PROMICANJE ZDRAVLJA – DRUŠTVENA OBVEZA
«It is my aspiration that health will finaly be seen not as a blessing to be
wished for, but as a human right to be fought for.» - United Nations Secretary
General, Kofi Annan
Zdravlje
je, prema svim anketama, uvijek, ali baš uvijek, na prvom mjestu naših želja.
Pa zašto ga onda tako uporno, svim silama narušavamo tijekom života i o
njemu počnemo razmišljati tek kad se razbolimo? Zašto činimo sve da bismo
zdravlje, s kojim se većina rađa, narušili?Možda je jedan od razloga taj što ljudi ne znaju i nemaju gdje pročitati da saznaju i nauče što činiti da sačuvaju zdravlje s kojim se rađaju. Možda jedan od razloga leži u ljudskoj prirodi da uzima „zdravo za gotovo“ ono što ima i ne razmišlja o tome što donosi nebriga.
Ali sigurno je da, progovaranjem o odrednicama zdravlja, njegovom očuvanju, o načinima narušavanja i socio-ekonomskim nejednakostima u zdravlju, spoznaja o važnosti zdravlja počinje sazrijevati, ključati i zauzimati važno mjesto u ljudskim razmišljanjima. Jer, nije dovoljno sebi ili drugima poželjeti „zdravlje prije svega“ (nije li to ono što smo toliko puta izgovorili?!). O zdravlju treba razmišljati, njegovati ga i nikada ga svjesno narušavati. A pušenje, prejedanje i izležavanje svjesno je narušavanje zdravlja.
Na zdravlje možemo utjecati
Kronične nezarazne bolesti u suvremenom svijetu prioritetni su zdravstveni problem. Demografski trendovi s rastućim brojem starijih osoba i suvremeni način života, obilježen mehanizacijom, automatizacijom radnih procesa i kompjutorizacijom, sa sve manje fizičkih opterećenja na radnom mjestu, sedentarnim načinom života i po zdravlje štetnim životnim navikama, pridonijeli su sredinom XX. stoljeća pandemiji kroničnih nezaraznih bolesti u razvijenim zemljama svijeta.
Suočene sa značajnim opterećenjem kroničnim masovnim bolestima i prijevremenim umiranjem, mnoge zapadne zemlje pristupile su intenzivnim programima njihovog sprečavanja i suzbijanja. Međutim, pokazalo se da se klasičnim pristupom primarne, sekundarne i tercijarne prevencije ne postižu željeni ciljevi na populacijskoj razini. Stoga se rodila ideja promicanja zdravlja, čiji je cilj podizanje razine zdravlja populacije, a ne samo sprečavanje bolesti. Usmjereno je cjelokupnom stanovništvu i njegovom okolišu, a ne samo skupinama stanovništva izloženim većem riziku obolijevanja.
U čimbenike rizika na koje se može djelovati mijenjanjem životnih navika ubrajaju se pušenje, nepravilna prehrana (uključujući prekomjernu konzumaciju alkohola) i nedovoljna tjelesna aktivnost te, s tim u vezi, prekomjerna tjelesna težina. SAD navode da se 2/3 smanjenja smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila (osobito infarkta srca i moždanog udara), koje su uspjeli postići, može pripisati upravo smanjenju navedenih čimbenika rizika i primjerenoj kontroli povišenog krvnog tlaka, a samo 1/3 unapređenju dijagnostičkih, terapijskih i rehabilitacijskih postupaka. Te aktivnosti od posebnog su značenja i za unapređenje zdravstvenog stanja stanovništva Hrvatske.
Prva međunarodna konferencija o promicanju zdravlja, održana 1986. godine, objedinila je taj rastući interes, rezultirajući Ottawskom poveljom o promicanju zdravlja, koja je ponovo osnažila razvoj promicanja zdravlja u cijelom svijetu.
Osnove za ponovni interes za promociju zdravlja mogu se objasniti međuutjecajem rastućeg isticanja pozitivnog zdravlja i unapređenja kvalitete života, veće želje ljudi za preuzimanjem kontrole nad vlastitim životom, ograničene učinkovitost tradicionalnih didaktičkih strategija, često udruženih sa zdravstvenom edukacijom, saznanjem da mnogi zdravstveni problemi izviru iz životnog stila pojedinaca te rastućim dokazima slabe povezanosti između sustava zdravstvene zaštite i zdravstvenog stanja.
Na posljetku, izazovni argumenti za reorijentaciju javnog zdravstva, polučeni iz epidemioloških istraživanja, jasno dokumentiraju snažan utjecaj determinanti zdravlja. Ti su činitelji iznad individualnih genetskih i bihevioralnih karakteristika i često jače povezani sa socioekonomskim uvjetima, pitanjima pravičnosti, nacionalnog blagostanja, socijalne podrške i drugih strukturalnih ili sistemskih faktora.
Ta složena etimologija rezultirala je u shvaćanju promicanja zdravlja, ponekad nazivanog novo javno zdravstvo, koje se proteže iznad je zaštite zdravlja i nadilazi, uključujući jačanje zdravlja, redistribuciju resursa i kontrolu nad individualnim i kolektivnim zdravstvenim sadržajima, smanjenje negativnog utjecaja mnogobrojnih odrednica zdravlja u vezi sa socijalnim, političkim i ekonomskim okruženjem, usmjerenje resursa prema preventabilnim zdravstvenim problemima, pridavanje važnosti zdravstvenim potrebama iznad tjelesne dimenzije, uključujući mentalnu, socijalnu i možda spiritualnu primjenu ekološkog pristupa, i prepoznavanje razvoja i uključenja zajednice kao legitimne i učinkovite strategije.
Nakon prve međunarodne konferencije o promicanju zdravlja, slijedi druga međunarodna konferencija 1988. godine, u Adelaideu, koja ističe da je zdravlje temeljno ljudsko pravo, ali i osnova za društveni i gospodarski razvoj. Ističe da je promicanje zdravlja korisno društveno ulaganje i detaljnije razrađuje ideju politike usmjerenu zdravlju.
Konferencija u Sundsvallu 1991. godine razrađuje strategiju promjena u okolišu, stvaranjem suportivnog okoliša, koja nužno uključuje razvojnu politiku, zakonsku regulativu, reorijentaciju pojedinih djelatnosti, stvaranje partnerstva na području promicanja zdravlja, ali i buđenje svijesti o okolišu kao značajnoj odrednici zdravlja.
Konferencija u Jakarti imala je tri cilja: evaluirati učinak promicanja zdravlja, identificirati nove strategije da se postigne uspjeh na području promicanja zdravlja i potaknuti i omogućiti razvoj partnerstva na području promicanja zdravlja. Istaknuta je potreba smještanja promicanja zdravlja u središte unapređenja zdravlja.
Svjetska zdravstvena organizacija, u aktualnoj zdravstvenoj politici «Zdravlje za sve u 21. stoljeću», kao prioritete ističe: povećanje odgovornosti društva za zdravlje - od izbjegavanja štetnih učinaka na zdravlje pojedinca, preko brige za zdravo okruženje do ograničenja proizvodnje dobara koja štete zdravlju; povećanje ulaganja u unapređenje zdravlja - od edukacije preko unapređenja stanovanja do unapređenja zdravstvene zaštite, što će ujedno unaprijediti zdravlje i kvalitetu života pojedinca i društva u cjelini; uspostavljanje partnerstva raznih djelatnosti i društvenih skupina na području unapređenja zdravlja; osnaženje zajednice, ali i pojedinaca na području promicanja zdravlja i osiguranje infrastrukture za promicanje zdravlja razvijanjem odgovarajućih zakonskih, obrazovnih, društvenih i gospodarskih prilika koje će dati podršku promicanju zdravlja.
Sustavni rad na promicanju zdravlja hrvatskog stanovništva započeo je u okviru potprojekta Promicanje zdravlja, Prvog hrvatskog projekta zdravstva Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, 1999. godine.
Promicanje zdravlja i nadalje je ključna odrednica i sastavni dio aktualne zdravstvene politike i strategije razvitka zdravstva, koja će uskoro biti i podržana zakonodavno, organizacijski i financijski.
Strategija «usmjerena informiranju, utjecaju i pomoći pojedincima i organizacijama tako da preuzmu više odgovornosti i budu aktivniji u pogledu mentalnog i fizičkog zdravlja»
US Department of
Health, Education and
Welfare, 1979. «Kombinacija zdravstvene edukacije i pripadajućih organizacijskih,
političkih i ekonomskih programa, dizajniranih kao potpora promjeni ponašanja
i okolišu koji će unaprijediti zdravlje»
Green, 1980.
«Bilo koja kombinacija zdravstvene edukacije i pripadajućih organizacijskih,
političkih i ekonomskih intervencija, dizajniranih da olakšaju promjene ponašanja
i okoliša koje će unaprijediti zdravlje»
Green & Iverson, 1982.
«Bilo koja kombinacija zdravstvene edukacije i pripadajućih organizacijskih,
političkih i ekonomskih potpora stilovima življenja korisnim po zdravlje»
Perry & Jessor, 1985.
«Primjena nastojanja za jačanje unapređenja zdravlja i blagostanja u sve četiri
potrebe za zdravljem (fizičkoj, socijalnoj, psihološkoj i osobnoj).
Nutbeam, 1985.
«Proces osposobljavanja ljudi da povećaju kontrolu nad odrednicama zdravlja
i tako unaprijede svoje zdravlje»
WHO, 1984, 1986. and Epp, 1986.
«Proces osposobljavanja ljudi da povećaju kontrolu i da unaprijede svoje zdravlje»
Goodstadt et al., 1987.
«Održavanje i jačanje postojeće razine zdravlja primjenom učinkovitih programa,
servisa i politika»
Kar, 1989.
«Jačanje blagostanja i izbjegavanje rizika dostignućem optimalne razine bihevioralnih,
socijalnih, okolinskih i biomedicinskih determinanti zdravlja»
O¨Donnell, 1989.
«Nauka i umijeće u osposobljavanju ljudi za takav životni stil koji će voditi
stanju optimalnog zdravlja»
Labonte & Little, 1992.
«Bilo koja aktivnost i program dizajnirani za unapređenje socijalnih i okolinskih
uvjeta života, što dovodi do povećanja doživljenog iskustva blagostanja»
Zdravstvene
odrednice ili determinante zdravlja jesu: biološki (spol, dob) i genetski
čimbenici (breme naslijeđa) i uvjeti života: socioekonomski, kulturalni
i okolišni, radni i životni uvjeti, utjecaj zajednice i osobni način života.Preduvjeti i potencijali za promicanje zdravlja nisu ograničeni na zdravstveni sustav, uključuju sve razine vlade i sektore, kao što su zdravstveni sustav, sustav socijalne zaštite, školstvo, politika okoliša, razvojni sektori zemlje, mediji, nevladine organizacije i drugi institucionalni mehanizmi presudni za društvenu povezanost, pravdu i ljudska prava.
Navedene strategije zasnivaju se na ključnim odrednicama zdravlja, i bave se njima kompatibilne su s ukupnim razvojem zemlje, regije ili lokalnog područja i povećavaju mu vrijednost. Time se predstavljaju kao strategije investicija za zdravlje.
Investiranje u zdravlje pragmatični je pristup provedbi koncepcije i principa promicanja zdravlja u praksi.
Investiranje u zdravlje strategija je za optimalizaciju učinka javnih politika za promicanje zdravlja, uključujući školstvo, zdravstvo, komunalni sustav (stanovanje), poljoprivredu, transport, turizam, financije te planiranje političkog procesa za ostvarivanje nužnih promjena u zakonodavstvu, propisima, financijama, organizaciji i obrazovanju (investicija u zdravlje putem javne politike, gdje efikasan instrument za izdvajanje prioritetnih područja za plasiranje zdravstvenih investicija može biti «karta zdravstvene dobiti»).
“Zdravlje je investicija i presudni resurs društva i pojedinca. Za promicanjem zdravlja valja težiti, i ono se sve više mora promatrati kao inovativna suvremena strategija koja, osim što pruža zdravstvene koristi populaciji, zemlji donosi zdrave socijalne i gospodarske prihode” (Ziglio, 1996).
