Ispitna trema i strah

POMAŽE ZAGRIJATI STOLICU

Svojim strahovima ne bismo trebali dopustiti da nas spriječe u ostvarivanju onoga čemu se nadamo.

Trema je zbunjenost, osjećaj straha koji se javlja kod učenika u ispitnim situacijama. To je prirodna pojava koja nastaje kao reakcija organizma na nelagodu, neizvjesnost i pomisao da na ispitu neće zadovoljiti, odnosno da će dobiti nižu ocjenu od one koju priželjkuje, ili još gore – negativnu ocjenu. Taj strah često je nazočan kod učenika osnovnih škola, ali i kod srednjoškolaca. Istina, ispitna trema i strah ne pogađaju sve učenike jednako. Kod jednih su slabije, a kod drugih jače izračeni. U nekih prestaju čim počnu odgovarati, drugi ih uspješno prevladaju tijekom ispita, u trećih se ti osjećaji stalno očituju i čine teškoće pri odgovaranju.

Strah nije bez razloga

Stanje treme i straha u ispitnim situacijama osjećajno je stanje pri kojem se pojavljuju osjećajne napetosti i straha od nekih stvarnih i objektivnih opasnosti i posljedica. Za razliku od neurotičnog, taj strah nije bezrazložan, makar učenik bio kvalitetno pripremljen za ispit. Strah je prirodna i nagonska obrana svih živih bića od neke opasnosti, neugode, rizika, ugroženosti, prijetnje – tvrde psiholozi. Što je ta opasnost veća, to će trema i strah od ispita biti jači. Ako je, recimo, riječ o provjeravanju znanja tijekom školske godine, ili o ispitu koji se u slučaju neuspjeha može ponoviti, trema i strah su puno slabiji nego kad je riječ o ispitu koji odlučuje o gubitku školske godine ili o upisu na određeni fakultet. Mora li ispit biti bauk? Strah i trema očituju se kao uznemirenost, crvenilo lica, nedostatna usredotočenost na postavljeno pitanje, uzbuđenost, teško prisjećanje naučenih činjenica, nepotpuni i pogrešni odgovori. Pravi i iskusni pedagog to lako uočava pa, prije početka ispitivanja, kroz spontan i prijateljski razgovor ohrabri učenika, a ako strah i trema i dalje budu snažni, učeniku treba dopustiti da na profesorova pitanja odgovara pisano. Bolje je ispit i odgoditi na neko vrijeme nego mučiti i sebe i učenika i steći pogrešnu sliku o njegovu radu, učenju i znanju. Prestankom «opasnosti», tj. završetkom ispita, bez obzira na njegov rezultat i dobivenu ocjenu, nestaju trema i strah, a nastupaju olakšanje i opuštenost. Trema nije «povlastica» samo slabih učenika. Njome su opterećeni čak i odlikaši. Pojedince, čim pretpostave da će biti ispit, obuzme neopisiv strah, a kad ispit počne, dođe do slabljenja misaonih funkcija, teškoća u prisjećanju naučenih činjenica i formuliranju odgovora na postavljeno pitanje. To su, kako sami kažu, veliki «trtaroši». Tremu, istina puno manju, imaju i kod pisanog odgovaranja. Iako su trema i strah pred ispit prirodne pojave, ponekad mogu poprimiti široke razmjere i prijeći u pravi patološki strah. Čim to roditelji zapaze, moraju potražiti savjet i intervenciju stručnjaka: psihologa, defektologa ili pedagoga. Nasreću, takvi primjeri su zaista izuzetno rijetki i najčešće su posljedica sasvim drugih uzroka, a ispiti su ih pokrenuli iz latentnog stanja. Blago i umjereno stanje straha u vrijeme učenja i polaganja ispita može biti korisno jer potiče učenika da uloži maksimum napora u učenje, da bolje i kvalitetnije pripremi ispit.

Zašto imam tremu

Povodi, uzroci i motivi treme, tjeskobnosti i pritajenog straha u ispitnim situacijama mnogostruki su i vrlo raznoliki. Stručnjaci drže da ispitnu tjeskobnost i tremu izazivaju:  zabrinutost učenika, tj. njegovo razmišljanje o mogućnosti zakazivanja na ispitu i o negativnim posljedicama tog neuspjeha,  osjećajnost koja se odnosi na neugodne osjećaje i fiziološke reakcije što ih izaziva ispitna situacija i stres. Svaki učenik na svoj poseban način doživljava ispitnu situaciju i nijedan prema njoj nije ravnodušan. Uzroke tih nelagoda i pojave treme možemo svrstati u one koji:  izviru iz samog učenika,  su proizvod obiteljske situacije,  proizlaze iz škole i nastavnika. Ako učenik nije u dostatnoj mjeri svladao nastavno gradivo, trema i strah su neizbježni. Dakle učenikov nerad, nedostatna pripremljenost za ispit (bilo iz opravdanih ili neopravdanih razloga), njegovo neraspoloženje, uzbuđenost, unutarnji nemir, kaos, malodušnost, izgubljeno povjerenje u sebe, vlastite snage i mogućnosti te mnogobrojni drugi čimbenici koji ovise o učeniku, mogu biti uzrokom pretjerano visoke treme i intenzivnog straha od ispita. Jednako tako, uzroci mogu biti u strukturi njegove ličnosti, osjećajnom stanju, frustriranosti, slabijim intelektualnim sposobnostima, lošem predznanju, nepoznavanju tehnika učenja… Ni najbolja priprema ne može potpuno ukloniti tremu, ali može ublažiti samokritički osjećaj krivnje i osigurati punu usredotočenost, staloženo, stabilno i mirno odgovaranje na postavljena pitanja. Nesloga, razdor, sukobi i razne socijalno-patološke pojave u obitelji, autoritativan odgoj, strogi zahtjevi, zastrašivanja, prijetnje, ucjene mogu ometati učenika u radu, demotivirati ga za učenje, stvoriti nervnu napetost, uznemirenost, izazvati intenzivan strah i ispitnu tremu. Strogim sustavom normi, zahtjeva, obveza i propisa, i škola kod učenika može izazvati strah i tremu. Natjecateljska klima koja vlada u školi stvara kod slabijih učenika bojazan da će zakazati pa dolazi do straha od neuspjeha. Ipak, najjači strah izaziva učitelj i profesor koji ima krut stav, stroge zahtjeve, oštre kriterije ocjenjivanja, mrk pogled, nervozan i netrpeljiv odnos. Ako su roditelji dijete prije polaska u školu plašili učiteljem, onda strah i trema od škole i ispita tu mogu imati svoje korijene. Takvo dijete nerado ide u školu, izbjegava svaki dodir s učiteljem, uplašeno je, neusredotočeno na izlaganje i samo očekuje kada će ga učitelj istući…

NE tremi i strahu

Trema i strah od ispita uklanjaju se ponajprije kontinuiranim radom i učenjem, solidnom pripremom ispita, realnim zahtjevima i očekivanjima i učenika i roditelja, pravilnim stavom i odnosom učitelja. Otac i majka moraju dobro poznavati svoje dijete, njegove sposobnosti i mogućnosti i u tim okvirima tražiti najviše. Nikad mu ne smiju nametati svoje neostvarene ambicije. Treba cijeniti njegov trud, napor i zalaganje, stalno pratiti učenje i ponašanje, poticati ga i iskazivati mu povjerenje, a izbjegavati grdnju i prisilu. S njim valja uspostaviti ravnopravan dijalog, uvažavati njegovu osobnost, saslušati njegove probleme, dvojbe, češće se družiti i s njime raspravljati o učenju, o školi i nastavnicima, o poteškoćama na koje nailazi u učenju, ponuditi mu pomoć, osigurati instrukcije, iskazati vjeru u uspjeh, oraspoložiti ga i ohrabriti, poglavito u vrijeme pripremanja ispita. Ono mora u roditelju imati snažan oslonac i sigurnost. Kada dijete autoritarnom i krutom roditelju kaže da se boji nekog teškog ispita, on mu, umjesto da ga ohrabri i kaže da nema razloga strahu jer je ispit dobro pripremilo, počne držati moralne propovijedi, prijetiti mu batinama i popravnim domom ako ispit ne položi. To njegov strah i tremu pojača i oni postaju kočnicom uspješnom odgovaranju na nastavnikova pitanja. U zdravoj su obitelji zdravi odnosi između djece i roditelja: nema napetosti, sukoba i krize, djeca se slobodno razvijaju, bez strepnje, straha i pritisaka. Ljubav i obiteljska toplina najučinkovitiji su lijek za uklanjanje svih strahova u djece, pa tako i ispitne treme i tjeskobe. Svojim pedagoškim umijećem, znanjem, vještinom i humanošću učitelj može najviše pomoći i pridonijeti uklanjanju treme i straha u svojih učenika. Zanimljivim izlaganjem svoja predavanja čini privlačnima, a učenika potiče na pozorno praćenje i aktivno sudjelovanje u odvijanju nastavnog procesa. Pravi pedagog poštuje učenikovu osobnost, s njim uspostavlja prijateljske i suradničke odnose, gradi povjerenje i međusobno razumijevanje. Od učenika traži da aktivno sudjeluje u nastavi i maksimum znanja, ali ne ono čemu psihofizički nije dorastao.

Bog zna za peticu, ja za četvorku, a učenik…

Istraživanja pokazuju, suprotno nekim očekivanjima, da se učenici manje plaše nastavnika, koji puno daju i još više traže, redovito provjeravaju znanje, imaju jednak kriterij ocjenjivanja, bio on strog ili blag. Naprotiv, strah i trema prenaglašeni su kad ih učitelj iznenadi ispitom, kad je nestrpljiv, nervozan, nepristupačan, mrzovoljan i nekorektan. Ipak, najomraženiji su profesori koji strogoćom žele prisiliti djecu na učenje i tvrde: !Bog zna za peticu, ja za četvorku, a učenik za trojku, dvojku, jedinicu.» Oni učenike plaše, demotiviraju za rad jer, ako ne može dobiti željenu ocjenu, zašto da uči? Ako, uz tog krutog profesora, učenik ima roditelja koji mu prijeti: «Ako ne položiš razred, prebit ću te kao vola u kupusu, smjestiti u popravni dom», onda su njegova ispitna trema i strah dosegli nepodnošljivu razinu i sigurno na ispitu neće zadovoljiti. Te su prijetnje nehumane, ugrožavajuće, jer ljubav gradi, a sila razgrađuje. Bacon kaže: Strogost rađa strah, ali grubost rađa mržnju, a Filler dodaje: Onaj tko te se boji kad si prisutan, mrzi te kad si odsutan.

Mr.sc. Ivica Stanić