Zašto dijete bježi s nastave

NEKA VAS DJECA POŠTUJU

Što se više približava kraj školske godine i što se intenzivnije provjerava i ocjenjuje znanje učenika, to su učestalija bježanja s pojedinih nastavnih sati i cjelodnevne nastave. Zašto učenici bježe s nastave? Kakve su posljedice učestalog bježanja? Može li se njihov bijeg spriječiti? Što treba učiniti da se odlazak učenika s nastave svede na najmanju moguću mjeru? Što može poduzeti predmetni nastavnik, što razrednik, a što roditelj da dijete, odnosno učenik to ne čini, da redovito pohađa nastavu? Koji učenici najčešće bježe?

To su pitanja koja najviše zanimaju roditelje i profesore. Odgovore smo zatražiti od učenika koji to čine. Ujedno smo ih pitali što bi trebalo učiniti da bi se njihovi bjegovi smanjili, pa i potpuno prestali. Na temelju dobivenih spoznaja pokušat ćemo naći rješenje. Radi jasnoće i boljeg razumijevanja, ponajprije ćemo odrediti što obuhvaća taj pojam. Pod pojmom bježanja učenika s nastave razumijeva se svaki neopravdan odlazak s jednog ili više nastavnih sati, učinjen bez znanja i odobrenja profesora, odnosno razrednika.

Uzroci bježanja s nastave

Uzroci, povodi i motivi bježanja učenika s nastave mogu biti raznoliki. Svrstat ćemo ih u tri veće skupine, a svaka od njih dijeli se na veće ili manje podskupine:  bijeg po nagovoru i pod pritiskom vršnjaka,  bijeg prouzročen poremećajima ponašanja,  bijeg koji je izazvan školskim obvezama i okružjem. Nagovor vršnjaka, ako nije riječ o delinkventima i maloljetnim skitnicama, relativno je rijetka i ne tako opasna pojava. Tu je najčešće riječ o odlasku na športsku priredbu, na kupanje, u šetnju sa simpatijom i slično. Ti bjegovi s nastave obično su situacijskog karaktera, od prigode do prigode i najčešće ne ostavljaju neke složenije negativne posljedice. Ponekad je dostatan samo jedan dobronamjeran razgovor, ukazivanje na loše i štetne posljedice, malo više nadzora i kontrole pa da ti bjegunci više ne slušaju i ne prihvaćaju nagovor i pritisak vršnjaka, da im se odlučno odupru i ostanu na nastavi. Bjegovi s nastave koji su prouzročeni poremećajima ponašanja znatno su češći, imaju teže i složenije posljedice, a izuzetno ih je teško spriječiti. Najčešće su povezani s besciljnim lutanjem gradom, raznim zastranjujućim pojavama, krađom, odlaskom u skitnju i delinkventnim ponašanjem, konzumiranjem alkoholnih pića, rjeđe zloporabom droga i prostitucijom. Gotovo uvijek su skupno izvedeni, unaprijed dogovoreni i planirani. Skupina je obično sastavljena od nekoliko mladića i/ili djevojaka iz jednog ili više razreda. To je najčešće skupina dobro poznata profesorima po zlostavljanju mlađih učenika u školi, a policiji po činjenju kaznenih djela, razbojstava, provala, po vožnji ukradenih automobila itd. Najčešće je bježanje s nastave izazvano i uzrokovano školskim okružjem, njezinim režimom, zahtjevima, obvezama, nenapisanom zadaćom, nenaučenim gradivom, a učenici predviđaju da će biti pitani za ocjenu ili da će pisati test, negativnim ocjenama, školskim neuspjehom, sukobom s profesorom te brojnim drugim razlozima, poticajima i uzrocima. Ponekad učenik pobjegne s nastave da bi se oslobodio stanja unutarnje napetosti, sukoba, kriza i problema koji ga tište, da bi se udaljio iz okružja s kojim je u sukobu, koje na njega vrši pritisak, prisilu, za nešto ga optužuje, progoni… Uzrokom bijega može biti prijetnja i ucjena vršnjaka, strah od kazne za prijestup, učinjena materijalna šteta, prijetnja roditelja u stilu “dobiješ li negativnu ocjenu, ne dolazi mi kući, prebit ću te kao vola u kupusu” i slično.

Mirni protest

Praćenja i analiza statističkih pokazatelja neopravdanih izostanaka i bjegova učenika s nastave pokazuju da učenici najčešće bježe s nastavnih sati na kojima se nenajavljeno pišu testovi, ispituje za ocjenu… Dosta učenika kaže da im nisu zanimljiva izlaganja nekih profesora, pa ponekad odu s njihova sata i vrate se na sljedeći. Na drugom su mjestu bjegovi s nastavnih sati profesora koji, zbog lošeg ponašanja izvan škole, vrijeđaju učenika i nazivaju ga pogrdnim imenima. Zbog sukoba s profesorom, istina vrlo rijetko, učenici se dogovore pa iz protesta svi organizirano mirno odu sa sata na školsko dvorište, igralište ili u grad i vrate se na sljedeći sat. Događali su se i fizički obračuni profesora i učenika, neki su slučajevi, nažalost, tragično završili – ubojstvom profesora ili samoubojstvom učenika.

Skitnja u lošem društvu

Bježanje s nastave može imati dalekosežne negativne posljedice. Ono se vrlo loše i negativno odražava na formiranje i oblikovanje mlade osobe; vodi u nerad, neposlušnost, neodgovornost, skitnju i školski neuspjeh, proizvodi brojne štetne posljedice na odgojno-izobrazbenom, pedagoškom, psihološkom, socijalnom, osjećajnom, ekonomskom i ponašajnom području. Lako može prijeći u naviku i postati ustaljenom praksom reagiranja učenika na sve što mu se čini nepovoljnim u školi. Što je bježanje učestalije, to su negativne posljedice delikatnije, složenije, teže, osobito kad dulje traje ili je povezano s odlaskom na druga mjesta i maloljetničkom skitnjom. Tada mlada osoba lako dospije u loše društvo, počinje pušiti, konzumirati alkoholna pića, ponekad i droge, upušta se u kockanje, krađu, džeparenje, provale, razbojstva, prostituciju, dilanje droga i činjenje kažnjivih djela. Takvi izostanci traju po nekoliko tjedana, pa su zaostaci u školskom učenju izuzetno veliki, često se ni uz instruktivni rad i dopunsku nastavu ne mogu nadoknaditi pa učenik biva upućen na popravni ispit ili ponavljanje razreda. K tomu valja pribrojiti posljedice neurednog života, loše prehrane, zapuštanja higijene, spavanja u parkovima i čekaonicama, zapuštanje zdravlja, eventualna oboljenja i zarazne bolesti “zarađene” tijekom skitnje. Valja naglasiti da ti bjegovi unose nemir, probleme, krizu i konflikte u obitelji te sukob na relaciji dijete – roditelj i međusobno optuživanje roditelja za propuste i postupke koji su izazvali bijeg. U nekim slučajevima učenici-bjegunci, zbog počinjenih kaznenih djela, odgovaraju pred sucem za maloljetnike, dospijevaju u odgojno-popravne domove itd.

Kod mene nećeš proći

Djeca i adolescenti koji često bježe s nastave gotovo u pravilu su slabiji učenici, imaju mnogo negativnih ocjena, idu na produžnu nastavu, popravni ispit ili pak ponavljaju razred. Njihovi su problemi višestruki, a navika bježanja čvrsta, pa ju je teško uklanjati. Ipak, planskom i stalnom aktivnošću na suzbijanju i sprječavanju bježanja, uz istodoban podučavateljski rad i uklanjanje uzroka neuspjeha u učenju, njihov broj može se svesti na razumniju mjeru, na minimum, pogotovo kad se u akciju, osim razrednika, uključe ostali profesori, učenici i njihovi roditelji. Potrebno je pravodobno uočiti i otkriti probleme, prepoznati ih i zabilježiti, obaviti s djecom individualne i skupne razgovore, ukazati im na negativne strane i posljedice bježanja s nastave. Poželjno je da s njima razgovara ravnatelj, školski pedagog, defektolog i psiholog. S njihovim roditeljima valja razgovarati, održati sastanak, ukazati im na ozbiljnost problema i pridobiti ih za aktivne suradnike u prevenciji. Da bi uspjeh u smanjivanju bjegova s nastave bio potpun i trajan, potrebno je uklanjati uzroke, a ne samo liječiti njihove posljedice. U tu svrhu valja ponajprije otkriti, analizirati i proučiti motive i uzroke bježanja. Treba utvrditi s kojih nastavnih sati i zašto bježe, pa korigirati stavove i odnos tih profesora prema djeci. Praksa pokazuje da učenici više bježe sa sati onih nastavnika koji ne zapisuju u dnevnik njihove izostanke, zatim koji se s njima “obračunavaju” na satu, bilo da ih grde ili ispituju za ocjenu, koja je najčešće negativna jer je riječ o slabijim učenicima, a vjerojatno i subjektivan stav profesora utječe na taj rezultat. Utvrđeno je da učenici manje bježe sa sati onih profesora koji tijekom čitave školske godine stalno ispituju, provjeravaju znanje i ocjenjuju. Praćenja pokazuju da je povećan broj bjegova s nastave u vrijeme pisanja kontrolnih zadaća i testova, ali samo u slučajevima kad oni nisu bili dobro pripremljeni. Tako, kad se učenicima unaprijed kaže iz kojega će se gradiva pisati test, kad im se ostavi dosta vremena za pripremu, bježanja gotovo i nema. To je pouzdan pokazatelj češćih uzroka bježanja učenika s nastave, ali i putokaz kako treba raditi da se bjegovi s nastave značajno smanje, pa čak i potpuno izbjegnu. Sustavu rada profesora na satu valja poklanjati više pozornosti, jer s onih sati koji su dobro pripremljeni, znalački organizirani, na kojima su učenici maksimalno zaposleni i motivirani za rad, a izlaganje gradiva privlačno i zanimljivo, praktično nema bježanja.

Neopravdani sati nisu rješenje

Način na koji se opravdavaju izostanci ima važan utjecaj na učestalost bježanja s nastave. Ako razrednik redovito traži opravdanje za svaki izostanak, studiozno, savjesno i odgovorno razmatra, prosuđuje i odmjerava razloge koji su prouzročili bijeg, ako o tome pravodobno obavještava roditelje, bjegovi učenika s nastave bit će značajno smanjeni, pa značajno često i izbjegnuti. Nažalost, pravdanje izostanaka s nastave obično se provodi mjesečno, katkad i rjeđe. Za razrednika je ponekad i sam čin bijega dostatan da učeniku zapiše neopravdane sate, a zbog opterećenja i kratkoće vremena ne razgovara s učenikom o uzrocima i motivima koji su ga potaknuli na bijeg pa njegove krize i problemi ostaju neriješeni i on sve učestalije odlazi s pojedinih nastavnih sati, ponekad ni ne dolazi u školu, već se s društvom šeće po gradu. Problem bježanja učenika s nastave i iz škole ne može se rješavati neopravdanim satima niti drugim mjerama prisile. Time se učenikova kriza samo pojačava i produbljuje, problemi gomilaju, nezadovoljstvo raste, a bježanje postaje mnogo učestalije. Ponajprije valja riješiti učenikove sukobe, probleme, krize, uklanjati uzroke i motive, a zatim primjenom pedagoških i odgojnih mjera korigirati njegovo ponašanje, učiniti učenika savjesnim i odgovornim prema školi i redovitom pohađanju nastave. Bježanje s nastave može se suzbijati i spriječiti samo pravodobnom, učinkovitom, beskompromisnom i odlučnom akcijom, stručnim i znalačkim radom razrednika te učinkovitom suradnjom doma i škole. Roditelji obično drže da je njihova dužnost na vrijeme otpremiti dijete u školu, a da je bježanje s nastave briga profesora. Naprotiv, dijete, njegovo učenje i ponašanje zajednička je briga učitelja i roditelja pa nema mjesta međusobnom optuživanju i prebacivanju krivnje jednih na druge. Samo njihovom brigom, zajedničkim trudom i zalaganjem problemi se mogu riješiti, ostvariti dobri i trajni rezultati. Umjesto zaključka, na kraju dajemo jednu mudru izreku koja roditeljima, učiteljima i profesorima poručuje: “Potrudite se da vaša djeca imaju razloga da vas poštuju i vole.” Njihov uspjeh, ljubav i sreća najveća su nagrada i priznanje za vaš nesebičan rad i zalaganje!

Mr.sc. Ivica Stanić