Nije se lako suočiti s dijagnozom zloćudne bolesti. Od pitanja «Zašto baš ja?», preko nepoznanica o uznapredovalosti oboljenja, načinima i mogućnostima liječenja, komplikacijama, nuspojavama i neugodnim terapijama, do krajnjeg «Koliko ću još živjeti?» - sve je bolno, zastrašujuće, stresno. A to znači da je, pored tjelesnoga, ugroženo i duševno zdravlje oboljeloga. Treba mu, dakle, liječiti ne samo dio tijela napadnut zloćudnom bolešću, nego i misli, osjećaje.
Danas se toj psihološkoj pomoći posvećuje sve veća pažnja jer se zna da je stanje psihe od znatnog utjecaja na fizičko zdravlje.
Liječnici onkolozi, radioterapeuti, psihijatri, psiholozi i ostalo osoblje, koji udruženo djeluju u liječenju i njezi oboljelog od zloćudne bolesti – nastoje mu olakšati suočavanje s bolešću, odgovoriti na njegova brojna pitanja, objasniti mu put liječenja i popratne pojave, ohrabriti ga i podržati u borbi za ozdravljenje. Neki to rade s puno pažnje i zalaganja, a drugi svoje odgovore skrate na najbitnije, tako da pacijentova potreba za brojnim pojašnjenjima ostaje tek dijelom zadovoljena.

Potkraj 2007. godine Liga protiv raka Primorsko-goranske županije tiskala je, uz novčanu potporu Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb grada Rijeke i PGŽ, priručnik za oboljele od zloćudne bolesti i članove njihovih obitelji, s naslovom PSIHOLOŠKA POMOĆ U SUOČAVANJU SA ZLOĆUDNOM BOLEŠĆU.
Autori su mu brojni liječnici – specijalisti interne medicine, kirurgije, onkologije i radioterapije, otorinolaringologije, psihijatrije, psiholozi, terapeuti…

Mr. sc. Ira Pavlović-Ružić, specijalistica onkologije i radioterapije, u Predgovoru kaže: «Ovaj je priručnik nastao iz potrebe da se doživljaji za vrijeme suočavanja s bolešću i tijekom liječenja objasne i približe bolesniku, ali i njegovoj obitelji i okolini. Shvaćanje i razumijevanje psihičkih stanja kroz koja prolazi netko nama blizak može pridonijeti boljoj i kvalitetnijoj podršci koju pružamo oboljelom. A i bolesnik sam, utopljen u svoje doživljaje i strahove, neće se osjetiti usamljen ako svoje reakcije shvati kao nešto sasvim uobičajeno.»

Slijede poglavlja koja govore o utjecaju naših osjećaja, posebno tjeskobe i stresa, na naše zdravlje, o tome kako ih prepoznati i kada potražiti pomoć; o mogućim operacijskim zahvatima kod malignih bolesti, o kemoterapiji i radioterapiji te njihovim popratnim smetnjama i neželjenim učincima; o psihološkoj pomoći pri suočavanju s dijagnozom zloćudne bolesti; o tome kako obitelj prihvaća bolest svog člana; kako komunicirati s članovima obitelji, s liječnikom i medicinskim osobljem, s prijateljima i radnom sredinom…

Pri kraju priručnika nalaze se prilozi o iskustvima liječenih od maligne bolesti, u kojima oni opisuju kako su saznali za svoju bolest, kako su liječeni i kroz kakve su poteškoće prolazili; pišu o tome kako su se poslije liječenja ponovo uključili u obiteljski i društveni život, prebrodili jedno teško životno iskustvo i iz njega izašli jači, odlučniji, borbeniji… Njihovi zapisi završavaju optimističnim porukama:

«Ja sretna izađoh kao pobjednik, uživam sada u rascvalom i mirisnom proljeću i svim njegovim ljepotama, puna optimizma i – živim.»
«Želim živjeti! A živjeti znači – boriti se! I ne bojte se, ljudi! I s rakom se živi!»
«Ova bolest bila je teška, ali i blagoslov. Otvorila je nove vidike koje ne bih mogla spoznati. U životu nikad ne znamo što nas čeka. Prihvatimo ga upravo onakvog kakav jest. Svaki dan je nov početak i zato uživajmo u njemu.»
Ima jedna izreka koju često koristim: Što me ne ubije, to me ojača!»
«Ispleti vijenac u vjeri i nadi
zrno ljubavi u srce posadi,
nestat’ će tvoji teški jadi.»

Dodatne informacije na kraju priručnika upućuju zainteresirane u aktivnosti, adrese i brojeve telefona Lige protiv raka PGŽ, Kluba žena operiranih dojki «Nada», kluba liječenih od leukemije i limfoma, Kluba laringektomiranih PGŽ – sve u Rijeci, te na adrese web-stranica na internetu na kojima se mogu naći brojne informacije o zloćudnim bolestima.

Sedamdesetak stranica ove knjižice nije mnogo, ali pruža važan oslonac kad nam je najpotrebnije, kad ne znamo što se s nama zbiva, kad nemamo koga upitati, kad nam treba vremena da shvatimo i prihvatimo kao poznato i uobičajeno ono što proživljavamo, kad ZNATI liječi i snaži duh, a time pomaže i tijelu da se odupre bolesti.