Internet
je tiho i nečujno ušao u mnoge naše domove i odmah osvojio i mlade i stare
jer odraslima nudi obilje najaktualnijih informacija iz naše zemlje i cijeloga
svijeta, mališanima razne igrice, učenicima lako dolaženje do sadržaja koji
su im potrebni za učenje, pisanje školskih zadaća, referata, seminarskih
radnji. On je neiscrpno vrelo znanja, najnovijih znanstvenih otkrića, najveća
biblioteka, najbrže i najjeftinije sredstvo komunikacije s prijateljima
iz svih zemalja i praktično «turistička agencija» koja nas besplatno vodi
u daleke nepoznate krajeve, upoznaje s ljudima svih rasa, boje kože, vjere,
njihovom kulturom, povijesnim spomenicima, prirodnim ljepotama, običajima…Dovoljno
je nekoliko puta kliknuti mišem i napisati želju pa da je ta «čarobna, dobra
vila», što se zove Internet, odmah ispuni. No, taj tehnološki «čarobnjak»,
uz vrijedne i korisne darove, donio nam je i neke nepoželjne stvari.
Nažalost, visoke tehnologije, osim dobrobiti čovječanstvu, u rukama zlih ljudi
i raznih kriminalaca mogu donijeti zlo, neprilike i nedaće mnogim ljudima. Danas
se posvuda šire tzv. cyber-kriminal, cyber-kockanje, internetska pornografija,
pedofilija, nasilje nad djecom…
Nove suvremene tehnologije nude izazove – ne samo humanistima i znanstvenicima,
koji tragaju za mogućnostima njihove primjene u znanosti, zdravstvu, kulturi,
prosvjeti, tehnici i područjima koja služe dobrobiti i unapređenju kvalitete
čovjekovog rada, zdravlja i općenito boljitku života ljudi – nego i kriminalcima,
delinkventima, kockarima i raznim nastranim osobama, koje ta tehničko-tehnološka
unapređenja i uređaje koriste za zlostavljanje i iskorištavanje djece i adolescenata
– bogaćenje na štetu drugih. Također, putem interneta nude im neprimjerene sadržaje,
od pornografije do eksplicitnog seksa, nagovaraju ih na uživanje droga, nude
im sve vrste hazardnih igara i druge društveno neprihvatljive sadržaje.
Posljednjih nekoliko godina pojavio se novi oblik i način uvlačenja djece u
razne kockarske aktivnosti: klađenje, kartanje. Tinejdžeri su izuzetno dobro
primili taj novi, najblaže rečeno, oblik igara na sreću, a zapravo je riječ
o pravom cyber-hazardu i kockanju. Mladi se, bez znanja roditelja, uključe na
internet pa se, koristeći tu kockarsku tehnologiju, zabavljaju, klade, kockaju.
Sve ono što mogu naći u kockarnicama u gradu, pronalaze na internetu i, u skladu
sa svojim novčanim mogućnostima i željama, obilato koriste prednosti suvremene
tehnologije. To njima nije samo oblik zabave i pohlepe za novcem, već poseban
izazov, upuštanje u nepoznatu avanturu čiji ishod im je upitan i neizvjestan
pa baš zbog toga vrlo privlačan i zanimljiv. Ta je najnovija suvremena kockarska
tehnologija snažan magnet koji privlači i osvaja djecu i mladež, a da roditelji
i učitelji i ne znaju što njihova djeca, odnosno učenici rade. Tek sada su pojedini
roditelji uvidjeli da njihovi sinovi i kćeri zlorabe internet za klađenje, kockanje,
poker, rulet…
Mnogi će ostati neotkriveni jer roditelji ne sumnjaju da to njihova djeca čine
pa ih i ne provjeravaju. Znatiželja, pristupačnost, očekivanje brze zarade,
lakoća klađenja preko interneta i mogućnost skrivanja od roditelja i drugih
znatiželjnika, upućuju na zaključak da ćemo se naći pred ozbiljnim problemom
jer je riječ o rizičnoj populaciji - adolescentima koji su u osjetljivoj razvojnoj
fazi, koju psiholozi nazivaju «fazom bure i oluje». Mnogi roditelji tješe se
činjenicom da tinejdžeri nemaju novca za kockanje u online kockarnicama (online
- priključen na internet), nego samo za džeparac i užinu.
Kockanje je, osim toga, zakonom zabranjeno djeci i mladeži do 18 godina života,
ali se oni, na očigled svojih roditelja, učitelja, pa i policije, klade u kockarnicama
ili u kafićima, u žaru kockarskog zanosa, igraju na aparatima. Ako se tinejdžeri
slobodno i javno klade i kockaju, onda je potpuno iluzorno očekivati da to neće
činiti online, u svojoj sobi na internetu, gdje ih nitko ne kontrolira i ne
ometa.
Ipak je problem mnogo delikatniji i složeniji. Nije zlo samo u novcu, nego i
u stvaranju trajne navike, pa i ovisnosti o kockanju preko interneta, ali i
zapuštanju učenja jer ih kockanje toliko okupira da zaborave svoje školske obveze.
Valja imati na pameti da su i mnogi odrasli patološki kockari i ovisnici o kockanju
započinjali s klađenjem, kockanjem s malim ulozima, a završili u velikim dugovima,
mnogi i s više kaznenih djela krađe, prijevara, razbojništva.
Kaže se da je u kući ovisnik o kocki najteža Božja kazna jer on upropaštava
sebe i cijelu obitelj i na kraju mnogi završe u zatvoru ili počine samoubojstvo,
a obitelj ostave bez igdje ičega. Sve su izgubili na kocki. Zato najozbiljnije
valja shvatiti tu novu kockarsku cyber - pošast, koja će brzo prerasti u naviku
i strast, a možda i ovisnost kod pojedinaca ako se pravovremeno ne poduzmu potrebne
preventivne, korektivne kurativne i odgojne mjere.
Neodgovorno se ponašaju prema djeci oni roditelji koji kockaju, a drže da ta
sudbina neće zahvatiti njihovu djecu. Naprotiv, ona će vjerno slijediti njihov
primjer, uzor i put, ponašati se upravo kao i oni, koji su glavni uzori u svemu,
pa tako i u kockanju i online hazardiranju.
Kockanje preko interneta postaje unosan posao i pravi biznis u svijetu. Zabrinutost
je roditelja, učitelja i društva opravdana, jer mnogi drže, a to praksa već
i dokazuje, da će kockanje preko interneta zasigurno preoteti najveći broj ljubitelja
– sudionika igara na sreću i hazardera koji redovito ili povremeno posjećuju
kockarnice, kladionice, kasina i druge kockarske objekte u svome gradu. Umjesto
da odlaze u gradske kockarnice, njima putem interneta kockarnice dolaze u stan.
To je važan adut i prednost Internet - kockarnica, koje već sada obrću goleme
novce jer su se i mnogi odrasli kockari preorijentirali na kockanje putem interneta.
Koliki je to novac, teško je i zamisliti. Prije dvije godine u online poker
ulagalo se 16 milijuna dolara godišnje, a danas, prema Pokerpulse. com, na online
pokeru se svakog dana uloži 200 milijuna dolara, njihov godišnji promet u svjetskim
razmjerima doseže stotine milijardi dolara, a predviđa se rast od oko 22% godišnje.
Dovoljno je reći da danas samo kockarnice SAD-a obrću oko 80 milijardi dolara
i biti svjestan kakva nas borba protiv kockanja očekuje. Krajnje je vrijeme
za sustavnu i dobro organiziranu prevenciju i odgoj djece i mladeži.
Motivi i uzroci online kockanja te putovi dolaska do novca za kockanje oni su
isti koji su i dosad bili. Kad je riječ o dolasku do novca za hazard, onda su
to: krađa, prijevara, razbojstvo, kriminal, prostitucija. U Pensilvaniji je
19-godišnji student optužen da je opljačkao banku da bi vratio dug od 5 000
dolara koji je napravio kockajući putem interneta. Sličnih slučajeva sigurno
ima još. Prva istraživanja u Sjevernoj Americi pokazuju da među online kockarima
ima najviše mladih osoba, između 18 i 24 godine života. Kako i čime on-line
kockanje osvaja djecu i mlade?
Privlačna moć i prednosti online kladionica i kockarnica u odnosu na klasične
jesu:
- uplate i isplate u online kladionicama vrše se od 0 do 24 sata;
- sve financijske transakcije i poslovanja obavljaju se putem kockarskog računa
koji se preko interneta otvara vrlo brzo i jednostavno: dovoljno je imati bankovnu
karticu, uplatiti novac na svoj kockarski račun, a na kraju eventualni dobitak
prenijeti na karticu; sve se obavlja u stanu, ne mora se ići u kladionicu i
kockarnice u gradu, često i po nevremenu.;
- sve vrste online kockarskih igara na jednome su mjestu pa, ne dižući se od
stola, može se uplatiti sportsku prognozu u online kladionici, bez čekanja na
red iskušati sreću na cyber - aparatima, zaigrati na ruletu, odigrati partiju
pokera, posjetiti kasino.
Kad se spomene ovisnost, obično pomislimo na alkohol, nikotin, opojne droge,
no predmeta ovisnosti ima mnogo više. To mogu biti namirnice, poput ugljikohidrata
(čokolada i slatkiši), naprave (telefon, računalo) i aktivnosti (kupovanje,
seks, razni oblici riskiranja). Sve što izaziva ugodu pri konzumaciji, a patnju
kad nedostaje – sredstvo je ovisnosti. Bez oba uvjeta – ugode i boli – nema
ovisnosti. Bol se zove apstinencijska kriza i ona je ključ shvaćanja ovisnosti.
Tko je ovisan o kockanju, internetu, alkoholu ili nikotinu, ima mogućnost snagom
volje prestati uzimati svoju drogu, ali nema mogućnost izbjeći apstinencijsku
krizu! Kad bi to bio u stanju, ne bi uopće bio ovisan. Upravo je u apstinencijskoj
krizi razlika između zdravih ljudi koji povremeno uplate listić u kladionici
i ovisnika koji to zbog prisile čine svakodnevno. |
«Dugo sam na internetu igrao svekolike igrice, još kao srednjoškolac. Naprosto
sam postao ovisnik o njima. Kocka me nikad nije privlačila. Moje kolege sa studija
stalno se hvale kako uspijevaju nadmudriti suvremenu internetsku tehnologiju
kockanja i klađenja. Bolje sam se snalazio na internetu nego oni, ali što se
tiče kockanja, prava sam neznalica. Stalno su pokušavali nagovoriti me da zaigram
s njima, ali jednostavno sam imao odbojan stav prema kockanju i nije bilo šanse
da me nagovore. Onda su promijenili strategiju. Pokušali su naći neke zakonitosti
po kojima kockarski aparati na internetu nekad pobjeđuju, nekad gube. Zamolili
su me da malo proučim ta njihova rješenja jer im se često potkrada pogreška
pa izgube. Rado sam to učinio, ali nijedno od rješenja nije dalo jamstvo da
neće zakazati. Dugo smo raspravljali i analizirali razne kombinacije. Pokazali
su mi kako to izvode putem kompjutora. Dok su oni igrali za novce, ja sam motrio
i njih i aparate, ali mi na pamet nije padala nikakva inovacija kojom bih prijateljima
pomogao da počiste internetsku kasu i obogate se. To me noću počelo proganjati,
nemirno sam spavao, često se budio, ponekad sam imao i noćne more, a onda mi
se jedne noći u snu pojavilo rješenje. Brzo sam se digao, sjeo za kompjutor,
u jednu ruku uzeo miša, a u drugu kreditnu karticu, otvorio kladionički račun
i počeo s klađenjem. Vidio sam kako to moji prijatelji rade i sve je teklo kao
podmazano. Plaćanje je moguće na sve načine, ali je uobičajeno karticom. Klađenje,
uplata i isplata dobitaka bili su brzi, čak jednostavniji nego u stvarnim kladionicama.
Što se tiče moje kombinacije iz sna, sve sam činio točno onako kako sam u snu
doživio i stvarno sam dobio. Nije mi vrag dao mira, želio sam udvostručiti dobitak,
pa sam sve izgubio. Nastavio sam igrati, više sam gubio nego dobivao, ali su
to bili sitni gubici. Po povratku s predavanja, opet sam nastavio i tako iz
dana u dan čekao sam onaj malo veći dobitak. Sitno sam ulagao, pa tako sitno
dobivao i gubio. Dok sam se mogao kontrolirati, sve je bilo u redu, lijepo sam
se zabavljao i rekreirao. Ne znam kada i kako sam prešao onu svoju uobičajenu
i dugo nadziranu granicu ulaganja, koju cijelu godinu nisam nikad prešao. Izgubio
sam nadzor nad svojim kockarskim ponašanjem i sve je krenulo niz brdo. Više
se nisam mogao zaustaviti. Kreditna kartica bila je u jednoj, a miš u drugoj
ruci, ulagao sam sve više, a dobivao sve manje. Nastala je prava drama. Totalno
sam poludio. Nisam više mislio na fakultet i ispite. Posuđivao sam novac od
prijatelja i rođaka, ulagao svu stipendiju. Zaposlio sam se na jednoj građevini
da zaradim novac i vratim dug, ali čim bih ga primio, odmah sam ga prokockao.
I tko zna koliko bi trajala ta agonija da jedan rođak nije došao od oca tražiti
dug. Kod susjede, koja je studirala na mom fakultetu, doznao je da već nekoliko
mjeseci ne prisustvujem predavanjima. Bilo mu je jasno da sam zapao u velike
probleme. Sačekao me u mojoj sobi. Iako je bio jako napet, mirno je rekao: «Sine,
s tobom se nešto događa. U tebe sam imao puno povjerenja pa te nisam nadzirao.
Danas sam sve doznao. Uzmi papir i sve mi lijepo opiši od početka do kraja.
Ni ti ni ja nismo sada spremni za razgovor pa, kad se malo smirimo i ja to dobro
proučim, onda ćemo o svemu pričati i naći rješenje. Tvoje je da izneseš svu
istinu, a moje je da poduzmem sve da se izvučeš iz tog kaosa, krize i zla u
koje si zapao. Bez obzira na to koliko si duboko zaglibio, rješenje postoji.
Confucius kaže: «Pobijediti loše navike čovjek može samo danas, a ne sutra.
Počnimo odmah.»
Sat vremena sam promišljao da li kazati istinu pa što bude ili reći samo dio
i tako se lakše izvući. Na kraju sam zaključio da moram biti otvoren i iskren,
kao što je i on bio prema meni. Kad sam bio hrabar napraviti te gluposti, moram
sada biti hrabar i odlučno mu sve reći. Sjeo sam za kompjutor i potanko sve
opisao. Čuo je moje korake i izašao u predsoblje, uzeo papir i rekao: «O ovome
mama ništa ne smije znati. Zašto da i ona pati? Riješit ćemo mi to i bez nje.»
Bilo je kasno, a ja umoran od teškog posla, pod stresom zbog situacije u koju
sam uvalio oca i sebe, legao sam i zaspao. Probudio sam se oko šest sati (kao
da ću na posao), a pored mog kreveta sjedio je tata suznih očiju. «Dobro jutro,
sine! Ja sam te razumio, sad poslušaj ti mene. Od danas ne ideš na posao, nego
na fakultet. Tvoja su briga studij i ispiti, a ja idem podići kredit pa ćemo
vratiti dugove. Ništa drugo nije važno. Slažeš li se?» «Hvala ti, tata, na dobroti.
Učinit ću što tražiš jer to je najmanje što mogu učiniti da se iskupim, ako
je to ikako moguće» - rekao sam.
Bila je to iskrena ispovijest nesretnog studenta koji je, uz pomoć psihologa,
ispunio obećanje. |