Psihologija

OPROSTI, MAGARČE, AKO SAM TE UVRIJEDIO NAZVAVŠI SINA TVOJIM IMENOM

Dijete se počinje odnositi prema drugima onako kako se drugi odnose prema njemu. Anthony de Mello

Odrasli, ponajčešće roditelji, nepromišljeno i okrutno vrijeđaju djecu: zbog psovanja, nerada, nediscipline, neposlušnosti i drugih socijalno neprihvatljivih ponašanja, često ih nazivaju životinjskim imenima (volu, konju, kravo, magarče, psino jedna…). Time im nanose golemu uvredu, ponižavaju ih, negiraju da su ljudska bića, a to je gore od svake kazne.

Moja mama se ljuti

“Ako bilo što loše napravimo ili ne učinimo onako kako je to ona zamislila, majka nas naziva raznim životinjskim imenima. Tako seki sva ogorčena kaže: “Kravetino jedna!” Seka je mala pa to obično ne shvaća kao uvredu i prešuti, ponekad se na to nasmiješi, a nekad se osjeti uvrijeđenom pa se rasplače. Njezino reagiranje najviše ovisi o načinu na koji joj to kaže (mirno, bez podizanja tona, povišenim glasom ili ljutito). Jednom zgodom, tješeći je jadnu i svu rasplakanu, rekao sam mami da joj ne nadijeva takva imena jer ona nije životinja, već moja sestra. To ju je pogodilo u živac pa je dreknula: “Kako da joj ne kažem kad se svake noći upiški u krevet. Tri godine su joj i njene vršnjakinje odavno to ne čine. Ona to radi meni iz inata!” Da smirim situaciju, predložio sam da je odvede liječniku jer možda s njenim mokraćnim mjehurom nešto nije u redu. “Ma, što se ti u to razumiješ, volu jedan, zar ne shvaćaš da time samo mene želi naljutiti?” Počašćen tim imenom, opet u najboljoj namjeri da je smirim, udobrovoljim i malo nasmijem, pokušao sam to okrenuti na šalu pa sam joj rekao : “Pogriješila si, mama. Pa djeca mogu biti samo mali telići, a krave i volovi su njihovi roditelji!” Tek tada se jako naljutila i razbješnjela. Samo da je smjela, isprebijala bi me. „To mi je zahvalnost, sine, što se toliko brinem o vama. Sada sam i kravetina! Je li?” Shvatio sam da sam ju jako povrijedio, prišao sam joj da je poljubim i ispričam se, ali me odgurnula i rekla: “Zar su te tako učili u školi, da mamu nazivaš kravom?” Nisam znao kakve to veze ima sa školom, ali sam shvatio da je najbolje sve prešutjeti i povukao sam se u svoju sobu pisati zadaću. Imali smo slobodan sastav pa sam, pod utjecajem tog događaja, taj incident opisao pod naslovom “Moja mama se ljuti.” Nisam ni očekivao nastavak priče, ali kad se oko 11 sati ustao tata (radio je noćnu smjenu), mama mu je sve ispričala i on me pozvao na “raport”. “Je li, magarčino, ti mene nazivaš volom?“ Brzo i nepromišljeno sam rekao: „Ne, pa ti uvijek kažeš da ja nisam tvoj sin, već kopile!“ Uslijedilo je nekoliko ćušaka i tjeranje u sobu. Tako je moja zadaća dobila dodatak. Poslije podne, u školi, učiteljica je nas nekoliko prozvala da pročitamo zadaću. Svi su mi se smijali, a moj najbolji prijatelj Mirko tješio me je: „Baš si pravo tele. Zašto si morao tako odgovarati roditeljima?” Pa mene tata često nazove magarcem, konjem, majmunom…! Ja prešutim i prođem bez batina. Kad mu se učini da me tim nazivom nije dostatno ponizio, kaže: „Valjda će mi oprostiti ta nedužna i jadna životinja što sam je tako teško omalovažio i uvrijedio kad sam te nazvao njezinim imenom!“ Ja se pravim kao da ništa nisam čuo. Prešutim i prođem samo s vrijeđanjem. Ako se pak usprotivim ili se počnem opravdavati, dobijem još i batine. Pa zar onda ne postupam mudro i lukavo?”

I tele bi naučilo…

Evo još jednog primjera: kad je otac od razrednika dobio informaciju da će njegov sin na polugodištu imati tri negativne ocjene, čim je došao kući, uz ćuške, maltretiranje i prodike, uputio mu je brojne pogrdne nazive i uvjerio ga da je glup kao magare, da za takvog kretena nije škola. “Da sam tele godinu dana slao u školu, i ono bi barem nešto naučilo, a ti ama baš ništa. Od tebe nema većeg blentova, neznalice i nesposobnjakovića. Kao da ti je vrana popila mozak…” Nakon toga uslijedile su prijetnje popravnim domom i ucjene. “Ako ne popraviš te jedinice, prebit ću te kao ‘vola u kupusu’.. Budeš li upućen na ponavljanje razreda, ne dolazi mi kući…“ Dječak je to ozbiljno shvatio i zaključio da se ne vrijedi mučiti i učiti kad je glup i nesposoban za učenje i sigurno neće moći završiti razred. Redovito je odlazio u školu, ali nije učio niti izvršavao druge školske obveze pa se broj negativnih ocjena udvostručio i bilo je sigurno da će ponavljati razred. Prisjetio se očevih prijetnji i pred kraj školske godine pobjegao od kuće u skitnju. Lutajući gradovima naišao je na grupu skitnica i pridružio im se. Spavali su u parkovima, hranu krali u samoposluživanju, provaljivali u trafike, slastičarnice, trgovine da bi došli do novca, cigareta i alkoholnih pića. Tako je, uz školski neuspjeh, bijeg od kuće i skitnju, u svom dosjeu u policiji imao upisane sitne i provalne krađe. Ubrzo se našao u rukama policije te je, nakon identifikacije i provedenog informativnog razgovora, smješten u prihvatilište za maloljetnike, potom na opservaciju, a završio je u odgojnom zavodu za mladež. Da je otac pokazao malo razumijevanja za njegove probleme koji su rezultirali negativnim ocjenama, da je poradio na saniranju uzroka školskog neuspjeha i da mu je osigurao instruktivnu pomoć, dječak bi sigurno završio razred, ne bi krenuo u skitnju, postao delinkvent niti dospio u odgojni zavod, nego bi bio u roditeljskom domu i ponašao se kao i drugi njegovi vršnjaci. Sličnih primjera, možda ne tako drastičnih, moglo bi se navesti mnogo. Svakodnevno nazivanje djece životinjskim imenima, zastrašivanje, prijetnje, ucjene i drugi nepedagoški postupci učestala su pojava. A kako ih djeca doživljavaju? Osjećaju se duboko povrijeđenima, protestiraju ili uzvrate istom mjerom pa dobiju batine, ili pak u strahu od još goreg nasilja, trpe i prešute, ali u duši duboko pate. Anthony de Mello kaže: “Dijete se počinje odnositi prema drugima onako kako se drugi odnose prema njemu.” Oponašajući roditelje, ono vršnjake naziva imenima kojima njega nazivaju u obitelji, a kad bude imao vlastitu djecu, tako će i njih nazivati. Osim zla koje nanose vlastitoj djeci, takvi roditelji čine zlo i sebi. Ruska mudrost kaže: “Ponižavajući druge, i sam sebe ponizuješ.” Loš postupak uvijek rezultira još gorom i težom posljedicom.

Mr. sc. Ivica Stanić