Globalna
promjena klime svojim posljedicama zadire u sve pore života na našem planetu,
pa time prerasta okvire samo vrlo zanimljive ekološke teme. Prosječan
tip vremena na određenom području, promatran kroz dulje vremensko razdoblje,
nazivamo klimom.
Temperature zraka i mora te količine oborina na određenom području osnovni
su parametri za praćenje klime. Iako su, uobičajeno, promjene klime polagane
i traju stoljećima (uz porast prosječne temperature od 1°C za 1 000 godina),
novija istraživanja pokazuju kako je globalna temperatura u posljednjih
100 godina porasla 0,7 °C, a u Europi za 1 °C. U Europi je najtoplija
bila 2000. godina, a sedam najtoplijih godina bilo je među posljednjih
14 godina. Predviđa se kako bi porast globalne prosječne godišnje temperature
mogao iznositi 1,4 – 5,8 °C u idućih sto godina, a 2,0 – 6,3 °C u Europi,
što je i više nego zabrinjavajući podatak. Zbog svega toga klimatske promjene
predstavljaju jedan od globalnih problema današnjice. Naime, paleoklimatološka
istraživanja pokazala su kako je i ranije bilo toplijih i hladnijih razdoblja
na Zemlji. Međutim, opažanja potvrđuju da se današnja klima ipak mijenja
izvan okvira koji bi se mogli pripisati prirodnoj promjenjivosti. U svemu
tome teško je precizno odrediti udio ljudskih aktivnosti u klimatskim
promjenama.
Globalne klimatske promjene uzrokovat će tijekom ovog i idućeg stoljeća
klimatske katastrofe, od kojih su neke već na djelu. Globalno i neprestano
zatopljenje, kao posljedica klimatskih promjena, ubrzat će topljenje ledenih
površina na našem planetu: ledenjaka na planinskim lancima i vrhovima,
na Arktiku i na Antarktiku. Topljenjem tih ledenjaka nastat će velike
količine vode koje će, slijevajući se kroz prirodne tokove, povećati razinu
mora i oceana. Pesimistička predviđanja govore o povećanju razine mora
i oceana i do jedan metar. Takvim će razvojem situacije velike površine
naše Zemlje preplaviti morska voda. Uz promjenu krajobraza, materijalnu
štetu, propadanje nekih spomenika kulture, sigurno će doći i do preseljavanja
stanovništva, što će sa sobom povući i druge poteškoće.
Efekt
staklenika
Jedan je od krivaca za opisane promjene čovjek, koji svojim djelovanjem
uzrokuje pojavu zvanu «efekt staklenika». Naime, prilikom izgaranja fosilnih
goriva (ugljen, nafta, prirodni plin) dolazi do emisije ugljičnog dioksida
u atmosferu. Ugljični dioksid koriste biljke u procesu fotosinteze (pretvorbi
svjetlosne energije u kemijsku kojom se proizvodi kisik), ali je njegovo
uklanjanje iz atmosfere smanjeno zbog smanjenja površine prekrivene šumama
- najznačajnijim potrošačem ugljičnog dioksida. Uz povećane koncentracije
prirodnih stakleničkih plinova (ugljični dioksid, metan, didušični oksid,
troposferski ozon i vodena para), čovjek je proizveo i umjetne stakleničke
plinove - hidrofluorougljike, perfluorougljike i sumporni heksafluorid.
Povećana koncentracija ukupnih stakleničkih plinova uzrokuje povećanu
apsorpciju topline u atmosferi (jer ti plinovi priječe povratak zračenja
u Svemir i vraćaju ga u obliku topline natrag, na Zemlju), što u konačnici
dovodi do promjena temperature zraka, količine oborina i ostalih klimatoloških
elemenata.
Učinci
na zdravlje
Sva ta zbivanja u atmosferi, započeta i ona koja slijede, odnosno svi
čimbenici koji zasebno ili međudjelovanjem uzrokuju klimatske promjene,
mogu imati posredan i neposredan utjecaj na ljudsko zdravlje. Klimatske
promjene uzrokuju povećanje broja prirodnih katastrofa, kao što su poplave,
veliki požari, lavine i sl., a time i povećanje broja smrti i bolesti
nastalih kao njihova posljedica.
Tako je, u stvari, nemoguće ne uočiti utjecaj klimatskih promjena na ljudsku
vrstu: posredno, kao utjecaj vremena na druge elemente okoliša, organizme,
proizvodnju hrane, pojavnost nametnika i na hidrološke prilike jer sve
to utječe na širenje zaraznih bolesti, raspoloživost hrane i vode te na
migracije stanovništva zbog vremenom uvjetovanih elementarnih nepogoda.
Neposredni zdravstveni učinci temperaturnih ekstrema, kao što su toplotni
udar, toplinska iscrpljenost ili smrzotine, poznati su nam odavna, ali
istraživanja pokazuju kako su za bolesti krvožilnog sustava u zimskom
razdoblju nepovoljne niske temperature zraka, pad atmosferskog tlaka i
južna strujanja. Ljeti su za bolesti krvožilnog sustava nepovoljne one
promjene vremena kojima prethode razdoblja velikih vrućina i sparina.
Niske temperature zraka i nepovoljne zimske vremenske prilike često su
vezane i za dišne bolesti, dok ljeti na pojavu poremećaja vezanih za dišni
sustav nepovoljno djeluje nestabilno vrijeme praćeno padalinama. Prema
tome, ustanovljena je povezanost nepovoljnih klimatskih utjecaja sa svim
spomenutim bolestima i stanjima.
Povećana učestalost ekstremnih vremenskih događaja, kao što su toplinski
stresovi, poplave, dugotrajne suše i slično, također može indirektno utjecati
na zdravlje, a povećanje UV-zračenja zbog stanjivanja ozonskog sloja atmosfere
(uzrokovanog djelovanjem stakleničkih plinova) utječe na veću pojavnost
karcinoma kože, oštećenja oka i imunološkog sustava.
Klimatske promjene utječu i na širenje nekih bolesti (malarije, denga-groznice,
kolere, encefalitisa i dr.). Bolesti koje prenose kukci, npr. komarci,
šire se jer se zatopljivanjem širi prostor u kojem ti kukci mogu živjeti.
Zbog promjena temperature i količine padalina dolazi do poremećaja u poljoprivrednoj
proizvodnji, što može dovesti do pojave gladi u nerazvijenim zemljama.
Klima, dakle, utječe na proizvodnju hrane, ali utječe i na raspoloživost
vode za piće jer se pretpostavlja da bi dalje zatopljenje moglo dovesti
do još većeg topljenja ledenjaka i povišenja razine mora, pa je moguće
da će te situacije uzrokovati salinizaciju (povećanje slanosti površinskih
i podzemnih voda) izvora pitke vode i nužno preseljenje stanovništva u
priobalju.
Smatra se kako globalno zagrijavanje uzrokuje smrt oko 150 000 ljudi godišnje,
a prema nekim procjenama taj bi se broj do 2030. godine mogao udvostručiti.
Zbog posljedica promjene klime, prema WHO-u, svake godine oboli oko 5
milijuna ljudi. To se uglavnom odnosi na stanovništvo najnerazvijenijih
zemalja. Najveći problemi javljaju se u velikim gradovima nerazvijenih
zemalja, prije svega zbog zagađenosti zraka. Problemi se uočavaju i u
razvijenim zemljama. U Australiji zbog toplinskog stresa umre oko 1000
ljudi godišnje, a smatra se da bi se taj broj do 2100. godine mogao povećati
na 15 000 ljudi godišnje.
I za kraj
Iako su navedeni podaci prilično na tragu crnih scenarija i predviđanja,
potrebno je napomenuti kako je, nasreću, mnoge od tih rizičnih zdravstvenih
čimbenika moguće izbjeći uz pomoć postojećih zdravstvenih programa i intervencija,
koji uključuju aktivnosti kojima bi se jačala svijest ljudi u odabiru
zdravih odluka i o pitanju ekoloških čimbenika, i o pitanju zdravlja vezanog
za njih. Ponajviše je na nama samima odlučiti se na pažljiv odnos prema
svijetu u kojem živimo kako bismo postigli onu ravnotežu koja će nam donijeti
najveće mogućnosti za održavanje vlastitoga zdravlja. Jer, kako je već
davno lijepo rečeno – ovaj svijet nam je samo posuđen i na nama je da
ga u što boljem izdanju ostavimo u naslijeđe našoj djeci. Dr.sc.
|