Alkohologija
Može li liječnik općenito preporučiti alkohol u zdravstvene svrhe
U Hrvatskom liječničkom zboru održan je, pod vodstvom psihijatra prim. dr. sc.
Darka Breitenfelda, okrugli stol o temi “Može li liječnik preporučiti alkohol
u zdravstvene svrhe?”. Sudionici su bili zdravstveni stručnjaci raznih specijalnosti,
općenito zainteresirani za tu izazovnu temu, kao i za dalje zdravstveno usavršavanje,
umirovljeni liječnici, pa i “laici”.
Kao
sudionike, napose ističemo novinare zadužene za zdravstvenu problematiku.
Tu su bili i nepilci (u manjini), skromni pilci (alkoholozi i drugi),
nadalje drugi pilci, pa i liječeni alkoholičari – liječnici.
Svaki je sudionik iz svog područja iznio moguća korisna djelovanja vina-alkohola,
ali znatno više i češće negativne posljedice manjeg ili većeg pijenja
alkohola za većinu ljudi, napose za žene.
Povijesno
se govorilo: “Vino je krv Isusova” i alkoholozima je to uvijek otežavalo
terapijski pristup u liječenju. Međutim, već je sv. Pavao uočio opasnost
zloporabe alkohola i isticao to u poslanicama. U prošlosti se alkohol mnogo
upotrebljavao kao lijek, u nedostatku boljih, no sada se alkohol primjenjuje
u vanjskoj upotrebi, a u unutarnjoj sve manje (liječili smo u posljednjih
40 godina stotine prijašnjih nepilaca “bilrotaša” i “koronaraca” kojima
su liječnici općenito preporučili cviček, odnosno konjak u terapijske svrhe
i učinili ih, nenaviknutosti na alkohol, za godinu dana alkoholičarima koji
su zbog toga bili liječeni), odnosno, alkohol se injekcijski primjenjuje
u svrhu nekrotizacije-uništavanja gangliona Gasseri kod trigeminalne neuralgije,
varikoziteta jednjaka, hepatocelularnog karcinoma, kod jetrene ciroze, peptičkog
vrijeda, čvorova štitne i doštitne žlijezde, hipertrofije miokarda itd.
Povijesno gledano, razrijeđeno vino nije više potrebno za popravljanje okusa
loše vode, jer su vode već uzorne kvalitete i sve više se rabe, a nealkoholni
napitci mogu se skladištiti i nije više potrebno pretvarati ih u alkoholno
piće fermentacijom. Povoljno djelovanje alkohola bilo je ograničeno, u okviru
tzv. francuskog paradoksa, uglavnom na crno vino, ali i nerazlučeno od čitavog
mediteranskog stila života (komoditet, sunce, dijetna prehrana na maslinovom
ulju, uz ribu i malo crvenog mesa, pripremu hrane kuhanjem) i mnogo kretanja
itd. Te su studije nedovoljno provjerene – napose zaključivanje o dozi alkohola
koja je povoljna, a dovoljna je kod jednog pića TJEDNO. Ujedno, nepovoljnost
apstinencije od alkohola postaje upitna, jer se tu često skrivaju najteži,
neliječeni ili liječeni alkoholičari. Povoljnost crnog vina može ukazivati
i na polifenole-flavonoide, kojih ima još više u crnom nefermentiranom grožđanom
soku te u kakau (crnoj čokoladi) i zelenom čaju, a oni su deset puta jeftiniji
od vina. Jedno piće već smeta u prometu s kojim je nespojiv svaki alkoholni
užitak, pa je peticija za čašu vina zapravo peticija za više no flašu vina,
uz izbjegavanje policajaca u prometu. Važno je i to da u kardiološkoj prevenciji
postoje ne samo manje opasni savjeti (alkoholni savjet mladi prečesto zloporabljuju
i shvaćaju krivo), već i mnogo djelotvorniji i bitniji (kretanje, vrsta
hrane, mršavljenje itd.), za razliku od spomenutog, stalno naglašenog alkoholnog,
vrlo slabog i upitnog činitelja. Najvažniji je opominjući činitelj podatak
da većina ljudi (pretežno žene, stari, djeca, trudnice, bolesni, nejaki
i trećina muškaraca) slabo podnosi alkohol i loše je nagovarati ih i savjetovati
im pijenje alkohola kao preporučljivo za zdravlje. Sudionici su, iznoseći
podatke o znatno učestalijem lošem djelovanju alkohola kao toksičkog i ovisničkog
sredstva u prometu, no o upitno povoljnom zdravstvenom djelovanju alkohola
kod malog broja starijih korisnika, zajednički zaključno ukazali na opću
nepreporučljivost alkohola u zdravstvene svrhe (jer većina ljudi slabo podnosi
alkohol), a svakako nije dobro da alkohol preporučuju zdravstveni djelatnici,
kada to već nekritički čine mediji na poticaj proizvođača alkohola, udruženih
s ugostiteljima.