Voda i zdravlje

UMJERENOST JE LJEKOVITA

U tijelima nekih živih bića voda čini više od 90% mase, što svjedoči o vodi kao uzroku i uvjetu postanka i opstanka života. No, da bismo odgovorili na pitanje koliko vode treba za zdravlje, moramo znati koliko vode ima u čovječjem tijelu. Smatra se da u prosječne odrasle osobe, teške 70 kg ima oko 42 litre vode, ili oko 60%.

Količina vode ovisi o dobi, spolu i udjelu masti u organizmu. Veći udio masti, koji je prisutan u žena i u starijoj životnoj dobi, smanjuje postotak vode u tijelu. Ta velika količina vode smještena je u različitim „rezervoarima“. Najveća se količina, oko 28 litara, nalazi unutar stanica našega tijela i čini tzv. unutarstaničnu tekućinu. Nadalje, međustaničnu tekućinu čini 11 litara vode, a u krvi se nalaze još tri litre tekućine, i to u obliku krvne plazme. Međustanična tekućina i plazma čine izvanstaničnu tekućinu. Svaka od tih navedenih tekućina ima točno određen, ali međusobno različit sastav elektrolita (kationa i aniona) te neelektrolita koji čine osmotski aktivne tvari. Sastav tjelesnih tekućina konstantan je i održava se uz pomoć različitih mehanizama. Najznačajniji je organ koji u tome sudjeluje bubreg.

Unos mora pratiti potrošnju

U zdravom se organizmu također održava fina ravnoteža između „ulaza“ i „izlaza“ vode. Voda u naš organizam ulazi kao tekućina iz hrane. Važno je napomenuti da vodu uzimamo ne samo pijući, već i jelom. Većina voća, povrća, mlijeko i jogurt u svome sastavu sadrže više od 80% vode, i to svakako treba imati na umu kada zbrajamo ukupnu količinu u organizam unesene vode. Smatra se da prosječno dnevno unesemo oko 2100 ml vode, a da daljih 200 ml nastane u našem organizmu, u metabolizmu ugljikohidrata. Najveću količinu vode čovjek izlučuje bubrezima, i to prosječno oko 1400 ml. Znojem izgubimo oko 100 ml, isto kao i stolicom. Postoje, nadalje, još dva načina kako gubimo vodu iz tijela, a to je „neosjetno“, preko kože i preko pluća. Kada sve zbrojimo i oduzmemo, ispada da oko 2300 ml vode unesemo u organizam i isto je toliko izlučimo. No, gubitak vode znojenjem jako ovisi o fizičkoj aktivnosti i klimatskim uvjetima. Veliku količini tekućine i elektrolita može se izgubiti preko probavnog sustava - povraćanjem ili proljevom. U tim je slučajevima svakako potreban veći unos tekućine. Glavni organ koji obavlja nadzor nad ravnotežom vode i elektrolita jest bubreg. To je samo jedna od brojnih funkcija bubrega, koji regulira kiselost tjelesnih tekućina, sudjeluje u regulaciji krvnog tlaka, izlučuje metaboličke razgradne produkte, a ima i hormonalnu aktivnost. U svrhu održavanja ravnoteže vode i elektrolita, bubreg može izlučivati koncentriranu ili razrijeđenu mokraću. Koncentracija natrija u urinu može tako varirati od 50 pa čak do 1200 mOsm/L. Drugi su mehanizmi koji sudjeluju u regulaciji vode i elektrolita osmoreceptori smješteni u mozgu, antidiuretski hormon koji izlučuje hipofiza te mehanizam žeđi i želja za uzimanjem soli. Detaljan opis navedenih mehanizama nadilazi temu ovog članka. Valja samo reći da se centar za žeđ nalazi u središnjem živčanom sustavu. Nadzor nad osjetom žeđi imaju razni fizikalni, kemijski i hormonalni mehanizmi. Suhoća usta, smanjen volumen krvi i snižen krvni tlak povećavaju žeđ, dok povišen krvni tlak, povišen volumen krvi i rastezanje želuca smanjuju žeđ.

Potreba ili mit

Unazad desetak godina svjedoci smo urbanog mita o neophodnosti svakodnevnog pijenja većih količina vode i tzv. teorije 8x8, što dolazi od osam čaša vode volumena osam tekućih unci (1 tekuća unca ili 1 fl.oz. iznosi 2,292 dl). Na čemu se temelji navedena nemedicinska dogma? Svojedobno je jedan od komiteta za istraživanje prehrane (Food and Nutrition Board of the National Research Council) došao do zaključka da je za svaku u organizam unesenu kilokaloriju (kcal) potrebno unijeti 1 ml vode. Pri tome se zaboravljalo na značajnu količinu vode koju unesemo krutom hranom koja u sebi sadrži vodu (voće, povrće, mlijeko, juha...) i da nije voda sve što pijemo. Tako se potaklo kritičko razmišljanje o navedenom problemu, a naročito nakon smrti četvero maratonaca 2005. godine. Najvjerojatnije je uzrok njihove smrti bio dizbalans elektrolita (smanjena količina natrija), izazvan prevelikim uzimanjem vode. Nakon toga je u znanstvenoj literaturi objavljen veći broj članaka o toj temi. Svakako je najveće zanimanje o temi 8x8 izazvao pregledni članak dvojice nefrologa, Negoiana i Goldfarba, sa Sveučilišta Pennsylvania u Philadelphfiji. Rad je objavljen u časopisu Američkog društva nefrologa 2008. godine. Oni su pokušali naći potvrdu za neka uvriježena mišljenja na temelju znanstvenih istraživanja objavljenih u dostupnoj literaturi. Uvriježeno je mišljenje da povećano uzimanje vode poboljšava funkciju bubrega i dovodi do povećanog izlučivanja štetnih tvari. Bubrezi izlučuju štetne tvari putem nekoliko mehanizama, tako da povećano uzimanje vode ne poboljšava sve funkcije bubrega. Druga je činjenica da se sve u organizam unesene štetne tvari ne izlučuju mokraćom.

Od vode se ne mršavi

Drugi je „mit“ da se voda zadržava u različitim organima i poboljšava njihovu funkciju. Odgovor je autora da se brzo popijena voda vrlo brzo i izluči, a spekulacija da veća količina vode poboljšava izgled kože nije dokazana pravim studijama na velikom broju ispitanika. Svakako je najzanimljivija mogućnost da pijenje većih količina vode dovodi do mršavljenja. Tu je tezu zastupala Mireille Guiliano, autorica bestselera „Zašto se Francuskinje ne debljaju“. Kasnija istraživanja Barbare Rolls nisu potvrdila navedenu dogmu. Autori, nadalje, navode da nije dokazana ni tvrdnja da uzimanje veće količine vode smanjuje glavobolju. Ispitivanje koje su naveli provedeno je na malom broju ispitanika. Zaključno, nema valjanih znanstvenih studija koje bi potkrijepile neke od uvriježenih mitova o korisnosti pijenja velikih količina vode. Potrebna su nam ispitivanja na velikom broju ispitanika kako bismo ili potvrdili, ili definitivno opovrgli navedene dogme. Prema do sada objavljenim radovima, teorija 8x8 ne temelji se na znanstvenim činjenicama. Cilj ovoga članka nije sugerirati pučanstvu da ne pije vodu, već samo ukazati na neutemeljeno vjerovanje da moraju piti osam čaša vode dnevno. Fizička aktivnost, vrućina i vlaga povećavaju potrebu za vodom. U takvim slučajevima potrebno je bocu s vodom držati u blizini, kako bi se izbjegla dehidracija. Napominjemo da u vrijeme ljetnih žega svakako treba voditi računa o tome da se uzme dovoljna količina vode. I to ne smijemo nikada zaboraviti! Aktivnim sportašima preporučuju se pića koja sadrže elektrolite, koje je također neophodno nadoknaditi. Bolesna stanja povezana s povišenom tjelesnom temperaturom, povraćanjem, proljevima i učestalim mokrenjem, bubrežnim kamencima - također zahtijevaju povećan unos vode. No, prosječne zdrave odrasle osobe trebaju piti kada su žedne, u skladu s gubicima povezanim s tjelesnom aktivnošću i mikroklimom.

Doc.dr.sc. Branka Mijandrušić-Sinčić, dr.med.