Antropologija

GOVOR KOSTIJU

Cijeli čovjekov život ostavlja trag na skeletu u obliku brojnih informacija, pa antropolozi koji se bave analizom kostiju mogu čitati te informacije i na osnovi njih rekonstruirati život drevnih ljudi. Pomoću kostiju moguće je proučavati evoluciju čovjeka, utvrditi spol osobe, njene godine u trenutku smrti, od čega je bolovala, kako je umrla, koliko je bila visoka, kako je izgledala, a u novije vrijeme računarski programi na osnovi kostiju lubanje mogu rekonstruirati i lice.

Iz prisutnih tragova mišića na kostima moguće je rekonstruirati koliko se osoba bavila fizičkim aktivnostima, da li je više sjedila, hodala, trčala ili stajala. Izolacijom DNA iz kostiju se mogu promatrati drevni geni, a na osnovi stabilnih izotopa i tragova određenih kemijskih elemenata može se rekonstruirati čak i jelovnik davno umrlih predaka.

Spol i uzrok smrti

Na pitanja kako, kada i zbog čega smo postali ljudi, kada smo počeli hodati na dvije noge ili kada je mozak počeo povećavati svoj volumen, paleoantropolozi traže odgovore u fosilnim ostacima čovjeka; koristeći kosti kao element jedne velike slagalice, sklapaju sliku naše prošlosti, jer kosti su ključ za razumijevanje evolucije. Kada se utvrđuje spol osobe, promatraju se karakteristike zdjelice, jer su muška i ženska zdjelica morfološki različite (ženska je zbog porođaja široka, dok je muška uska i visoka). Kada se analiziraju drevni ljudi, utvrđivanje individualne starosti je značajno jer je stopa smrtnosti unutar jedne populacije direktna posljedica načina života (bolja kvaliteta života omogućuje manju smrtnost djece i duži životni vijek). Individualna starost kod dječjih skeleta utvrđuje se na osnovi skeletnog rasta, promatra se koji su zubi izbili, kolika je dužina kostiju, da li su srasle epifize, a starost kod odraslih osoba utvrđuje se na osnovi starenja skeleta: promatraju se starost lubanjskih šavova, istrošenost zuba, spužvasta masa u glavama dugih kostiju, okrajci rebara i ostale pojedinosti koje starost mijenja. Nakon spola i dobi osoba čiji se skeleti analiziraju, dalje se razmatra kakva je stopa smrtnosti u jednoj populaciji, da li postoji različita smrtnost žena i muškaraca, odnosno, da li je možda različita kvaliteta života dovela do različite smrti spolova. Neke bolesti ostavljaju traga na kostima, kao što su tumori, rahitis, sifilis, tuberkuloza ili karijes. U nekim slučajevima na skeletu postoje povrede koje nisu ni počele zarašćivati, što govori o tome da osoba nije preživjela, odnosno, da je povreda bila uzrok smrti.

Drevni sportaši

Sve čovjekove fizičke aktivnosti modificiraju kosti, a indikatori tih promjena nazivaju se markeri okupacijskog stresa. Rezultati kontinuirane upotrebe mišića u svakodnevnim poslovima, koji se ponavljaju, vide se u tragovima pripoja mišića na kostima. Kada se neka aktivnost ponavlja duže od tri godine, ostavlja trag na kostima i antropolozi mogu utvrditi koje su grupe mišića kod neke osobe bile najaktivnije i koliki je bio intenzitet aktivnosti. Ako je aktivnost bila izuzetno stresna, na mjestima pripoja mišića za kosti pojavljuju se oštećenja – lezije, a kod ekstremnih fizičkih aktivnosti pojavljuje se lučna zakrivljenost tijela dugih kostiju.

Od srodnosti do seoba

Molekularno-genetske analize DNA izolirane s drevnih ostataka, lančana reakcija polimeraze i PCR-tehnika omogućavaju da se iz svega nekoliko grama kostiju, koje su stare nekoliko tisuća godina, mogu uspoređivati genetski profili dviju ili više osoba i mogu se utvrditi njihove biološke i srodničke veze. Usporedbom genetskih profila različitih populacija utvrđuju se genetičke distance između njih, genetičko miješanje i seobe. Drevne molekule DNA otkrivaju bolesti koje ne ostavljaju traga na kostima, kao što su malarija, kuga i kolera. Ono što jedemo ostavlja trag na našim kostima, a to mogu utvrditi kemijske analize (npr., može se analizirati razina stroncija, koji je značajno prisutan kod morskih riba i školjki, a mnogo je niži kod riječnih riba), a u rekonstrukciji biljne hrane mogu se izolirati stabilni izotopi, najčešće ugljika. Analizom ishrane dobiva se uvid u prirodu određenog društva, a može se i analizirati da li je ishrana u prošlosti zavisila od spola ili društvenog statusa pokojnika i je li ta vrsta hrane utjecala na dužinu i kvalitetu života. Može se reći da je u kostima prisutna gotovo čitava biografija, od toga kada je neki čovjek živio, koliko je godina imao, kako je izgledao, koliko su mu bili aktivni mišići, od čega je bolovao pa do toga kako se hranio i kakva je bila njegova genetska struktura.

Dr. Petar Radaković