Sunce - opasnost za oči

ŽIVIMO U SJENI

Ponekad mi se čini da više znamo o crnim rupama u svemiru nego o “crnim rupama” u našim očima.

Oduvijek je do Zemlje dopiralo mnoštvo Sunčevih zraka: od toplinskih, preko svjetlosnih, do onih ljudskom oku nevidljivih. Mnoge su korisne, ali ima, nažalost, i onih koje mogu oštetiti žive stanice biljaka, životinja i ljudi. Priroda se od iskona brine da ih ublaži Zemljinim omotačem, kako bi do površine stiglo taman toliko zračenja koliko je nužno za održavanje biljnog i životinjskog svijeta.

Priroda se brine i za oči

Kad je dan vedar, a nebo bez oblačka, štiti ih od pretjeranog svjetla. Kako? Kad sunce upeče, zjenica se stisne i spriječi ulazak prevelikoj količini sunčevih zraka u dubinu oka. Zažmirimo, a potom se pojave suze. Dovoljno neugodan osjećaj da nas potjera u hlad. I danas taj prirodni obrambeni mehanizam funkcionira. Međutim, civilizacija je uzela danak. Zemljin zaštitni omotač propušta sve više štetnog zračenja. Pod pretpostavkom da se suncu izlažemo kao nekad, sigurno je da će njegove zrake izazvati oštećenja na izloženim dijelovima tijela. O štetnom djelovanju ultravioletnih zraka na kožu znamo već dosta. To boli! Pitanje je: koliko znamo o svakodnevnom štetnom djelovanju sunca na naše oči? Očna pozadina naročito je osjetljiva na direktne sunčeve zrake. Sjetimo se kako su nas stariji upozoravali da pomrčinu Sunca gledamo isključivo kroz čađavo staklo ili pocrnjeli komadić filma. Ljudi znaju da je direktno gledanje u Sunce opasno. Znaju i da su neki imali doživotnu uspomenu na takav spektakularni događaj, jer im se “vid od toga pokvario”. Nismo ni svjesni da svakodnevno pri izlasku na sunce naše oči doživljavaju slična oštećenja zračenjem, ali u malim dozama. Od najranijeg djetinjstva, zračenja se iz dana u dan zbrajaju. Sunčeve zrake prolaze kroz suženu zjenicu i polako prže sićušne vidne stanice u središnjem dijelu očne pozadine, koje su nam najvažnije u procesu stvaranja jasne slike svega što gledamo. Takva zbivanja ne bole! U pravilu ih niti ne osjećamo. Postupno zasjenjenje u središnjem dijelu vidnog polja nećemo još dugo sami registrirati. Međutim, puno godina kasnije, taman kad se smirimo u penziji, kad bismo željeli nešto na miru pročitati ili pogledati na televiziji, ustanovit ćemo “crnu rupu” u našem vidnom polju. Tekst koji čitamo, riječ u koju upravo gledamo, nećemo vidjeti. Zureći u nevjerici, vidjet ćemo redak iznad ili ispod, riječ prije ili poslije, ali ne i onu u koju smo usmjerili pogled. Što sad? Kad jednom postanemo toga svjesni, okulist će jedino moći ustanoviti tzv. senilnu degeneraciju makule. Nažalost, tada nam ni jedne naočale više neće pomoći.

Mnogi danas boluju od makulopatije

Dalo se to zaključiti po pitanjima građana s kojima sam razgovarala na Korzu prilikom obilježavanja 50-godišnjice Narodnoga zdravstvenog lista. Dan je bio sunčan. Većinom su mi s pitanjem prišli stariji ljudi. Svi sa sličnim problemom: “crna rupa pred očima - naočale više ništa ne pomažu”. Svih je zanimalo zašto. Jesu li krive naočale ili oči? Njihove su oči već dugi niz godina bile izložene sunčevom zračenju bez ikakve zaštite. Tko zna koliku su dozu štetnog zračenja njihove vidne stanice već primile i u kakvom su stanju. Što god bilo, bojim se da je za tu populaciju već prekasno.

Zaštitimo oči na vrijeme

Dok su ti stariji većinom žmirkali bez ikakvih naočala, mlađi su se Korzom šetkali sa sunčanim naočalama pred očima. Neki zbog mode, a neki doista radi zaštite. Izgleda da su mlađi ipak shvatili da će im dobar vid trebati još dugi niz godina. Odlučili su oči sakriti iza naočala, ali ne bilo kakvih. Za zdravlje očiju, boja stakla uopće nije važna. Nužno je odabrati kvalitetan filtar. On je bez boje i imaju ga svi koji koriste dioptrijske naočale. Uz medicinsko optičko pomagalo zaštitni filtar je već “u paketu”. Ne dopušta prodiranje štetnih UV-zraka prema oku. Oni koji kupuju “modne” sunčane naočale u ovlaštenim optičarskim trgovinama, uz naočale dobiju i garanciju o zaštitnom filtru. Oni koji nose kontaktne leće, trebali bi još staviti i sunčane naočale s filtrom da se pokrije veća površina oka i vjeđa. Tek tada možemo na sunce!

Najmlađi su najosjetljiviji

Dječje su oči osjetljivije na sunčevo zračenje jer im je leća u oku prozirnija od leće odraslih ljudi. Uz to, može se očekivati da više vremena provode na otvorenom, pa su tako svakodnevno izložena većoj dozi zračenja. Nismo još stekli naviku da djeci stavljamo naočale za sunce iako bi ih trebalo štititi još od malih nogu. Znajući koliko su djeca općenito osjetljiva, lakše nam je niti ne izlagati ih predugo jakom suncu. I na kraju, budući da nam budućnost nosi promjene, naučimo im se prilagoditi. Jednostavno, naviknimo se živjeti u sjeni. Kad već moramo na sunce, neka to bude što kraće i sa zaštitom pred očima. Dalje će oči same.

Mr.sc.dr. Inge Bošković Dragičević, dr.med.