Psihologija

DOBRO RASPOLOŽENJE KAO PREVENCIJA

Svatko od nas ima, barem povremeno, iskustvo dobrog raspoloženja. To su oni trenuci kada radost treperi u tijelu, kada se smijemo, oči nam zrače, domišljati smo, sve nam se čini lako, šalimo se, ideje naviru, rješenja su optimalna.

Sjetite se nekog takvog trenutka, kad ste se prepuštali smijehu, trenutku, lakoći... Sjetite se što se točno događalo, koje su boje dominirale okruženjem, što ste čuli? Kakvi su se mirisi širili, možda je postojao kakav okus u vašim ustima? Da li je bilo toplo ili hladno, možda ste osjećali lahor na koži ili kakav dodir? Prepustite se osjećaju koji je tada postojao u cijelom tijelu. U svega par minuta potpuno će se obnoviti. I dok se tako prisjećate, otkrijte kako je jednostavno ponovo prizvati ugodu koja nam se tko zna kada dogodila. A može i drukčije. Sjetite se nekog trenutka u svom životu kada ste se osjećali pritisnuti tugom zbog nekog značajnog gubitka, možda vas je danima mučio osjećaj krivnje zbog nečeg što ste učinili ili propustili učiniti. Možda vas je obuzimao strah zbog neizvjesnosti onoga što dolazi ili su vas opsjedale misli o nepravdi koju su vam drugi učinili. I prije no što ste se udubili u takva sjećanja, vjerojatno ste već počeli osjećati težinu koja navire i obavija poput guste magle. Sve postaje komplicirano, a u kasnijim fazama nemoguće i besmisleno. Eto, to je moć raspoloženja. Jeste li primijetili kako je malo potrebno da nas uhvate u svoju mrežu? No, isto tako, jeste li primijetili kako ste ih s lakoćom sami izazvali i promijenili? To znači da u nama postoji nešto moćnije i od misli koje tutnje glavom, i od osjećaja koji nas preplavljuju. To je naša svjesnost i odgovornost prema sebi i prema drugima. Zahvaljujući njima, svatko od nas može postati „kapetan svog životnog broda“. Bez svjesnosti i odgovornosti, „more“ koje zovemo okolnosti, više sile, sudbina ili sl. „valjaju naš brod“ kako im drago.

Što su raspoloženja

Raspoloženja su emocije dugog trajanja, uzrokovane vanjskim dugotrajnim poticajima, unutrašnjim preokupacijama ili prisjećanjem i, konačno, maštom. To znači da će, dok npr. šećemo mirisnim šarenim proljetnim voćnjakom u dobrom društvu, cijelo naše tijelo pamtiti slikovne, zvukovne i mirisne poticaje, osjet okusa u ustima, osjećati opuštanje i prepuštanje ugodi i sve to pospremiti u „banku“ svojih sjećanja. Kada dođemo kući, prepričat ćemo nekome kako je bilo ugodno, možda pogledati fotografije i tako obnoviti osjećaj. Ili ćemo u svom umu prelistati sjećanja i osjećaji će se vratiti. Možda nastavimo sanjati u istom tonu ili se povremeno prepuštati maštanju kako se onaj ugodni doživljaj ponovo događa. Sve će to obnavljati stanje u našem tijelu, jer tijelo ne razlikuje stvarne od zamišljenih doživljaja. Ono uživa i kad ima stvarne poticaje, i kad su oni zamišljeni. Reći ćete: da, to je lako, ali se rijetko događa. Nije uvijek proljeće i ne možemo stalno šetati voćnjacima da bismo bili dobro raspoloženi. Točno. No, isto tako nije istina da smo osuđeni skrštenih ruku čekati da nas netko pozove u šetnju i oraspoloži. Zaboravljamo da smo mi kreatori. Sami možemo inicirati ugodne događaje i priuštiti ih sebi i drugima. Što je naša „unutarnja banka“ punija ugodnih sjećanja, lakše ćemo koristiti njeno „blago“ za svoju dobrobit i dobrobit drugih. Kad se mi dobro osjećamo, osim što smo fleksibilniji, aktivniji, efikasniji, domišljatiji i kreativniji, mi smo i opušteniji. Dopuštamo svome tijelu da, bez pritiska znanog nam kao stres, koristi sve svoje potencijale. A upravo je stres najveći izvor poremećaja i oboljenja ove civilizacije. On održava cijeli sustav u stalnoj napetosti i ne dopušta tijelu da se opusti kako bi obnovilo potrošene resurse. Posljedica je bolest kojom nas tijelo prisiljava izaći iz svakodnevnog tempa i posvetiti mu se. A upravo je dobro raspoloženje okidač koji pokreće proces opuštanja. Osim toga, zar i sami ne volite biti u društvu dobro raspoložene osobe? S njom je tako dobro surađivati, uvijek se nađu rješenja, a i zabavno je. S njom je ugodno prijateljevati i biti blizak, autentična je i dopušta to i drugima. Ljudi koji njeguju dobro raspoloženje rijetko su čangrizavi, sarkastični, kritizerski nastrojeni ili skloni mudrovanju i niskim udarcima. Kad s njima komuniciramo, osjećamo određeni fluid koji nas povezuje. Pa čak i onda kad život donese iskušenja, kada se gubici stvarno dogode, kad smo štetu stvarno napravili i kada prognoze nisu dobre – „banka ugodnih iskustava“ vraća optimizam i nadu da je bolje na vidiku.

Svijest o raspoloženju

Kad nas prolaznici slučajno upitaju: „Kako ste?“, najčešće odgovaramo automatski, ne promišljajući previše. A ako malo razmislimo, spoznat ćemo da baš i ne posvećujemo puno pažnje svojim osjećajima i raspoloženjima. Važno nam je ostvariti planirano, precrtati sve stavke naših dnevnih zaduženja i protrčati kroz dan. Da li ćemo biti zadovoljni ili ne, ovisit će o osobnom sustavu vrijednosti na temelju kojega elemente stvarnosti svrstavamo u kategorije dobro-loše ili lijepo-ružno. Ono što je za nas lijepo i dobro, budit će ugodu; ono, pak, što je ružno ili zlo, mučit će nas neugodom. Isti će nam sustav odrediti i što nam je važno, a što nevažno. Ovisno o iskustvu i modelima koje smo slijedili, svaki čovjek oblikuje nešto drugačiji sustav. Prateći svoja raspoloženja, ubrzo ćemo saznati našu unutarnju istinu. Ona će nas dovesti do pitanja zašto radim to što radim? Odgovor na to pitanje otvara put ka svjesnosti i odgovornosti. Ako znamo koje su dobrobiti ugodnog raspoloženja i štete od neugodnih, pitanje zašto radimo to što radimo postaje još zanimljivije. Što je to što nas tjera da se uporno bavimo onim što nam šteti? Zašto svoje vrijeme i energiju trošimo na prebiranje po ružnoći, kad oko nas postoji barem jednako toliko ljepote? Prebirati po ružnoći znači kritizirati, prepričavati „strašno, strašno“ priče, uspoređivati što je gore, širiti loše prognoze, bez imalo konstruktivnosti i želje da išta mijenjamo. Tu spada i bavljenje problemima na koje nemamo utjecaj i pametovanja tipa: „E, da sam bar“..., ili „Kad bih ja“…, “Trebalo bi“…, „Da su ljudi pametni“... i slične strategije samozavaravanja i nečinjenja. Što je to u nama što selektira našu pozornost na ono što i sami smatramo ružnoćom ili zlom i što nam kvari život? To su naša vjerovanja i očekivanja koja iz njih proizlaze. Ako vjerujemo da su npr. ljudi zli i samo čekaju kako da nas prevare, primjećivat ćemo i pamtiti ono što potkrepljuje ta vjerovanja. Vjerovanja su filtar i naočale na našim očima. Ono što nije kompatibilno s vjerovanjima, ostaje neprimijećeno. Zato optimisti i pesimisti posve različito doživljavaju iste situacije. Ako npr. vjerujemo da su drugi bolji od nas, uspoređivat ćemo se samo s najuspješnijima, a da i ne primijetimo da baš to činimo. Ako vjerujemo da je život težak, magnetski će nas privlačiti mogućnosti da se trudimo i mučimo, dok nam ponude u kojima bismo mogli s lakoćom nešto dobiti ili uživati, neće privući pozornost. I tako ćemo uporno pričati da ne volimo „ružnoću“ i da se s njom ne želimo baviti, a nesvjesno ćemo birati sadržaje i aktivnosti u kojima ih pretresamo.

Kako održavati svoje dobro raspoloženje

Motivaciju za takvo ponašanje dat će nam svijest o važnosti dobrog raspoloženja. Ako osvijestimo da nas dobro raspoloženje opušta, održava optimalni kemizam cijeloga tijela i time značajno utječe na naše zdravlje, podiže kvalitetu komunikacije, čini nas efikasnima, produktivnima i zadovoljnima, onda je to vrijednost o kojoj se isplati brinuti. Dobro raspoloženje tako postaje naš odabir, a ne slučajna posljedica. Preuzeti odgovornost za svoje dobro raspoloženje najprije znači namjerno ugraditi u svoju svijest optimistična, podržavajuća vjerovanja. Ponavljajući samome sebi vjerovanja poput: „Svako je zlo za neko dobro“, usmjeravat ćemo pozornost prema potvrdama koje do tada nismo registrirali. Kao da svom umu dajemo nalog: „Pronađi mi dokaze!“ Slično je i s vjerovanjem: „Ljepota je u očima onoga tko gleda.“ Nalijepite si slične poruke na vidno mjesto i pročitajte ih kad god uz njih prođete ili ih ponovite u ranim jutarnjih trenucima, prije no što izađete iz kreveta. Tada nam je mozak posebno sklon usvajanju novih odluka i izbora. Zamjećivanje ljepote pokraj koje ste do tada prolazili pokazat će vam koliko je poruka usvojena. Optimizam podržavaju i vjerovanja tipa: „Kad Bog zatvori vrata, otvori prozor.“ Tek kad odlučimo u svom životu tražiti „otvorene prozore“, moći ćemo ih primijetiti, jer što nije u umu, ne možemo prepoznati. Oni koji povjeruju da je npr. „Gubitak prostor za novi dobitak“, lakše će podnositi životne udarce. Poruka: „Ono što daješ, to ćeš i privući“ potiče nas da preuzmemo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, dok će vjerovanje: „Ovaj svijet je savršeno uređen – svatko dobiva lekciju koja mu je baš sada na redu“ pretvoriti životna iskustva u riznicu znanja i mudrosti koju treba dešifrirati. A upravo je mudrost najveća zaštita dobrom raspoloženju koje njegujemo. Zahvaljujući njoj, svjesno ćemo izbjegavati dnevna zagađenja svog unutarnjeg svijeta raznim crnim kronikama i „strašno, strašno“ pričama na koje nemamo utjecaj. Promijenit ćemo radijsku stanicu ili televizijski program, preskočiti novinske senzacije i tračeve uz kavu i zamijeniti ih sadržajima koji nam stvaraju ugodu. Izbjeći ćemo nadmudrivanja nekom šalom, neutralnim odgovorom: „Eto, vidiš...“ i nježno preusmjeriti temu. Odustat ćemo od pobjeđivanja jer nitko ne voli biti gubitnik. Kad odlučimo brinuti o svom raspoloženju, usmjeravat ćemo pozornost na ono što nam je lijepo, zanimljivo, inspirativno, duhovito, opuštajuće jer je upravo pozornost ulaz našeg unutarnjeg svijeta. Ono na što je usmjerimo, postaje registrirano, kao da smo na to usmjerili reflektore i zato baš te detalje uočavamo i pamtimo. A detalji mogu biti svih vrsta i oblika. I ljepote, i ružnoće ima oko nas napretek. Svatko od nas bira svoju realnost. Zašto nositi crne naočale i zatočiti same sebe u njihovu tamnicu kad je pod ružičastima tako ugodno, zanimljivo i lagano? Mi biramo.

Vesna Špalj Senta, prof.