Materijalno blagostanje nije uvjet dobrog odgoja djece, već ljubav, kvalitetni roditeljski uzori i ispravni postupci prema njima, a toga barem imamo i nitko nam ga ne može oduzeti. Ne odgajaju se djeca slatkišima, novcem, odjećom vodećih svjetskih proizvođača, luksuznim vilama, skupocjenim automobilima niti blagom cijeloga svijeta; djeca se odgajaju ljubavlju, nježnošću, uzorom… Djeca su sretnija u složnim obiteljima s puno skrbi, ljubavi, nježnosti, sigurnosti…, pa makar i u skromnim životnim uvjetima, nego u materijalnom blagostanju i raskoši, u obiteljima u kojima imaju sve što požele, ali ne i ono najvažnije – roditeljsku ljubav.

Roditeljska nesloga, razdor, svađe, sukobi, preljubi, rastave… u dječja srca i dušu unose strah, nemir, nesigurnost. To su loši uzori i još gori odgajatelji djece, koja im, kako kažu, život znače. Ta djeca su željna toplog majčinog krila i dragog očeva zagrljaja, a to im je najpotrebnije. Nema dvojbe da su materijalni uvjeti važni, ali oni ne mogu zamijeniti ljubav, nježnost, skrb i uzor roditelja. Skromnije materijalne i životne obiteljske uvjete mogu uspješno kompenzirati snažna roditeljska ljubav, nježnost i skrb o djeci, njihova sreća, sloga i uzori. Dakle, važna je materijalna podloga, ali je djelotvornija roditeljska ljubav, nježnost sigurnost i kvalitetni uzori, koje mlada osoba oponašajući usvaja i na njima izgrađuje vlastita uvjerenja, stavove, načela i trasira put u budućnost.

Da bi se osjećala sigurno, voljeno, sretno i vrijedno, da bi razvila pozitivnu sliku o sebi, samopoštovanje, samopouzdanje i dostojanstvo, da bi postala odgovorni, progresivni, humani, zreli i sretni ljudi, potrebna im je nesebična ljubav, ohrabrenje, poticaji, pohvala, priznanja, vođenje, savjeti roditelja i “rame za plakanje”. Zato ne škrtarite na nježnosti, iskazivanju ljubavi, potičite, hrabrite, odajte priznanje, hvalite i otvoreno i iskreno pokažite to djeci djelom, odnosom, gestama, riječima, svim svojim bićem i ne plašite se da će im škoditi prevelika nježnost i ljubav jer još nitko zbog toga nije patio, ali su svi bili neizmjerno sretni. Zato, kad god prođete pored djeteta, zagrlite ga, poljubite i tiho recite: “Volim te!” Ponavljajte to iz dana u dan i vaša će djeca biti sretna, ali i vi s njima. Ona su zahvalna i uzvratit će većom mjerom, povjerenjem, boljim ponašanjem, marljivim učenjem, a tako će se odnositi i prema svojoj djeci, vašim unučićima. Bit će dostojanstveni, moralni, vrijedni, humani, voljet će ljude i uživati njihovo povjerenje. Zar ima većeg priznanja?

Time djeci pokazujemo da vidimo njihove dobre i loše strane i da sve činimo da dobre budu još bolje, a loše korigiramo i svedemo na minimum te da ih, bez obzira na pogreške, mnogo volimo, ali smo jako žalosni zbog toga, ne osuđujemo njih, nego njihove postupke; da ih shvaćamo i dajemo pravo na poneku pogrešku ali tako da ju poprave, izvuku pouku i više je ne ponavljaju. Gandhi je govorio: Pametni roditelji dozvole svojoj djeci da poneki put i pogriješe. Ljudski je griješiti, ali i korigirati greške, tako da svaka pogreška bude nova pouka.

Stalno djeci šaljite poruke ohrabrenja:
• volim te, mnogo te volim;
  
• imam puno povjerenja i siguran sam u tebe;
  
• uvijek ti s razlogom vjerujem, jer mi to dokazuješ svojim radom i ponašanjem;
  
• siguran sam da ti to hoćeš i možeš;
  
• ja te pozorno slušam, reci sve što želiš i što te muči;
  
• znam da ti je teško i sudjelujem u tvojoj patnji; sve bih učini(o)la da ti je olakšam;
  
• možeš mi slobodno iznijeti svoje probleme, dileme i tajne;
  
• računaj na moju potporu; bez obzira na sve, ti si naš dragulj, naša sreća;
  
• znaš da mnogo brinem(o) o tebi i za tebe;
  
• jako si mi važan(a), sigurno to znaš, ali ću ti ipak reći…
  

Po svojoj naravi djeca žele udovoljiti roditeljima i sve čine da im ne učine nešto nažao. Mnogo cijene roditeljsku pohvalu, a prihvaćaju i opravdanu kaznu, uskraćivanje povlastica… Stoga savjetujemo roditeljima da djetetova pozitivna ponašanja zapaze, da javno reagiraju, pohvale njegov trud, uspjeh, napredak, da mu odaju priznanje i istaknu ga kao uspješnu osobu. Uz iskazivanje ljubavi, nježnosti, pohvale, podrške i priznanja, od neprocjenjive je vrijednosti roditeljsko druženje, razgovori, spremnost saslušati ih onda kad imaju problem ili su zapali u krizu, kad žele čuti roditeljevo mišljenje, savjet, kad osjećaju da ih je netko puno povrijedio i očekuju zaštitu, potporu ili se jednostavno požele izjadati, pomaziti, bezvezno razgovarati.

Na žalost, rad u smjenama, pohađanje nastave u turnusima, velika nezaposlenost i niske zarade tjeraju roditelje na dodatno zarađivanje i borbu za osiguranje onih najelementarnijih egzistencijalnih potreba obitelji, pa su sve rjeđa druženja, okupljanja obitelji i zajedničko objedovanje. Predlažemo roditeljima da maksimalno iskoriste vikend i nedjeljni ručak da djeci budu na raspolaganju i koliko-toliko nadoknade im propušteno tijekom tjedna. Neka nedjelja bude mali obiteljski praznik za okupljanje svih članova, razmjenu misli, nježnosti, ljubavi…

Službeni put ili odsutnost roditelja iz drugih razloga remeti uhodani ritam života, djecu prikrati za mnoge ugodne trenutke. Da bi im to olakšao, odsutni roditelj mora naći vremena za kratak telefonski razgovor, napisati razglednicu, poslati SMS-poruku s one dvije slatke riječi: “Volim te!”, s puta obvezno donijeti mali dar da djeca osjete koliko ih on voli i kad je odsutan.

Veliku grešku čine majke koje se ne suočavaju s problemom, nego se skrivaju iza očeva autoriteta i često kažu: “Neka, neka, reći ću to ocu kad se vrati s puta, pa će ti on pokazati…” Time čine mnogo pogrešaka – pokazuju svoju odgojnu nemoć, gube autoritet kod djece, a oca stavljaju u ulogu istražitelja, suca i izvršitelja presude po kratkom postupku. I to baš u vrijeme koje je najpoželjnije za razmjenu pozitivnih emocija, prepričavanje zgoda i nezgoda tijekom odsutnosti te prilika da se djeca pohvale dobrom ocjenom, da ga obraduju nekim uspjehom, da mu se požale, da se pomaze i kažu ona njemu i on njima koliko im je nedostajalo maženje.

Oba roditelja moraju biti jedinstveni u odnosu i zahtjevima prema djeci. Ne smije se dogoditi da jedan nešto zabranjuje, a drugi to odobrava. Ako se jedan ne slaže s postupcima drugoga, moraju to sami raspraviti i usuglasiti zajedničke stavove, bez prisutnosti djece.

Sretna su djeca koja neizmjerno puno vole svoje roditelje i koju roditelji također mnogo vole, maze i brižno skrbe o njima, koja se osjećaju željenom, cijenjenom, voljenom, sigurnom i koja znaju da su usrećila svoje roditelje i da ih oni žele zbog njih samih, ne postavljajući im uvjete da to moraju nečim zaslužiti ili uzvratiti. To je ključ za poticanje dječjeg psihofizičkog, emocionalnog i socijalnog razvitka, kreativnih sposobnosti, samopoštovanja, samostalnosti… Sretni su roditelji koji imaju tako vrijednu, marljivu, odgojenu i naprednu djecu. To je iskrena i obostrana ljubav koja usrećuje cijelu obitelj na bazi uzajamnog povjerenja, ljubavi, uvažavanja, osjećaja pripadnosti obitelji.

Roditelji svojim uzorima i postupcima potiču dijete na određena ponašanja, sukladna društvenim i običajnim normama socijalne sredine u kojoj žive. Ono slijedi zdrave roditeljske modele ponašanja. Iskreno i prijateljski je raspoloženo prema drugima jer se tako i prema njemu odnose u roditeljskom domu. Usto, ima izgrađenu pozitivnu sliku o sebi i vlastitoj vrijednosti i mogućnostima. Takvo dijete voli i poštuje okolina, od nje je toplo i ljudski prihvaćeno, što je dodatni motiv uvažavanja drugih ljudi, pa se tako odnosi prema svakome i u svim sredinama (vrtić, škola, sportsko društvo…).

Ljubav prema djeci mora biti iskrena, nesebična i bezuvjetna. Griješe roditelji koji kažu djetetu: “Ne voliš ti mene, pa ne volim ni ja tebe” ili “Nisi me poslušao pa te više ne volim”. Dijete to najozbiljnije shvati i bolno doživljava jer je o roditeljima ovisno i mnogo ih voli. Osim obitelji, djeca su u svakodnevnom kontaktu s vršnjacima i odraslim osobama iz svog životnog i socijalnog okruženja, s njima su u stalnoj interakciji, od njih prihvaćaju pozitivna i negativna ponašanja, socijaliziraju se i stječu dragocjena socijalna iskustva. Usto, na njihov odgoj i ponašanje djeluju i svekoliki drugi čimbenici: vrtić, škola, televizija, radio i internet, razne brošure, letci i knjige. Evo letka koji je izdao Obiteljski centar Kaptol:

U tim je napomenama sažeta snažna poruka roditeljima i odraslima općenito kako da postupaju s djecom, pa će biti, ne samo pristojna, istinoljubiva, vrijedna i zadovoljna sama sobom, svojom obitelji, školom, vršnjacima i ljudima s kojima svakodnevno dolaze u kontakt i s kojima surađuju u druženju, zabavi, radu, učenju i igri, nego i dobro odgojena, kompetentna i spremna, kad porastu, preuzeti odgovornost za svoje odluke, ponašanje, društveno-političke, građanske i obiteljske dužnosti, humane odnose među spolovima i odgovorno roditeljstvo.

I za kraj, poruka A.S. Makarenka: «Roditelji, nemojte misliti da odgajate svoje dijete samo kad s njime razgovarate, kada ga poučavate ili mu zapovijedate. Vi ga odgajate u svakom trenutku svojeg života, čak i onda kad niste kod kuće.» Uzori roditelja trajni su savjetnici djeci i pokazivači što činiti, kako postupiti i onda kada se nađu sama pred problemima i dvojbama.