U
Republici Hrvatskoj u tijeku je velika nacionalna akcija promicanja dojenja
jer, unatoč željama majki da doje svoju djecu, statistički podaci ukazuju
na to da stopa dojene djece nije zadovoljavajuća. U promicanje dojenja
uključene su sve ustanove gdje borave djeca, a posebno rodilišta bolnica
- prijatelja djece i zajednica - prijatelja djece koje su dužne provoditi
strategiju
Deset
koraka do uspješnog dojenja:
1. imati pisana pravila o dojenju dostupna cjelokupnom zdravstvenom osoblju,
2. poučiti zdravstveno osoblje vještinama potrebnim za primjenu tih pravila,
3. obavijestiti sve trudnice o prednostima majčina mlijeka i o tome kako
se doji,
4. pomoći majkama da počnu dojiti već pola sata nakon djetetova rođenja,
5. pokazati majkama kako se doji i kako sačuvati izlučivanje mlijeka,
čak i ako su odvojene od svoje dojenčadi,
6. ne davati dojenčadi nikakvu drugu hranu ili piće, već samo majčino
mlijeko,
7. omogućiti majkama i djeci da budu zajedno 24 sata na dan,
8. poticati majke da doje na djetetovo traženje,
9. ne davati dude - varalice djeci koja se doje,
10. poticati osnivanje grupa za potporu dojenju i uputiti majke na njih
pri izlasku iz rodilišta ili bolnice.
Deseti korak je, dakle, osnivanje grupa za potporu dojenju, a cilj je
da majka uključivanjem u grupu:
- dobije sve najnovije relevantne informacije o prehrani majčinim mlijekom,
- dobije sve praktične savjete o pravilnom položaju na prsima, o tehnici
izdajanja, o skladištenju mlijeka itd.,
- u interakciji s drugim majkama - članicama grupe, razmjenjuje iskustva
te zajednički rješava probleme u vezi s dojenjem,
- ima punu moralnu podršku za dojenje od drugih majki u grupi, transferom
pozitivnih emocija i pozitivnog stava o dojenju. |
Davne
1956. god. začeta je ideja o osnivanju grupa za potporu dojenju: u jednom
američkom gradu osnovana je prva grupa pod nazivom La Leche League (LLL)
i do danas ona je izrasla u međunarodnu grupu za potporu dojenju (LLL
Internacinal), koja obuhvaća grupe u zemljama širom svijeta. Godine 1993.
i kod nas su se počele osnivati grupe za potporu dojenju, paralelno s
uvođenjem inicijative bolnice-rodilišta - prijatelji djece (Čakovec, Zagreb...).
U Rijeci su 1998.god. zaživjele pojedine grupe, ali su, nažalost, ubrzo
prestale s radom. Krajem 2007. god. ponovo je pokrenuta takva inicijativa
te su s radom krenule tri grupe za potporu dojenju, a početkom 2008. god.
osnovano je još pet grupa. Odjel za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke
i Dom zdravlja PGŽ-Ispostava Rijeka sa svojim patronažnim sestrama preuzeli
su realizaciju cijelog projekta. Grupe su organizirane po modelu u kojem
je patronažna sestra inicijator osnivanja grupe, a kasnije i stručni koordinator
u radu: ako majka - voditeljica grupe nema dostatno znanje i iskustvo
pa ne može adekvatno savjetovati i pomoći u rješavanju nekog problema
u dojenju, onda to čini patronažna sestra. Grupe za potporu dojenju možemo
nazvati i grupe samopomoći, u kojima majke s iskustvom u dojenju pomažu
majkama kojima treba pomoć.
Uloga
je grupe:
1. pružiti emocionalnu potporu majkama koje doje,
2. informirati majke o važnosti dojenja u zaštiti djetetovog i majčinog
zdravlja,
3. dijeliti praktične savjete o dojenju,
4. omogućiti razmjenu iskustava,
5. zajednički rješavati sve teškoće u vezi s dojenjem,
6. razvijati povjerenje u vlastite sposobnosti, jačati samopouzdanje,
7. kroz zajednička druženja i akcije senzibilizirati javnost o važnosti
dojenja.
Grupu čini 5-10 majki i voditeljica grupe koja je majka s iskustvom u
dojenju, koja aktivno doji ili je donedavno dojila, vrlo pozitivnog stava
prema dojenju, komunikativna, empatična i sklona svoje slobodno vrijeme
oplemeniti humanitarnim radom. Sastanci grupa održavaju se jednom mjesečno,
u prostorijama Doma zdravlja Rijeka, u trajanju od 1-1,5 sat. Susretu
su prisutne majke sa svojom malom i velikom djecom. Svaka grupa nosi ime
koje su joj nadjenule same članice. U ugodnom ambijentu, oplemenjenom
edukativnim panoima, brošurama, nezaobilaznim igračkama, uz osvježavajuće
napitke i grickalice, zajednički se rješavaju veliki i mali problemi majki
i njihovih beba. Period od jednog do drugog sastanka pokriven je neformalnim
sastancima majki te telefonskim savjetovanjima s majkom voditeljicom grupe
i na taj se način pridonijelo rješavanju novonastalih teškoća u vezi s
dojenjem. Njihova motiviranost, inventivnost i entuzijazam rezultiraju
kontinuiranim uključivanjem novih članica te prisustvovanjem očeva i baka
na sastancima.
Zaključak koji nam se nameće vrlo je jasan: zdravstveni odgoj o važnosti
i jedinstvenosti majčinog mlijeka radi što bolje promidžbe dojenja neophodan
je i dragocjen. Ne smijemo stati na desetom koraku, nego nastavimo koračati
u zdravo društvo držeći se za ruke –zdravstveno osoblje-trudnica-mama-beba-tata-baka... |