji nitko nema pravo povrijediti, niti u njega ući bez odobrenja. Konfucije je govorio Uvijek i u svemu neka postoji poštovanje. Ono je temelj na kojemu se grade odnosi. Dječačić će grubo protestirati i energično zahtijevati od roditelja da, prije nego što uđu u njegovu sobu, obvezno pokucaju i uđu tek kad dobiju dozvolu. Tako i on postupa kad želi ući u njihovu. Djevojčice će obično reći: «Mama/tata, poštuj moju privatnost! Ne ulazi u moju sobu bez kucanja. Kad to činiš, osjećam nelagodu jer zadireš u moju privatnost, moju intimu.» Ima roditelja koji grubo reagiraju. Majke obično kažu: «Pa ja sam ti mama» i pokušavaju dijete uvjeriti da među njima nema tajni, a tražeći da im ono povjeri svoje tajne mnogo griješe. Ovdje je dijete u pravu pa mu ne treba držati prodike, ljutiti se, grditi ga, osuđivati… Ispravno postupa roditelj koji prizna svoju pogrešku i pristojno se ispriča, a kasnije uvijek pokuca, sačeka dozvolu i tek onda uđe, koji ne uzurpira njegova prava i privatnost. Neoprostivu pogrešku čine roditelji koji, kad dijete ode u školu, pretresaju njegove stvari, čitaju intimni dnevnik i pisma. To je nekorektno, podlo prema svom tinejdžeru / tinejdžerici. Svaka mlada osoba ima pravo na svoj kutak i svoju privatnost. Također ima pravo sama birati osobu od povjerenja kojoj će moći povjeriti svoje male tajne ili od nje zatražiti savjet i pomoć kad za to osjeti potrebu. Ta osoba ne mora biti majka ili otac. To može biti baka, djed, teta, stric, profesor u školi ili netko drugi. Istina, ona najčešće odabere jednog od roditelja, obično onoga koji se njome više bavio, zbližio, osvojio njezine simpatije i povjerenje, koji je bolje čuvao povjerene mu tajne… Drugi roditelj ne smije biti ljubomoran, svom tinejdžeru ili tinejdžerici predbacivati, nazivati ga nezahvalnikom za sve što mu je pružio kroz djetinjstvo, ili se pak osjećati manje voljen, izdan… Možda se djeca plaše hoće li ih njihov roditelj moći shvatiti, kako će reagirati na povjerenu mu tajnu… Roditelj mora biti sretan što su se njegov sin ili kćerka osamostalili, što samostalno misle, prosuđuju i odlučuju. Mudra narodna izreka kaže: Potrudite se da vaša djeca imaju razloga da vas poštuju i vole, a u Talmudu piše: Tko poštuje druge ljude, i sam biva poštivan. Da bi dijete poštovalo roditelje, moraju i oni njega poštovati i uvažavati kao ličnost.

Ja sam ti najbolji prijatelj

Tinejdžeri se osjećaju zaštićenima i sretnima kad netko brine o njima i njihovoj sigurnosti, kad iskazuje zanimanje za njihove mladenačke probleme i potrebe, kad ih razumije i pomaže im iznaći rješenje ili im diskretno i dobronamjerno ukazuje na određene propuste. Zato je razborito da roditelj kojemu dijete ne želi povjeriti tajne, ne insistira na tome, nego da preispita svoj odnos prema njemu i da eventualne pogreške korigira. Možda je dijete u pravu, a možda je sud donijelo na temelju samo jednog incidenta, provokacije… Bilo kako bilo, nitko ga ne može prisiliti da mu se povjerava. Osim toga, mlada osoba ima pravo neke stvari nikome ne povjeriti. Pokušaj prodiranja u njezinu privatnost i intimu najgrublja je povreda mlade osobe. Neke majke pokušavaju udarati u emotivnu žicu. «Ti znaš da te najviše volim, pa mi sve možeš reći. Nitko ti neće biti tako iskren prijatelj kao mama. Meni moraš sve reći!» Intimni dnevnik nije knjiga koju može svatko čitati kad mu se prohtije. Tinejdžeri su posebno osjetljivi ako im roditelji čitaju intimni dnevnik koji je njihovo najintimnije spremište, u kojemu mlada osoba čuva svoje male tajne, dvojbe, pogreške. On je vjeran prijatelj, kojemu su mladić ili djevojčica otvorili svoje srce i sve što im se dogodilo vjerno opisali. On je vjeran slušatelj i čuvar povjerene mu tajne, ventil za ispuštanje agresije, nakupljene napetosti, gnjeva, bijesa, ljutnje, očajanja. Povjeravanje dnevniku pružalo mi je zadovoljstvo, kao i mnogim tinejdžerima. No, kako bi se zaštitila da ga za slučaj, ne daj Bože, moja majka ikad nađe, izmislila sam šifrirane riječi da ne bi znala o čemu pišem – kaže Judy Blume. Djeca se na razne načine snalaze u čuvanju svojih malih tajni povjerenih dnevniku. Tajno čitanje intimnog dnevnika pedagoški je loš i nedopušten čin, na koji mlade osobe najoštrije reagiraju, od izazivanja sukoba, zatvaranja u sobu do bijega od kuće, u skitnju.

Mr. sc. Ivica Stanić