Ovisnost

DROGA JE GUBITAK

Svaki dodir s drogom ostavlja za sobom oštećenje, najprije blaže, neupadno, a s vremenom sve teže i očitije. Važno je popraviti nastalo oštećenje, a to je vrlo teško ako je netko sam i nije svjestan što mu se sve događa. Pomoć stručne osobe neophodna je, važno je da bude dostupna i da se što je moguće prije počne s cjelokupnom rehabilitacijom.

Zloporaba droga predstavlja problem za pojedinca korisnika, njegovu neposrednu i širu okolinu, tj. cijelo društvo.

Droga kao zavodnica

U razgovoru s mladima svi će se složiti da su droge zlo. Naučili su to iz medija, u školi, ili su upozoreni od roditelja. Jednako tako znaju za razorne posljedice zloporabe droge i oni koji su je probali ili možda razvili ovisnost. Svi znamo za štetne posljedice na zdravlje, nezaustavljivo moralno propadanje i značajno narušavanje međusobnih odnosa, a vrlo često neizbježna je i materijalna propast. Ono što ne znamo jest kako se uspješno oduprijeti zavođenju droge. Postoje stručnjaci raznih profila koji međusobno surađuju, kreiraju preventivne programe i aktivnosti, prilagođene različitim uzrastima i potrebama djece, mladih, pa i starijih ako se to traži. Najvažnije je da su te stručne osobe dostupne mladima, njihovim roditeljima, kao i svima koji trebaju pomoć kao informaciju, edukaciju ili terapiju (liječenje). Ne možemo pobjeći od stvarnosti, pogotovo ne od samih sebe ili lagati sebi. Upravo to se često događa kada osjećaj slabosti i tjeskobe nastojimo kompenzirati neodgovarajućim aktivnostima, upornim traženjem nečeg „opipljivoga“ što će ispuniti prazninu u nama. Užas je ako to postanu droge, koje vrebaju neprimjetno, čekaju pogodnu priliku, a kad se ona ukaže, dalje sve ide samo od sebe vrtoglavo u propast. Cijeli proces razvoja ovisnosti započinje neprimjetno, postupno, a kad se razvije, suočeni smo s kroničnom progresivnom bolesti u kojoj se izmjenjuju faze poboljšanja tjelesnog i psihičkog stanja s periodima težih poremećaja, kad potpuno gube kontrolu svojeg ponašanja, zanemaruju moralne vrijednosti, vlastito zdravlje, narušavaju društvene odnose te se stječe dojam da funkcioniraju kao da samo oni postoje na cijelom planetu. Usredotočeni sami na sebe, žive dan za danom. Bolest je teška, iscrpljuje ovisnika, koji dugo vremena negira problem, brani se različitim nesvjesnim mehanizmima kako bi opravdao svoje promijenjeno ponašanje. Promatranjem sa strane, koliko je njihovo ponašanje neprimjerenije očekivanju okoline, možemo pratiti napredovanje bolesti.

Bez osjećaja odgovornosti

Što je duže razdoblje nastajanja ovisnosti, potrebno je duže liječenje i rehabilitacija. Liječenje je kompleksno, zahtijeva multidisciplinarni pristup uključivanjem više stručnjaka različitih specijalnosti. Terapijski program planira se za svakog ovisnika posebno, a nastoji se paralelno u liječenje uključiti i cijela obitelj oboljelog. Liječenje je gotovo nemoguće bez stručne pomoći. Ovisnik sam po sebi nema dovoljno kapaciteta (unutarnje snage), niti osjećaj odgovornosti nužan za promjenu svojeg ponašanja i uspješan oporavak. Pogotovo za ovisnike ne postoji disciplina, urednost ili dosljednost. Sjećam se jednog ovisnika koji je, uspješno rehabilitiran, pričao kako mu je u tom procesu najteže bilo slijediti raspored ustajanja i uzimanja obroka u isto vrijeme s ostalim članovima zajednice. Velik je problem bolesti ovisnosti vidljivo, nezadrživo propadanje osobe u tjelesnom, društvenom i moralnom smislu. Većina ima oštećene, defektne zube, njihove kretnje su slabije koordinirane, poremećen im je ritam spavanja. U društvenim odnosima zakazuju, nepouzdani su i izrazito manipulativni. Moralno propadanje samo je logičan slijed, gube se granice dopuštenog, zbog čega njihovo ponašanje postaje rizično, a nerijetko i kriminogeno. Ne treba čekati takav razvoj događaja da bi se poduzelo nešto što može spasiti život (najčešće) mlade osobe i poboljšati kvalitetu zdravlja. Ovisnici su slabi za poduzimanje konstruktivnih akcija, nekritični su prema svome stanju i, što je ono gore, sve su veći otpori liječenju.

Zaplitanje u začaranom krugu

Važno je senzibilizirati SVE, i mlade, i odrasle, za problem ovisnosti kako bi se učinkovito suočili sa svim aspektima gubitka što ih droga objedinjuje. Sve se više ulaže u primarnu prevenciju ovisnosti koja je usmjerena prema zdravim osobama kako bi se naučili zaštititi tj. oduprijeti izazovima ponude i potražnje droga. Prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti provode educirani stručnjaci (psihijatar, liječnik obiteljske medicine, psiholog, sociolog, socijalni pedagog i dr.), djelovanjem u svojim sredinama, kroz institucije ili nevladine udruge, a dostupni su svim zainteresiranim korisnicima. Treba ohrabriti mlade, roditelje, nastavnike i ostale koji imaju potrebu bolje razumjeti ili primiti neophodnu pomoć u borbi s drogom. Prema cilju se ide zajedničkim snagama, a najvažnije je izbjeći zaplitanje u začaranom krugu u kojem se kruži uvijek na istom mjestu. Stajanjem na jednom mjestu jedan dan – propustili smo jedan dan ići naprijed. Stajanjem zarobljeni jedan mjesec, godinu ili više godina ne pomičemo se naprijed - zapravo ne živimo. Život može biti lijep, samo ga treba osjetiti.

Karmen Jureško, dr. med.