Živjeti zdravu mladost - doživjeti sretnu starost
 
MLADI IMAJU ŠTO REĆI
 
Zvuči pomalo idilično i utopijski zamislimo li se nad cjelokupnom situacijom u društvu. Omogućiti mladima zdravo odrastanje i sazrijevanje - težak je izazov u današnjem društvu sveopćih kriza.
 
 
Na prvom mjestu svakako je obitelj i ona bi u prvom redu trebala to omogućiti mladima, no danas znatan dio mladih odrasta u nepotpunim i nesređenim obiteljima, u obiteljima u kojima se roditelji «bore» za puku egzistenciju, ili pak «tjeraju» vlastitu karijeru. Druga instanca su odgojno-obrazovne ustanove - škole. Iako se HNOSOM pokušalo školu učiniti po mjeri djeteta, ona to još uvijek nije.
 
 
Škola po mjeri djeteta
 
I dok odgovorni smišljaju kako bi trebala izgledati škola po mjeri djeteta, djeca «pucaju po šavovima», škole (većina od njih s tabelama «Škola je mjesto s nultom tolerancijom za nasilje») prepune su nasilja svakakve vrste, gotovo da je nemoguće naći razred u školi koji nema neko «problematično» dijete. Ta ista djeca, kao i njihovi roditelji, potrebiti su pomoći, no oni isti koji se silno trude smisliti način da učine školu po mjeri djeteta, ne prepoznaju taj problem (možda ga prepoznaju, no ništa ne poduzimaju), tako da roditelji s djecom lutaju tražeći pomoć stručnjaka, koju ne mogu dobiti jer škole takvih stručnjaka nemaju, dok s druge strane ti isti stručnjaci kucaju na vrata odgovornih ministarstava u potrazi za poslom, a odlaze s odgovorom da posla (čitaj novaca) za njih nema. Apsurd. Bilo bi dobro da je jedini, no apsurda kud god se okrenete. S obzirom na krizu obitelji i silne probleme s kojima se roditelji mogu susresti polaskom njihovog djeteta u školu, Nastavni zavod za javno zdravstvo, Odjel školske i sveučilišne medicine organizirao je projekt pod nazivom «Škola odgovornog roditeljstva - prvašić u kući» koji se provodio u desetak osnovnih škola. Nije bilo potrebno odvojiti ništa novaca, osim malo svog «dragocjenog» vremena kako bi se možebitno nešto korisno čulo i eventualno isto primijenilo u odgoju i komunikaciji s djetetom, gdje se može čuti o tome kako kod djeteta utjecati na samopouzdanje, kako razviti samopoštovanje i poželjne socijalne vještine, koje u budućnosti svakog djeteta mogu i te kako utjecati na donošenje ispravnih odluka glede ovisnosti, te mnoge druge informacije koje posredno mogu utjecati i na smanjivanje nasilja među djecom. Odaziv je roditelja ispod svakog nivoa. Apsurd.
 
 
Tko, u stvari, educira mlade
 
U današnje vrijeme, kada se dobna granica ulaska u spolne odnose mladih spustila za dječake na 16,3 godine, a za djevojčice na 17,2 godine, a po međunarodnom istraživanju iz 2006.g. 16,5 % petnaestogodišnjakinja i 28,6 % petnaestogodišnjaka stupilo je u spolne odnose, dok to isto jedan dio mladih doživljava kao «obavljanje», i 60% mladih pri prvom spolnom odnosu ne koriste nikakvu zaštitu, još uvijek ne postoji adekvatan program spolne edukacije, jer nikako da se dogovore oko toga koji je program bolji. Pod povećalom se gleda da se ne bi ugrozila čija prava ako se kaže da je prirodno i da novi život mogu stvoriti muško i žensko, a ne žensko i žensko ili muško i muško; ili pak hoće li se u edukaciji kondom navlačiti na bananu ili na gipsane modele i, ako se to čini, da li se mlade potiče na spolne odnose. Apsurd. Prisjetite se samo kakve poticaje im daju mediji. Danas više ne možeš ni cenzurirati medije na svakom koraku, u svako vrijeme, na svakom mjestu, usudila bih se reći, «pornografija» im je dostupna. Ipak, u tim stvarima prednjači televizija, koja u moderno doba zamjenjuje roditelje. Eto tko nam educira djecu i mlade o seksualnosti i kako i stoga ne čudi što su neodgovorni i površno i nekvalitetno educirani. Mladima je potreban program koji će ih educirati u prvom redu (jer su dosadašnja istraživanja pokazala korelaciju između znanja i ponašanja, tj. manje su skloni rizičnom ponašanju oni kod kojih je znanje na višem nivou), zatim koji će im pomoći razvijati i jačati pozitivne osobine ličnosti, kao i komunikacijske i socijalne vještine, a sve to zato da sami odaberu ono što je za njih najbolje, tj. zdrave životne navike. Na taj će način razvijati i odgovornost za svoje ponašanje. Često se zna čuti da se pozivaju na svoja prava, koja svakako ne bi smjela biti ugrožena, no kad se radi o obvezama i odgovornosti za njih su malo tiši.
 
 
O mladima – s mladima
 
Uočivši problematiku, navedena ustanova pokrenula je još jedan projekt pod nazivom «Živjeti zdravu mladost». Program je osmišljen kao vršnjačka edukacija namijenjena učenicima II. razreda srednje škole, radi jačanja pozitivnih osobina ličnosti, komunikacijskih i socijalnih vještina, usvajanja i proširivanja znanja o spolno prenosivim bolestima, o planiranju obitelji te razvoja pozitivnih stavova prema zdravim životnim navikama. U edukaciju su bile uključene četiri riječke srednje škole, čiji su edukatori prošli kroz set radionica u kojima se raspravljalo i diskutiralo u fokus-grupama o komunikacijskim vještinama koje uključuju aktivno slušanje, asertivno ponašanje, razumijevanje svojih i tuđih osjećaja, poštivanje drugih, razgovor bez osuđivanja; kako se nositi sa stresom; kako razvijati pozitivnu sliku o sebi i samopoštovanje; o donošenju odluka; međuljudskim odnosima; odgovornom spolnom ponašanju; o spolno prenosivim bolestima i kako ih izbjeći; o planiranju obitelji; o stereotipima o spolnim ulogama; kako prepoznati situaciju koja može postati rizična i kako izbjeći rizik. Mladi su edukatori sve to prenosili svojim vršnjacima, uz superviziju svojih stručnih suradnika. Na kraju edukacije proveden je kviz znanja. Mladi edukatori, kao i učenici, pokazali su velik interes i zadovoljstvo takvom vrstom edukacije, kao i odabirom tema. To ide u prilog uvjerenju da su mladi željni znanja i informacija te rasprava o svim njima bliskim temama. Rezultati dobiveni finalnim anketiranjem nakon provedene edukacije ohrabruju. Valja naglasiti da je bila provedena vanjska evaluacija programa od strane suradnika s Filozofskog fakulteta. Ono što smo uspjeli postići kod učenika svih škola koje su bile uključene u edukaciju jest zavidno podizanje razine znanja, a to je prvi mali korak koji će, nadamo se, sa sobom donijeti i promjenu stavova i ponašanja. Sve to daje nam potvrdu o kvaliteti programa i ohrabrenje da i dalje nastavimo. Mladi nam zaista imaju što reći. Treba im samo pružiti priliku da to iskažu i aktivno ih slušati. Dužnost je nas «starijih» da im omogućimo zdravo odrastanje kroz aktivnosti koje ćemo započeti provoditi već u vrtiću. Najbolji je način prevencije rizičnog ponašanja kod djece - razviti i jačati samopoštovanje, samopouzdanje i druge pozitivne osobine ličnosti, kao i poželjne socijalne i komunikacijske vještine. No, da bismo to mogli prenijeti na djecu, najprije bismo na tome trebali poraditi mi odrasli, odgovorne osobe prepoznati kvalitetne stručnjake na tom polju i pružiti im šansu da se iskažu jer na taj način posredno pružamo šansu i našim mladima da žive zdravu mladost i dožive sretnu starost.
 
 
Nevenka Vlah, dipl.učiteljica