naše zdravlje
 
Kolumbo zaslužan za otkriće paprike
 
 
Pradomovina je paprike tropska Amerika, određenije – Meksiko i Gvatemala. Sjemenke jedne vrste paprike pronađene su u grobovima starih Peruanaca, što je dokaz o postojanju toga povrća još od (pra)davnine. Za prijenos paprike iz Amerike u Europu zaslužan je Kristofor Kolumbo. Naime, 1494. godine dr. Chanca, liječnik iz Sevilje, koji je pratio Kolumba na njegovom dugom putovanju do Amerike, prvi je (nakon povratka u Španjolsku) opisao plodove paprike – tadašnjim Europljanima nepoznate biljke. Međutim, trebalo je proći čak čitavo jedno stoljeće da paprika prijeđe put od ukrasne biljke do korisnog povrća i pojavi se na stolovima Europljana kao dio ukusne i korisne hrane. Nakon ukrašavanja vrtova ili kao dekoracija stolova, paprika je konačno postala ono što i zaslužuje – visokovrijedna namirnica.
 
 
Zabluda da je ljuta paprika stigla k nama iz Indije
 
U našoj zemlji paprika je bila poznata već u XVI. stoljeću, a k nama je stigla, najvjerojatnije, preko Italije kojoj su papriku darovali Španjolci. Zanimljivo je istaknuti kako se dugo držalo da je ljuta paprika (kao začin) stigla iz daleke Indije, poput papra. To je bio razlog da se ljuta paprika zvala i «španjolski papar» i «turski papar». Današnje ime paprika je dobila u Mađarskoj (u XVIII. stoljeću), gdje se plantažno uzgajala. Mađari su ubrzo postali poznati kao veliki uzgajivači crvene (slatke i ljute) paprike koju su sušili i mljeli. Mađarima je paprika vrlo važan poljoprivredni (pa i industrijski) proizvod za njihove domaće potrebe, ali i za izvoz. Mađarska kuhinja poznata je po brojnim jelima s obilnim dodatkom crvene – i slatke i ljute paprike, naročito ljute.
 
 
Paprika – nezamjenjiv začin
 
Mljevena paprika (slatka i ljuta) danas je nezamjenjiv začin u kulinarstvu mnogih zemalja širom svijeta. Bez ljute paprike neka se jela (kao npr. fiš paprikaš ili ljute slavonske kobasice) ne mogu ni zamisliti. Danas se paprika plantažno uzgaja u Indiji, Kini, Španjolskoj, južnoj Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, južnoj Rusiji, Srbiji (naročito u Vojvodini), Makedoniji i, dakako, u Hrvatskoj (od Slavonije do Dalmacije). U Hrvatskoj ima više proizvođača koji su se specijalizirali za industrijsku proizvodnju mljevene crvene – slatke i ljute paprike.
 
 
Crvena paprika ispred zelene
 
Crvena paprika ima znatno veću energetsku i hranjivu vrijednost (100 dekagrama ima 176,2 kalorije) od zelene paprike (100 dekagrama ima 117,2 kalorije). Crvena paprika bogatija je od zelene i vitaminima (karoten, B1, B2 i C). Paprika se posebno cijeni zbog velike količine vitamina C. Od nje je vitaminom C bogatiji samo peršinov list. U 100 grama jestivog dijela paprike ima 50 do 250, a prema nekim podacima – čak 400 miligrama vitamina C.
 
 
Kako čistiti papriku
 
Kod čišćenja paprike valja voditi brigu da se baci što manje onog dijela koji se nalazi blizu drške ploda jer se u njemu nalazi najviše vitamina C. Što je paprika zrelija i veća (mesnatija), to je u njoj više vitamina C. Tko pojede jednu papriku (mase 100 grama), zadovoljio je dnevnu potrebu za vitaminom C.
 
 
Papriku jesti što prije nakon branja
 
Papriku valja jesti što prije nakon branja. Stajanjem ona rapidno gubi svoje korisne sastojke, naročito vitamin C. Čeka li paprika na tržnici kupca nekoliko dana, pretvara se u gotovo beskorisno vodenasto povrće. Papriku – za salatu – valja rezati neposredno prije jela jer se u dodiru sa zrakom (kisikom) gubi dragocjeni vitamin C. U crvenoj paprici ima karotena (provitamina A) – zbog kojeg je crvena, a u zelenoj ga nema. Premda se u kulinarstvu širom svijeta zelena paprika koristi kao kuhana (punjene paprike ili kao dodak u jelu), a zelena i crvena – konzervirane (u kiselini), svakako prednost valja dati sirovoj svježoj paprici.
 
 
Paprika – kao lijek
 

Citrin u paprici povoljno djeluje na cirkulaciju krvi pa se ona preporuča osobama koje boluju od arterioskleroze i poremećaja u krvotoku i krvnim žilama.

Ljuta paprika pojačava apetit i poboljšava probavu. Kod uzimanja ljute paprike valja biti oprezan jer kapsaicin (zbog kojeg je paprika ljuta) može dovesti do gastritisa (upale želučane sluzokože) i povećanja želučane kiseline, pa čak i upale bubrega. Osobe koje imaju želučane i crijevne tegobe, probleme s bubrezima, mokraćnim mjehurom i hemoroidima, moraju zaboraviti ljutu papriku i u najmanjim količinama jer im ona, bez iznimke, pogoršava ionako tegobno stanje.

Tko ima slab apetit (a uz to je i mršav), može dnevno uzeti 0,5 do 2 grama mljevene slatke crvene paprike. Time će mu se povećati apetit, a snaga i tjelesna masa, zna se, idu na usta.

 
 
Borislav Ostojić