Čudesni med |
|
HRANA I LIJEK |
|
Od davnine je poznato da je prirodni med izvor hrane, ali i ljekovito sredstvo.
Osim kao hrana i lijek, med se može koristiti i kao kozmetičko sredstvo. |
|
|
Med je mješavina voćnog i grožđanog šećera, aromatičnih i sluznih tvari, mravlje
kiseline, eteričnih ulja i vode. Skupljaju ga pčele, ose, bumbari i stršljeni,
iz nektara najrazličitijih cvjetova, prerađuju ga u svome tijelu, fermentiraju,
zgušćuju i odlažu u košnice. Gospodarsko značenje ima samo pčelinji med. |
|
|
Različite vrste meda |
|
Različite
vrste meda nose naziv prema bilju iz kojeg su ga pčele nabrale, odnosno
proizvele. Tako razlikujemo livadski med (dobiven iz različitih livadskih
trava), šumski med (dobiven iz cvjetova četinjača - najčešće iz omorike,
jele, bora i ariša), vrijeskov med (dobiven s primorskih vriština u kojima
preteže vrijesak). U našim primorskim krajevima posebno je cijenjen med
od kadulje, lavande i vrijeska, a u kontinentalnom dijelu Lijepe naše -
med od lipe, bagrema, pitomog kestena i planinskog vrijeska. Tamne vrste
meda sadrže više mineralnih soli nego svijetli med. On je više alkalan pa
se preporučuje osobama koje imaju povećanu kiselost u organizmu (acedozu).
Ljekovitost određene vrste meda određuje se prema ljekovitosti biljke s koje
su pčele skupljale nektar. Tako, med od lavande smiruje, a od lipe ili kadulje
povoljno djeluje kod plućnih bolesti, bronhitisa, astme, upale grla i ždrijela.
Anemičnim i slabokrvnim osobama preporučuje se tamni med - zbog povećane količine
željeza, bakra i mangana.
Med pomaže kod anemije, iscrpljenosti organizma, dugotrajnog kašlja, gubitka
krvi, neuroze i depresije. On otklanja umor, jača pamćenje, pomaže kod gihta,
psihičkog nemira, srčanih oboljenja, prekomjerne mršavosti, nesanice, psorijaze,
vrtoglavice, upale vena, tuberkuloze, skorbuta...
|
|
|
Čudesno djelovanje meda
|
|
Grančica odvojena od drveta - nakon obrade vodenim rastvorom meda - zasađena
u zemlju - brzo hvata korijen i normalno raste. Ruski akademik V.P.Filatov tim
eksperimentom dokazao je da med djeluje kao biostimulator. Još prije tisuću
godina Ibn Sina zapisao je da med ima posebna svojstva kojima sprječava truljenje
i kvarenje mesa. Stari Grci i Rimljani rabili su med za konzerviranje svježeg
mesa i divljači. Drevni Egipćani i Grci koristili su ga za balzamiranje umrlih.
Poznato je da je krema za lice koju je rabila Kleopatra - sadržavala niz komponenata
- među kojima je bio i med. Stanovnici Cejlona čuvali su, pomoću meda, meso
svježim i do godinu dana! |
|
|
Čuvati med od visoke temperature |
|
Mišljenje da kristalizirani med nije prirodan posve je pogrešno. I prirodni
med kristalizira se na nižoj temperaturi, a ponovno se može učiniti tekućim
- ako posudu s medom uronimo u toplu vodu (ne iznad 45 stupnjeva Celzijevih).
Vrcani med - dobiven hladnim postupkom - najbolji je, najljekovitiji i najprirodniji.
Prokuhan i jako ugrijan med potpuno gubi svoju ljekovitost. Med zagrijan iznad
45 stupnjeva Celzijevih nije više lijek, već samo hrana. Zagrijavanjem meda
razaraju se vitamini i fermenti, eterična ulja i mravlja kiselina ispare, a
nestaju i aromatične tvari. |
|
|
Patvoreni med je štetan |
|
Ako med stvara želučane probleme, bolove, žgaravicu i mučninu - znak je da se
radi o patvorini, odnosno medu koji nije dobiven prirodnim putem. Za ljekovitost
meda bitno je i vrijeme njegova vađenja iz košnice, odnosno je li sazrio. Posve
zreo med sadrži mravlju kiselinu koja mu daje postojanost i visoko baktericidno
i antiseptično svojstvo.
Patvoreni med sadrži vodu, sok od mrkve, brašno od raži, prosa, graška ili pitomog
kestena, rastopinu šećera, šećerne repe, sirup od škroba, pa čak i najfinije
mljeveni pijesak! Laboratorijskom analizom pouzdano se utvrđuju dodaci medu,
odnosno njegova (ne)patvorenost. |
|
|
Dvojako djelovanje meda |
|
Med se može koristiti za vanjsku i unutarnju uporabu. On se može izravno stavljati
na rane ili čireve, ali uzimati i oralno. Dolaskom u želudac i krv - med djeluje
kao vrlo aktivan lijek. Djelovanje mravlje kiseline u medu baktericidno je.
Ona uspješno uništava mikroorganizme. Neizravno djelovanje meda iskazuje se
kroz jačanje organizma - čineći ga otpornijim. Čudesni pčelinji proizvod vrlo
je hranjiv i lako probavljiv. On djeluje na stvaranje krvi i poboljšava redovitu
probavu.
Znanstveno je dokazano da svaka kap meda sadrži više od stotinu različitih,
za ljudski organizam vrlo važnih supstanci. U medu ima glukoze, levuloze, više
vrsta fermenata, minerala (kalija, natrija, kalcija, magnezija, željeza, bakra,
mangana, klora, fosfora, joda i sumpora), organskih kiselina (jabučne, vinske,
limunske, mliječne i oksalne), vitamina (B1, B2, B3, B6, C, E, karotina i biotina),
bjelančevina te hormonalnih, antibiotskih, fitoncidnih i drugih sastojaka. |
|
|
Čuveni recept medne maske |
|
Poslije četrdeset godina života - ljudska koža gubi sposobnost zadržavanja vlage
(postaje suha i naborana). Radi pomicanja starosne granice gašenja funkcije
lojnih žlijezda u koži - kozmetolozi i kozmetičari preporučuju medne maske i
kupke.
Čuveni (najrasprostranjeniji) recept medne maske glasi:
Sto grama pčelinjeg meda (ako je kristaliziran, valja ga grijanjem rastopiti)
treba pomiješati s 25 mililitara čistog alkohola i 25 mililitara vode te miješati
sve dok se ne dobije kompaktna masa. Tako dobiveni med za masku nanosi se na
kožu (na mjestima gdje su vidljive starosne promjene) tamponom vate, u tankom
sloju. Prethodno je dobro kožu očistiti uljem za kožu i, nakon 15 minuta držanja
medne maske, oprati je toplom vodom.
Svakodnevno umivanje (lica i vrata) mednom vodom (dvije jušne žlice prirodnog
meda rastvoriti u litri mlake vode) čuva elastičnost, svježinu i mekoću kože.
Medne maske, medni rastvori, kreme i masti daju koži svježinu, baršunastu mekoću
te, u većini slučajeva, brišu bore i otklanjaju njenu hrapavost. |
|
|
Čuvanje meda |
|
U Švicarskoj je, 1960. godine, u nekoj staroj kući, bio pronađen med izvađen
iz košnice i spremljen još daleke 1895. godine. Kada su med pronašli, napravljena
je njegova analiza. Kromatogram je pokazao da u medu još ima fruktoze i glukoze,
nehidrolizirane saharoze te maltoze i oligosaharida.
U Egiptu je - u jednoj od piramida u Gizi - pronađena posuda s medom. Bez obzira
na to što je med bio star čak 3.300 godina, imao je njemu svojstven miris!
Med se može čuvati gotovo neograničeno dugo. Međutim, valja ga držati u dobro
zatvorenim staklenim posudama - na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Stajanjem
se med kristalizira i postaje čvrst, ali je jednako dobar kao i tekući, ako
je prirodan.
Medu štete vlaga i toplina, a najštetnije su tople kuhinjske pare, koje mogu
izazvati njegovo lagano vrenje, gubljenje ljekovitosti sastojaka i kvarenje. |
|
|
Borislav Ostojić |
|
 |
|