Dijete i kompjutor

ORUĐE ZA UČENJE I ZABAVU

Vjerojatno ste i sami već primijetili da vaše dijete zna više o kompjutorskoj tehnologiji od vas, čak i ako nemate kompjutor kod kuće. Sve je raširenija upotreba kompjutorske tehnologije kod djece. Odgovornost je odraslih kritički se osvrnuti na utjecaj tehnologije i poticati upotrebu tehnologije na dobrobit djece.

Prema nedavnom istraživanju Instituta za društvena istraživanja, čak 41,7% kućanstava u Hrvatskoj (prema uzorku od 1000 djece iz osnovnih škola) ima kompjutor, što je velik porast u odnosu na prošle godine. Djeca su odgovorila da kompjutore najčešće koriste za igranje kompjutorskih igara (39,6% često), zatim za pisanje (19,7%), crtanje (17,8%) te za surfanje internetom (11,3% često). Od 1000 djece, 26,3% koristi kompjutor do sat vremena dnevno, 13% do dva sata, a 6% djece koristi ga više od tri sata dnevno.

Nepoznati utjecaji

Zašto su kompjutori tako zanimljivi djeci? Čini se da je jedan od razloga mnoštvo i bogatstvo podražaja koje pružaju djeci: auditivnih, vizualnih, taktilnih. Osim toga, koristeći kompjutore razvija se dječji osjećaj kompetentnosti i kontrole (jer stječu nove vještine koje druga djeca možda nemaju i jer mogu u potpunosti upravljati događanjima na ekranu), što povećava samopouzdanje. Mnogi roditelji mogu se, međutim, zapitati kakvi su utjecaji kompjutora i njegove upotrebe. Najprije, da naglasimo, postoje mnoge pozitivne strane učenja korištenja kompjutorima, no i mogući negativni utjecaji o kojima je dobro biti informiran. Važan je i kontekst u kojem se koristi tehnologija, tj. igra li dijete većinom igre, ili koristi kompjutor u druge svrhe, poput traženja informacija, učenja ili komunikacije.

Od slagalica do ubijanja

Većina roditelja izražava zabrinutost upravo zbog vremena koje njihovo dijete provodi igrajući kompjutorske igre, koje postaju sve popularnije kod djece, naročito nakon otvaranja kompjutorskih igraonica. Može li to imati i neke pozitivne utjecaje na djecu? Odgovor je da može, npr. kroz igru djeca uče na zabavan i zanimljiv način o korištenju tehnologije, igre čine tehnologiju zabavnom, mogu razvijati kognitivne vještine i vještine rješavanja problema te osjećaj kompetencije i samopouzdanja. Igre također mogu biti poticaj na druženje s vršnjacima sličnih interesa za djecu koja imaju teškoće u komunikaciji. Osim toga, neke igre imaju pozitivan utjecaj na koordinaciju oko-ruka, finu motoriku i specijalne vještine. Ipak, većina je kompjutorskih igara, pogotovo onih najpopularnijih, prepuna nasilja i sastoji se u uništavanju protivnika na što nasilniji i efektniji način. Iz dječje psihologije poznato je da djeca imitiraju agresivna ponašanja koja vide, naročito ona koja se nagrađuju i opravdavaju, kao što je to slučaj u igrama. Često su te scene vrlo realistično prikazane, jer je proizvođačima kompjutorskih igara najvažnija zarada, tj. komercijalnost, a to se postiže privlačenjem pažnje i izazivanjem pobuđenosti kroz snažne emocije i mnoštvo jakih podražaja. Čestim i pretjeranim igranjem nasilnih igara može doći do identifikacije s nasilnim herojem, do izvjesne desenzitizacije na nasilje i povećane tolerancije na nasilje, a mogu se javiti i razni zdravstveni i socijalni problemi, kao što su: povećana agresivnost, pretilost, smanjena fizička aktivnost, nesanica, neuspjeh u školi, smanjenje komunikacije u obitelji, smanjena pažnja i interes.

Zlostavljači iz kutije

Koristeći se internetom, djeca otkrivaju široke mogućnosti pronalaženja zanimljivih i korisnih informacija, vrlo efektno prezentiranih. Tako kompjutor postaje medij za iskustveno učenje, istraživačko i otvoreno. Tim putem djeca također uče o novim mogućnostima komunikacije, na nov i zabavan način. Iako često ne razmišljamo o tome, internet pruža i mogućnost učenja pozitivnih socijalnih vrijednosti. No, ako je dijete prepušteno samo sebi pri otkrivanju tog oblika tehnologije, javljaju se određene opasnosti o kojima je dobro biti informiran, kako bi ih se moglo izbjeći. Naime, postoji mogućnost da dijete bude izloženo sadržajima neprimjerenim za njegov razvoj i dob, tj. potencijalno traumatskim sadržajima, kao što su pornografija i nasilje. Također, valja biti svjestan mogućnosti da dijete stupi u kontakt s potencijalnim zlostavljačima, npr. pedofilima u chatroomu. Stoga je važno uputiti dijete u vezi s tim opasnostima i biti kao roditelj odgovoran i informiran. Naravno, tu su i zdravstveni i socijalni problemi vezani uz prekomjerno korištenje interneta, koje se može javiti kod djece nedovoljno stimulirane na druge načine ili djece prepuštene sebi.

Učenje vlastitim tempom

Osim što upotreba kompjutora individualizira učenje (jer se uči samostalno i vlastitim tempom), ujedno i omogućuje aktivnu participaciju - kompjutor je strpljiv, ne prosuđuje i daje trenutni feedback. Nađeni su pozitivni utjecaji učenja uz pomoć kompjutora, i to izraženije kod mlađih nego kod starijih učenika, i kod djece sniženih sposobnosti nego kod prosječne populacije. Prikladno korišteni, kompjutori mogu poboljšati dječje kognitivne i socijalne vještine, npr. kreativnu igru, učenje vještina ovladavanja, rješavanje problema, konverzaciju. Već u dobi od 3 ili 4 godine moguće je upotrijebiti prikladan softver. Djeca vole surađivati jedna s drugom dok rade na kompjutoru, pritom komuniciraju. To se odnosi na djecu rane školske dobi (koja znaju čitati i pisati). Kompjutor kao medij omogućuje iskustveno učenje, istraživačko i otvoreno, a može biti i korisno oruđe za razne namjene. Može poboljšati sposobnosti planiranja i rješavanja problema. Može pomoći djeci u motivaciji za postizanjem školskih uspjeha i ciljeva, kao i u razvoju kreativnosti. Poboljšavaju se vještine pisanja i komuniciranja. Povećana je vjerojatnost da će djeca pregledavati i popravljati svoje pisane radove. Motivacija za učenje postaje više intrinzična, učenje je zabavnije (npr. u okviru igara, zagonetki), potiču se znatiželja i izazov. Neki smatraju da kompjutori izjednačavaju šanse za edukaciju inače depriviranoj djeci. Uči se vlastitim tempom, što je povoljno za one koji otežano prate nastavu. Zbog toga su i velika podrška djeci s posebnim potrebama. Prikladna tehnologija koristi se kao jedna od mnogih mogućnosti za promicanje i podršku u učenju i integrirana je u redovno edukativno okruženje. To se može postići na sljedeće načine: • smjestiti kompjutore u učionicu, bolje nego napraviti poseban kompjutorski laboratorij, • integrirati upotrebu kompjutora, kao jednu od aktivnosti pri učenju novog materijala, npr. rad u malim skupinama, • upotrijebiti različite kompjutorske programe kako bi se obogatio sadržaj nastavnog programa, • koristiti tehnologiju za integraciju sadržaja iz raznih predmeta, • proširivati sadržaj nastave uz pomoć kompjutora. Ipak, neki smatraju da uvođenjem kompjutorizirane nastave dolazi do dehumanizacije učionice. Učenje uz pomoć kompjutora homogenizira iskustvo učenja, a mnogoj je djeci potrebna interakcija i vodstvo pri učenju. Uza sve dokazane pozitivne utjecaje na učenje i razvoj, pokazalo se da kompjutori ne mogu zamijeniti mnoge važne dječje aktivnosti, kao umjetnost, glumu, kocke, pijesak, vodu, knjige... Moguće je da dođe i do povećanja nejednakosti, zbog razlike u mogućnostima financiranja. Tako siromašnija djeca vjerojatno nisu imala iskustvo s kompjutorima. Također, škola je i socijalna sredina, i djeca ne bi trebala biti cijele dane za kompjutorom, učeći. Može doći i do sužavanja nekih nastavnih programa, jer je neke predmete lakše predavati uz pomoć kompjutora, kao npr. matematiku i znanost, za razliku od umjetnosti i književnosti. Pitanje je i kako prenijeti interes učenika na druge sadržaje koje ne prati tako bogata tehnologija.

Savjeti za roditelje

• Važno je pronaći vremena za djecu, biti tu za njih i ne koristiti tv ili kompjutor kao baby sittera. • Pokažite interes za ono što zanima dijete kako biste ostali uključeni u svijet djeteta i tako izbjegli potencijalno loše utjecaje na dijete. • Vodite dijete u početku kroz korištenje kompjutora, koristite kompjutor kao priliku za druženje, a ne za izolaciju. • Upozorite dijete i razgovarajte s djetetom o opasnostima interneta. Poučite ga da ne daje osobne podatke na chatu i ne dogovara susrete s nepoznatim ljudima. • Potičite korištenje kompjutora kao oruđa za učenje i druženje, a ne isključivo za zabavu (npr. igre). • Ograničite korištenje kompjutora na jedan ili dva sata dnevno (dobro je uvesti jasna pravila, npr.: nema kompjutora prije škole, prije spavanja, za vrijeme obroka ili prije nego što je napravljena zadaća). • Držite kompjutor izvan dječje sobe/spavaonice. • Svojim primjerom pokažite primjereno korištenje kompjutora.

Mr.sc. Darko Sambol, prof. psiholog