Stavovi studenata

ODGOVORNOST ZA OKOLIŠ

Koncept održivog razvoja u svijetu formuliran je prvi put 1987. godine. Tada je iz UN-a izašlo tzv. izvješće Brundtlandove komisije u kojem je održivi razvoj definiran kao razvoj koji izlazi u susret potrebama sadašnjih generacija, pri čemu se vodi računa da zadovoljavanje potreba sadašnjih generacija ne dovede u pitanje mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.

U engleskoj jezičnoj varijanti, ta najcitiranija funkcionalna definicija održivog razvoja glasi: Ability to make development sustainble - to ensure that it meets the needs of the present without compromising the ability of future generations to meet their own needs.

Ekološka etika

Od tada do danas koncept održivog razvoja obogaćivao se i nadopunjavao, između ostalog, i u smislu redefiniranja predmeta održivog razvoja. Raspravljalo se o pitanju da li je u fokusu održivosti čovjek kao prirodno i društveno biće ili je to priroda kao takva. Uglavnom, može se reći da se proteklih 20 godina koncept razvijao u okviru određenja da se, osim prirodnih resursa, razvijati mogu ljudi, ekonomija i društvo. Domaći autori koji se bave tom problematikom kroz svoja su istraživanja i stručne radove naglašavali nužnost osobne i društvene odgovornosti za održivi razvoj. Odgovornost o kakvoj je ovdje riječ jest složen dinamički filozofsko-socijalni konstrukt za koji bi trebalo više rasprave nego što je namjena ovog članka. On je u korelaciji s povijesnim i društvenim okolnostima, kao što je i vrijednosni sustav neke zajednice. Jedan je od zagovornika koncepta održivog razvoja i dr.sc.Ivan Cifrić. On ističe ideju ekološke etike kao „potrebe drukčijeg paradigmatskog pristupa razvoju i okolišu“ i naglašava da je odgovornost za okoliš ujedno i odgovornost za život. Ekološka etika aktualizira se u postmodernom društvu kao posljedica općenite dugotrajne ekološke indiferentnosti modernog društva. To nije neka nova etika, već novo etičko refleksivno polje ljudskog djelovanja na području okoliša. Brojne su komponente pojma ekološke etike, kao što su pluralizam vrijednosti, moralne norme, suvremena multikulturalnost, ekonomska i socijalna pravda itd. Vjerujem da će se većina složiti s time da je realna opasnost općepoznate svjetske ekološke krize mnogima poticaj za uspostavljanje novog potencijala čovjekovog razvoja. I. Cifrić objašnjava to argumentom da se ekološka kriza shvaća i kao čovjekova kriza – kao kriza mogućnosti i orijentacija u odnosu na dosadašnje vjerovanje u neograničen napredak i optimizam budućnosti u okvirima moderne paradigme. „Okoliš“ više nije puki objekt na raspolaganju. Okoliš je konkretna priroda. Čovjek je istovremeno njegov sastavni dio, o njemu ovisi i prema njemu ima neke obveze. Preuzimanje odgovornosti za održivi razvoj, što uključuje i odgovornost za okoliš, treba ići od pojedinca prema institucijama. Međutim, tu se ne radi o odgovornosti koja proizlazi iz „etike načela“ nego se radi upravo o konkretizaciji tih načela, o djelatnom obrascu održivog razvoja. Odgovornost za okoliš nužno pretpostavlja neke relacije subjekta i objekta, pa tako i pitanja: tko je odgovoran (subjekt), za što je odgovoran (područje), pred kim (komu) je odgovoran (instanca). Pored moralne odgovornosti, postoji pravna, socijalna, politička, profesionalna itd. odgovornost. Jedna ne isključuje drugu.

Vođenje za održivi razvoj

Danas se smatra da postoje tri domene održivog razvoja. To su: ekonomska, društvena i okolišna domena. Premda se o tome još uvijek istražuje i nedovoljno je znanja na globalnoj i lokalnoj razini, smatra se da su te domene u vrlo uskoj vezi te da se mora istovremeno pridavati pažnja svakoj od njih. I u svijetu i kod nas vrlo je aktualno pitanje postavljanja vrijednosti oko kojih se neko društvo orijentira i postavlja ciljeve za budućnost. Tako smo i mi u našoj zemlji osnovali Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU. On je objavio Strateški okvir za razvoj 2006. – 2013. godine. U tom je dokumentu, na 15. stranici navedeno sljedeće: „Uz dovršetak tranzicije i uz infrastrukturne razvojne probleme, sinergiju napretka moguće je pokrenuti samo ako se ostvaruju i prioriteti koje smo označili kao razvojne poveznice.“ U dokumentu se navodi kako je jedna od tih poveznica i održivi razvoj (briga o prostoru, prirodi, okolišu i regionalnom razvoju). Naravno, još uvijek ostaju otvorena brojna pitanja o nositeljima odgovornosti i mjerama evaluacije postignuća ciljeva za koje smo se opredijelili. Vjerujem da je senzibiliziranje javnosti jedan od zadataka koji se planiraju. Vezano uz sudionike, subjekte održivog razvoja, jasno nam je da smo to svi mi, premda nam je možda još uvijek nejasno o čemu se tu sve radi. Dr.sc.Vladimir Lay u jednom svom recentnom radu razmatra zašto održivi razvoj nije moguć spontano, odnosno zašto je potrebno da bude svjesno vođen. Prije svega, podsjetimo se da je dr.sc. Vinka Uzelac još 1990. godine pisala o nužnosti evaluacije sistema odgoja i obrazovanja, a osobito u vezi sa spoznajama o tome koliko predškolske organizacije i osnovne škole u svoje izvedbene programe unose zadatke i sadržaje zaštite i unapređivanja životne okoline. Složit ćemo se da „ekološka kultura mladih u nekoj zemlji nije ništa drugo nego rezultat sinhronizacije cjelovitih nastojanja na tom problemu. U protivnom nesklad između shvaćanja ekološke kulture u međudržavnim odnosima mogao bi sam po sebi uzrokovati nove ekološke probleme.“ Neosporno je da su ti zaključci više nego aktualni i danas. Na globalnoj se razini pretpostavljaju osviješteni socijalni akteri koji (re)produciraju svoje potrebe i sredstva za njihovo zadovoljavanje tako da isključuju sustavne posljedice, kao što je uništavanje i smanjivanje kvalitete prirodnih osnova života. Vođe u društvu daju smjernice i nosioci su ključnih odluka za budućnost. Ono što mi se, istovremeno i s kozmopolitske i s nacionalne pozicije promišljanja, čini zanimljivim i poželjnim jest da nam trebaju vođe koji poznaju i prakticiraju tzv. „vođenje za održivi razvoj“. V.Lay ističe da je to „vođenje k takvim društvenim mehanizmima, situacijama i učincima koji će štititi čistoću i zdravlje prirode, prirodne osnove življenja i opstanak ljudi svih rasa i kultura, svih stupnjeva razvijenosti….i to pod cijenu usporavanja rasta.“

Stavovi riječkih studenata

Prezentirat ćemo neke podatke iz novijeg istraživanja stavova studenata/ica (12/2007. godine) prema nekim aspektima ekološkog i društvenog razvoja. Studentice i studenti su na postavljenih 35 tvrdnji odgovarali na pet ponuđenih načina: 1. uopće se ne slažem, 2. ne slažem se, 3. nemam o tome mišljenje, 4. slažem se, 5. potpuno se slažem. Koristili smo se tvrdnjama kojima je I. Cifrić ispitivao stavove u svojim istraživanjima tijekom devedesetih godina. S Učiteljskog je fakulteta ispitano ukupno 121, a s Tehničkog fakulteta 191 studentica, odnosno student. Njih ukupno 312 ravnomjerno je raspoređeno od prve do četvrte godine studija. Namjera prezentacije tih rezultata bila je dvojaka. Željeli smo utvrditi prema kojim aspektima razvoja naši studenti i studentice imaju pozitivne, odnosno negativne stavove. Također smo željeli to isto utvrditi za svaki fakultet odvojeno, da bismo mogli usporediti u čemu su slični, a u čemu se razlikuju. Treba reći da su ovdje prikazani isključivo rezultati na vanjskoj, površinski manifestiranoj razini. Odgovore smo analizirali tako da smo odgovore pod 1. i 2. objedinili u „neslaganje“, a odgovore pod 4. i 5. u „slaganje“. Izraženo u frekvencijama, odredili smo smjer stava prema pojedinoj tvrdnji. Pozitivan smjer (da li ima više slaganja za neku tvrdnju) određuje pozitivan stav, a negativan smjer (da li ima više neslaganja za neku tvrdnju) određuje negativan stav.

Rezultati ispitivanja stavova prema nekim aspektima razvoja kod studentica i studenata Učiteljskog i Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Studenti oba fakulteta slažu se sa sljedećim tvrdnjama, odnosno imaju o navedenim temama pozitivne stavove: -Prirodne izvore na Zemlji treba ograničeno iskorištavati. -Naftne rezerve brzo se troše i uskoro će nestati. -Na Zemlji su ograničeni izvori energije i sirovina. -Smanjivanjem proizvodnje smanjit će se i zagađivanje. -Ne treba povećavati proizvodnju hrane, već poboljšati njezinu kvalitetu. -Upotreba kemijskih sredstava u proizvodnji hrane štetno djeluje na čovjekovo zdravlje. -Količina prirodnih dobara (sirovina) na Zemlji konačna je i jednoga dana ćemo ih potpuno potrošiti. -Potrebno je poboljšati zdravstvenu zaštitu zbog porasta broja stanovnika. -Treba učiniti sve da se poveća sadašnji stupanj razvoja. -Broj djece u porodici treba ovisiti o ekonomskim mogućnostima porodice. -Prirodne izvore na Zemlji treba optimalno iskorištavati. -Potrošnju nafte treba uskladiti s količinom postojećih zaliha. -Nestašice sirovina treba nadoknađivati reciklažom i štednjom. -Zagađivanje se može smanjiti upotrebom novih tehnologija. -Razvoj se mora temeljiti na uvažavanju „izdržljivosti“ prirode. -Samo štednjom svih prirodnih dobara čovječanstvo može sebi osigurati opstanak. -Čovjek mora promijeniti način prehrane. - Treba zabraniti upotrebu svih kemijskih sredstava u proizvodnji hrane – od poljoprivrede do industrije. Studenti oba fakulteta ne slažu se s ovim tvrdnjama, odnosno, iskazuju negativne stavove prema ovim temama: -Treba uvesti strogu kontrolu rađanja. -Broj stanovnika na Zemlji ne smije se povećavati. -Svaki bračni par ne bi trebao imati više od dvoje djece. -Broj stanovnika na Zemlji normalno se regulira ratovima i bolestima. -Čovječanstvo se treba zaustaviti na sadašnjem stupnju razvoja. -Svaki bračni par trebao bi imati što više djece. -Pobačaj je protuprirodan i trebalo bi ga zabraniti. -Prirodne izvore na Zemlji treba maksimalno upotrebljavati -Na Zemlji postoje neiscrpni izvori sirovina i energije. -Treba proizvesti što više hrane, bez obzira na kvalitetu, jer mnogi u svijetu gladuju. -Posljedice umjetnih sredstava u proizvodnji hrane nisu tako velike, jer se čovjekov organizam postupno prilagođava. O ovoj jednoj temi nemaju diferenciran stav (nisu se mogli opredijeliti): -Broj stanovnika na Zemlji trebao bi ovisiti o mogućnostima opstanka. Ono u čemu nisu iskazali jednake stavove jest: Studentice Učiteljskog fakulteta slažu se s time da porast broja stanovnika ne ugrožava njihov opstanak na Zemlji, a studenti Tehničkog fakulteta ne slažu se s time. Studenti Tehničkog fakulteta slažu se s ove dvije tvrdnje, a studentice Učiteljskog fakulteta se ne slažu s njima: -Čovječanstvo je uvijek pronalazilo izlaz iz nestašica sirovina i energije, pa će tako i ubuduće. -Uskoro će na Zemlji biti toliko stanovnika da ih Zemlja neće moći prehraniti. O tome da je zagađivanje normalna posljedica razvoja, studenti s jednog i drugog fakulteta podjednako su polarizirali svoje odgovore, i prema negativnim i prema pozitivnim opredjeljenjima. Dok se studenti s Tehničkog fakulteta slažu s time da će eventualnu nestašicu nafte nadoknaditi drugi izvori, studentice s Učiteljskog fakulteta nemaju o tome mišljenje.

Zaključak

Na prvi pogled vidljivo je da se stavovi ispitanika/ica s dva fakulteta uglavnom u svemu poklapaju, i to najviše u pozitivnim stavovima karakterističnim za koncept održivog razvoja. Premda bih ja procijenila da, prema tim rezultatima, mladi koji su sudjelovali u ispitivanju pokazuju, generalno gledajući, pretežno stavove koji iskazuju odgovornost za očuvanje okoliša i prirodnih resursa, interpretaciju prezentiranih rezultata prepuštam kritičkoj evaluaciji čitatelja. Zašto smo provodili to istraživanje? Jedan od odgovora proizlazi iz činjenice da su naši studenti/ice budući vođe društva u širem smislu te riječi, ako vođenje, prema V. Lay, pri tome smatramo skupom aktivnosti socijalnih aktera oboružanih vrhunskim znanjima i voljom za proizvodnju razvojnih ideja, odluka i prakse (više ili manje) održivog karaktera. Ako se složimo s time da navedene aktivnosti imaju osobine svjesnih, planiranih, na dugoročnu dobit prirode i ljudi, ali i na određenu dobit ekonomije usmjerenih pozitivnih učinaka, jasno je koliko su nam bitni stavovi budućih učitelja/ica i odgajatelja/ica kao i budućih inžinjera/ki, upravitelja/ica energetskim sustavima itd., a da ne kažemo i političara/ki na ključnim pozicijama odlučivanja.

Mr.sc. Nataša Vlah