Umijeće komunikacije

ISKAŽITE SVOJE MISLI

Od svih živih bića, samo čovjek govori. Govor je čovjeku urođen i ako mu se oduzme, on je oštećen. Govor, odnosno riječ kao bitnu sastavnicu govora, vjerojatno je najljepše opisao evanđelist Ivan: « U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše od Boga – i Riječ bijaše Bog… Sve je po njoj postalo, i ništa što je postalo, nije bez nje postalo. U Njoj bijaše Život, i Život bijaše svjetlo ljudima… I Riječ Tijelom postala, i nastani se među ljudima…»

Naše je doba označeno kao komunikacijsko, a u tim komunikacijama govor zauzima središnje mjesto. Govorom se danas može komunicirati sa sugovornicima na bilo kojoj točki zemaljske kugle, pa i Mjeseca, a može se i zaustaviti njegov zvuk te kasnije preslušati (npr. na razglas, telefon, radio, TV, zvučni film, magnetofon i gramofon). Sve su to sredstva koja govor produžuju kroz prostor i vrijeme, koja čovjeku omogućuju da govorom široko djeluje te da u njega ugrađuje mnoge trajne vrijednosti svoje kulture. Bitna je prednost govora u tome što omogućava da istodobno podjednako dobro komuniciramo i s drugima i sa samim sobom te tako sebe doživljavamo sa stajališta drugoga. Govor je bitna sastavnica komunikacije, no komunikacija je puno složeniji pojam i svakako se ne bi mogla svesti samo na govor u smislu glasovnog izricanja nekog teksta.

Dvosmjerni proces

Komunikacija je proces u kojem osoba šalje poruku drugoj osobi kako bi joj prenijela informaciju ili dobila odgovor na način da ju se jasno razumije. To je dvosmjerni dinamični proces, proces slanja i primanja poruka. Razlikujemo dva tipa komunikacije: verbalnu, kod koje koristimo specifične riječi i određena obilježja glasa (jačina, boja, intonacija, brzina, ritam, stanke te odnos jačine samoglasnika i suglasnika) i neverbalnu komunikaciju, koja se odnosi na jezik tijela (manire, izraz lica, kontakt očima, položaj tijela, gestikulairanje i sl.). Zanimljiva je činjenica da je 65-80% naše komunikacije zasnovano na neverbalnoj komunikaciji. Upravo je usklađenost verbalnih i neverbalnih karakteristika komuniciranja važna za dobru i efikasnu komunikaciju. Iz iskustva znamo da ponekad komunikacija i ne bude efikasna, a to se događa kada primateljevo razumijevanje poslane informacije ne odgovara onoj informaciji koju je pošiljatelj odaslao. Tada kažemo da je nastao nesporazum u komunikaciji, koji pak često bude uzrok svađi. Dobru komunikaciju mogu remetiti određeni postupci, kao što su npr. osuđivanje koje se odnosi na nametanje vlastitih vrijednosti drugoj osobi i predlaganje rješenja za njihove probleme. Slušanje onoga što nam sugovornik želi reći može remetiti i usredotočenost na izgled sugovornika, ton glasa i riječi koje upotrebljava. Prekidanje sugovornika prije nego što završi i nametanje svoga mišljenja može omesti sugovornika da nam kaže ono što je namjeravao. Isto tako, nezainteresiranost za problem koji nam sugovornik iznosi, pa tako i za osjećaje koje nam iznosi, može omesti dobru komunikaciju. Da bismo izbjegli neugodnosti vezane uz lošu komunikaciju, važno je znati koje su sve vještine potrebne za efikasno komuniciranje i izbjegavanje nesporazuma. Jedan je od važnih faktora efikasne komunikacije već navedena usklađenost verbalnih i neverbalnih karakteristika. Zatim, vrlo je važna vještina aktivnog slušanja, a odnosi se na uživljavanje u ono o čemu osoba koju slušamo govori. Za aktivno slušanje važno je odlučiti da želimo slušati, gledati osobu u oči, ne govoriti previše i ne prekidati osobu dok govori, naučiti izbjegavati uznemiravajuće faktore i naučiti šutjeti. Osnovni su principi aktivnog slušanja: ohrabrivati, tj. slati verbalne i neverbalne znakove sugovorniku, koji će mu pokazati da ga slušamo; razjasniti, tj. postaviti pitanje kako bismo se uvjerili da li nam želi reći upravo to što smo mi razumjeli; parafrazirati, tj. ponoviti poruku vlastitim riječima, što mislimo da je pošiljatelj htio reći; reflektirati, odnosno reći drugoj osobi kako doživljavamo njene osjećaje; rezimirati srž teme i osjećaje koje je osoba izrekla i pokazala; potvrditi i vrednovati, tj. iskazati govorniku da cijenimo to što je svoja razmišljanja podijelio s nama.

Može li zagrljaj?

Da bismo s drugom osobom uspostavili dobru i kvalitetnu komunikaciju, uvelike nam može pomoći asertivno ponašanje kojim ostvarujemo vlastite potrebe i interese na neagresivan način, vodeći računa o interesima i osjećajima drugih. Asertivnost nam omogućava postizanje kompromisa. Koraci pri uspostavljanju asertivnog ponašanja jesu: opisati problem ili ponašanje druge osobe koje nam smeta, zatim iskazati svoje osjećaje vezane uz taj isti problem i kako se on reflektira na naše ponašanje te iskazati svoja razmišljanja, tj. zahtjeve kako se takvo ponašanje ne bi ponavljalo, a isto tako uvažiti razmišljanja i poštivati osjećaje sugovornika o tom našem zahtjevu i, u konačnici, zahvaliti na razumijevanju ako sugovornik prihvati sugestije. I, za kraj, još nekoliko rečenica i fraza koje bismo trebali svakodnevno koristiti kako bismo što kvalitetnije komunicirali u obitelji, na poslu i u svakoj drugoj situaciji koja zahtijeva komunikaciju. Hvala ti (zahvaliti za pažnju, brigu i pomoć drugih). Molim te (iskazati poštovanje). Bravo (izreći pohvalu). Mogu li ti pomoći (ponuditi pomoć a da nas se ne pita za pomoć). To je stvarno lijepo (primijetiti pozitivno). Oprosti (znati se ispričati jer ponekad nenamjerno povrijedimo drugog). Pričaj mi o tome (pokazati zainteresiranost). Može zagrljaj (ne zaboraviti na važnost dodira). Hajdemo zajedno (družiti se). Volim te (ne propustiti priliku to reći, ne pretpostavljati da ona to zna).

Nevenka Vlah, dipl.učiteljica