Finci imaju za nas različite rezultate kada usporedimo broj upisanih i završenih studenata. Oni lepršavo, opušteno plivaju u visokom školstvu, najboljem u svim razinama akademske metodike, didaktike, edukacije i, onoga najbitnijega, zdrave sveučilišne zajednice. Naši dosadašnji rezultati, unatoč formalnoj usisanosti u Bolonjski proces, govore kako od deset upisanih studenata dvojica dođu do diplome. Vjerujemo u naše mlade eksperimentalne studente-bolonjce i njihovu sposobnost preskakanja ljestvice visine manje od 10% visokoobrazovanog stanovništva. Njihove norme ne mogu podizati saborski zastupnici dizanjem ruku, njihovi roditelji izluđeni nesigurnošću posla, potplaćenošću začinjenom stresovima 21. stoljeća, niti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, već samo oni sami. Norme podižu uvijek oni koji su poticani jasnim motivima što jamče opstanak na novome, nepoznatom tržištu. Očekivanim maksimalnim ulaganjem u znanje studenata tipom oluja (ne oluje) mozgova današnjice za sutrašnjicu, bez primisli na igru s figama u džepovima, s istovremeno razvijenom izuzetnom osjetljivošću za nadarene bez roditelja te mlade izuzetno siromašnih roditelja, možda se može okrenuti zamašnjak hrvatskog, europskog i svjetskog blagostanja u kojemu najgladniji sutra mogu hraniti najgladnije bez lobističkog utjecaja grabežljivaca tipa homo sapiensa.

Studenti su mozak sutrašnjeg društva. Mozak društva može biti zdrav. O kakvoći nastavnih sadržaja, profesora, studenata koji mogu biti izvrsni, dobri, loši, zavisi uspjeh ili neuspjeh određenog profesora ili studenata, uz još puno naizgled nepovezanih i nebitnih sitnica. Jedni druge procjenjuju i ocjenjuju. Zdravi ljudi mogu biti dobri nastavnici.

Današnje studente možemo razlikovati kao: samopoticane, provlačitelje te isključitelje. Iznutra, samopoticani studenti istinski su zainteresirani za svaki kolegij. Željni su znanja, nikada ne kasne na nastavu i vježbe, redovito i aktivno ih prate. Rade više od onoga što nastavnik očekuje od njih, uvijek rješavajući sve postavljene zadatke. Nastavnici pate za tom malobrojnom skupinom samopoticatelja.

Provlačitelji sliče svojim roditeljima. Kroz životne probleme provlače se jednostavnim ponašanjem: s najmanje uloženog rada uzimaju najviše u svakome pogledu, inteligentnim snalaženjem u svim novim problemskim situacijama. Možemo ih nazvati i inteligentnim lijenčinama. Profesorska znanja smatraju nevažnima za svoj život. Bitan je prolazak na kolokviju, ocjena u indeksu. Inteligentne lijenčine uče kampanjski, dan ili samo noć uoči kolokvija – ispita, čime samopotvrđuju izvrsnu osobnu emocionalnu i situacijsku inteligenciju. Zar smisao života nije provlakom odraditi ono što nam se ne radi, a što više vremena uživati u svim blagodatima života?

Isključitelji spadaju u izuzetno inteligentne studente koji, poput isključenja TV-a, mobitela, isključe njima nebitnog i dosadnoga profesora na dosadnom kolegiju s dosadnim nastavnim temama. Nedvosmisleno su preziratelji rutinerske vrste najčešće nepripremljenih komuniciranja zvanih fakultetska nastava. Poticani su zanimljivim novim tehnologijama o kojima njihovi profesori u pravilu znaju manje od njih - samotražitelja pažnje. Tko može okupirati pažnju isključitelja? Samo izvrsni radnici supermenskog tipa, koji zarađuju pažnju cijeloga svijeta: najkvalitetniji od najkvalitetnijih, glazbenici, sportaši, redatelji, glumci, dizajneri i svi ostali svih ostalih zanimanja…

Studenti prepoznaju izvrsne profesore, njihov kreativno koncipiran pristup nastavi, obojen zadovoljstvom i otvorenošću u svakome trenutku i na svakome mjestu. Zainteresirani su izvrsnim skladom didaktičkog trokuta: studenti - nastavni sadržaj - profesor. Oni cijene individue koje potiču osjećaj partnera u komunikaciji, posebice kada se govori o onome zbog čega su i došli na studij: nova znanja, kreativnost, korist u sutrašnjem stručnom aplikativnom dijelu posla, održavanje i ulaganje u zdravlje u svakom pogledu, kao nešto bitno i nezaobilazno uz znanje, kako bi sutra s diplomom imali šansu osigurati sebi i svojoj obitelji život dostojan čovjeka. Ta skupina nastavnika redovito održava nastavu, dolazi točno i završava na vrijeme, ima izvrsne ocjene od studenata (jer su im centar svega), a studenti izvrsnu prolaznost na kolokvijima i ispitima. Znati potaknuti baš svakoga, osobina je rijetkih entuzijasta tipa visokokvalitetnog konobara usko specijalizirane, aplikativne, studentske edukacije. Ta vrsta ljudi zadovoljna je samom sobom. Njima nisu bitne usmene i pismene nagrade za izvrsnost, jer svakodnevno dobivaju darove studentskih intrizičkih poticaja koji su zdrava hrana začinjena igrom partnerstva u doslovnom smislu riječi.

Prosječni profesori uvijek sve stignu. Sliče prosječnim studentima - provlačiteljima. Imaju korektne interpersonalne odnose s kolegama i studentima. Sadašnja zdrava, mlada, inteligentna, sebična osoba ne prihvaća lažno-partnersku komunikaciju koja je bila uobičajena na svim svjetskim sveučilištima. Ona preskače partnerstvo koje deklariraju rektori i dekani svih svjetskih sveučilišta. U osnovi, oni su vladari akademskog univerzuma samom činjenicom i spoznajom kako bez njih nema ničega: sveučilišta, fakulteta, odjela, rektora, dekana, profesora, studija, studiranja, studentske evidencije, računovodstva, biblioteke, informatike. Jer što je profesor na tržištu rada? Željnik rada pa zaposlenik poslodavca koji ga zakašnjelo formalno priprema za aktivno učenje i kritičko mišljenje mlađih partnera. Vladar nije partner jer on vlada.

Studenti jedre morima sloboda, računalom, mobitelom, svojim vremenom beskonačnosti. Dan im postaje noć, a noć dan. Svemogući su istraživači svega i svačega, znaju kratke, jasne, sažete odgovore na svaki upit: što, tko, kako, kada, gdje, zašto? Žele i željeno ostvaruju milom ili silom… Sada su studenti u poziciji u kojoj su nekada, na početku bili njihovi profesori. Vješto kormilare svojim životima. Vješto koriste svoje veslače koje izabiru iz redova bližega i daljega roda, poznanstva, profesorstva. U osnovi, oni znaju kako se njihovi zahtjevi moraju ispunjavati primarno, kao 1968. godine. Tadašnji studenti, a sadašnji upravitelji svijeta, dobro znaju kako su ostvarivali svoja prava u najljepšim godinama svojega života. Mi ne znamo koji se potencijal krije u naizgled prosječnoj mladoj osobi-originalu sa svim svojim prednostima i nedostacima. Ako istražujemo u prostoru slobodnog vremena studenata, tada možemo znati kako preko tjedna u svoje krevete najčešće liježu između 23.00 i 02.00 sata, a danima vikenda između 00.00 i 05.00 sati, pa i kasnije. Neki san nadoknađuju buđenjem u poslijepodnevnim satima. Imaju život olujan i buran, jedu manje i nekvalitetnije nego u svojim domovima. Uz ispijanje kava, ljubitelji su svemogućih bezalkoholnih i alkoholnih pića. Naziru se dijelom nezdravi načini života. Dok jedni rade i samoškoluju se, drugi troše i studiraju roditeljskim novcem.

Dijelom oštećeni ljudi, istovremeno emocionalno natprosječno inteligentni, mogu biti oštećeni nastavnici. Da li dijelom oštećene nastavnike tko provjerava, utvrđuje njihovu zdravstvenu i radnu sposobnost? Je li takva osoba puna života i entuzijazma, darivanja znanja, razgovora, ugodne klime? Aktivno učenje i kritičko mišljenje u visokoškolskoj nastavi zahtijeva od nositelja kolegija energiju permanentnog stručnog i znanstvenog usavršavanja, uz izuzetno ulaganje u pripreme za održavanje svakoga pojedinog nastavnog sata, za svaku specifičnu skupinu studenata, uz vedar i otvoren duh akademske komunikacije. Skupina rigidnih, frustriranih, nezadovoljnih nastavnika zadaje glavobolje studentima, svojim kolegama, prodekanima i dekanima, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa.

Duševna, tjelesna i socijalna prilagodba profesora studentima potrebna je kao žednome voda. Izbjegavanje prilagodbe potiče otpore studenata koji svoja nezadovoljstva iznose u razgovorima po fakultetskim hodnicima, kafićima, u studentskim sobicama, u svojim obiteljima. Manji dio te izuzetne populacije rješava probleme putem studentskog zbora, odnosno službenih predstavnika izabranih po studentskim izborima.

Poslovna etika i ponašanje visokoškolskih profesora, na čelu kojih su pročelnici zavoda i katedri, prodekani i dekani te prorektori i rektori, teže ka razvoju izvrsnosti partnerstvom kao temeljem primjene izvornosti ECTS-a u duhu Bolonjske deklaracije. U toj težnji za boljim, zdravijim i kvalitetnijim visokim školstvom, izvrsni studenti i profesori nalaze izvorni smisao novoga visokoškolskog sustava, prosječni profesori i studenti-provlačitelji plivaju u novoj akademskoj vodi, a oštećeni profesori i studenti - isključitelji veslaju u suprotnim smjerovima, udaljujući se od zdravoga cilja. Postoje različita razmišljanja o novim nastavnim planovima, programima, ciljevima i zadacima, bodovima i broju ECTS bodova, (ne)usvojenim znanjima, kompetencijama, uz još štošta izuzetno bitnoga za suživot zdravoga, partnerskoga, didaktičkoga trokuta.

Vrijeme poticanja, realiziranja i provjeravanja visokih normi ponašanja u skladu sa svim donesenim pravilnicima, statutima, kodeksima za partnere koji se obostrano ocjenjuju, donosi nedopustivost nerješavanja opravdanih, usmenih i pismenih pritužbi svakoga partnera. Unatoč jasnim otporima, uskoro bi moglo biti prošlost ignoriranje rezultata studentskih anonimnih anketa o nastavnicima, nastavi i svemu što je podložno zdravoj i aktivnoj kritici subjekata kojima se uspješno skrivaju poražavajući rezultati. Jesmo li svjesni koliko nam dobroga može za život podariti izvrstan profesor, a koliko neprocjenjive štete nanijeti onaj koji radi suprotno? Nastavnici mogu poticati zdravlje promovirajući prave temelje i ciljeve povjerenim studentima, koji će sutra u svojim djelatnostima, životima, strankama, pa i Saboru, promovirati zdravlje, napredak i bogatstvo našega društva. Je li cilj ući među, danas nedostižnih, prvih 500 sveučilišta u svijetu?

Temeljeći se na rezultatima istraživanja javnog mnijenja o korupciji, naručenog od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, E. Marinković - Škomrlj piše o odgoju za korupciju (2008.). Naš ministar iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dr. Primorac potpisuje deklaraciju s Udrugom «Zviždač» o omogućavanju poticanja razotkrivanja slučajeva korupcije u sustavu obrazovanja i znanosti. Izuzetno je važan izbor glasovanjem, nepostavljanjem podobnih osoba u etička povjerenstva sveučilišta i pojedinih fakulteta. U piramidi izvrsnosti na vrhu mogu biti samo superprofesorice, superprofesori, superstudentice i superstudenti beskompromisni poticatelji zdravoga i otvorenoga sveučilišta.

ISO sustav podrazumijeva kontinuirano praćenje, poticanje i razvijanje kvalitete izvrsnosti u svim ravnima fakulteta. Odgoj za visokoškolsko zdravlje podrazumijeva aktivne predsjednike i članove etičkih povjerenstava za profesorice i profesore, studentice i studente. Oni nisu ukras sveučilišta iza kojega se mogu skrivati etički neprihvatljiva ponašanja i svjedočenja o korupciji.

Neki autori u svijetu današnju generaciju studenata nazivaju «baby looser». Nazivaju je gubitničkom jer, po odslušanim predavanjima, položenim ispitima i diplomiranju, kredit sa studija moraju vratiti, a sa zarađenim dohotkom ne mogu živjeti kao što su mogli njihovi roditelji. Sretniji, malobrojniji, od bogatih roditelja, moći će uživati u radostima života. Većina ostalih svjesna je što im donosi bliska sutrašnjica kod poslodavca koji puno traži, a malo daje (toliko da se provuku s materijalnim dohotkom nižim od željenog, očekivanog i zarađenog, kao kada su se provlačili zadovoljni s najnižim ocjenama). Većini diplomiranih prvostupnika i magistara struke sama diploma ne osigurava dobivanje sigurnog, stalnog posla, besplatnog korištenja osobnog automobila, laptopa, mobitela i ostale pogodnosti koje su privilegija malog dijela visokoškolaca.

Umjesto visokih odricanja, izabiru hedonistički način života. Kako nisu spremni zakopati se u ime izgradnje nepostojeće svoje, nove obitelji, koja bi se nalazila u malom, skupom, neprimjerenom podstanarskom prostoru, najčešće ostaju sami, u površnim vezama s povremenim partnerima. Time nisu kreatori ostvarivanja obitelji, kralježnice svakoga zdravog društva. Mi stariji nismo im omogućili ulazak u kreditnu zaduženost u ime ostvarivanja njihova načina života u svojemu novome domu. Društveno poticana stanogradnja za nove mlade samce, mlade supružnike i obitelji s djetetom ili više djece potiče se deklarativno, ali ne ostvaruje osnovom realnosti potreba.

Studentima su neki profesori, a profesorima neki studenti, uzročnici stresa zbog čega su nemirni, razdražljivi, nenaspavani, ljuti. Uz osjećaj nemoći, mogu se pojaviti osjećaji beznačajnosti začinjeni osjećajem verbalnog i emocionalnog izoliranja. Ti osjećaji mogu se uočiti i u pojedinih prezaposlenih, preumornih i podređenih djelatnika - članova obitelji po povratku s radnoga mjesta u svoje domove.

Znate li za bivšu suradnicu UNESCO-a, Europske komisije Vijeća Europe, Europskoga obrazovnog sindikata, predsjednicu ESIB-a (Europske studentske udruge), urednicu i autoricu brojnih članaka i priručnika o originalnom Bolonjskom procesu, hrvatsku studenticu-apsolventicu najstarijega i najpriznatijega našega sveučilišta? Diplomirat će na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Temeljem tih referenci, bilo bi opravdano očekivati kako je ona idealna osoba za automatsko zapošljavanje u našem Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, u provedbi izvornoga Bolonjskoga procesa. Potaknuti zapošljavanje te apsolventice, uz stimuliranje ugovorom klase fair-play (automatskim poslom uz primjereni osobni dohodak, stipendijom za doktorski studij, stanom), može biti (ali ne mora) kapljica znanosti i radosti našega sutra. Zašto? Zato što ona pliva od izvora ka ušću i natrag, a plivajući kao iskusni putopisac bolonjizma, vidi prednosti i nedostatke hrvatskih varijanti nama bolnog procesa za MZOŠ, rektore, dekane, profesore i one najbitnije: studentice i studente svih sedam naših sveučilišta i ostalih naših veleučilišta.

Akademski sustav mora hitro prihvaćati promjene donesene ECTS procesom. Novi, netom prihvaćeni pravilnici o studiranju u svojoj su biti poticajni i izgledaju izvrsno ako ne ulazimo u upitne rasprave: kako i zašto određeni kolegij ima recimo 6 bodova, a drugi 2. Koje kompetencije se zadovoljavaju kolegijem s najvećim brojem, a koje s najmanjim brojem ECTS bodova? Koje su prednosti, a koji nedostaci istog kolegija na istom sveučilištu na nekoliko fakulteta, s nekoliko raznolikih brojeva bodova? Kako pomoći studentima ovisnicima o cigaretama, alkoholu, lakim, srednjim i teškim sredstvima ovisnosti? Je li dobro zatvoriti oči pred reklamama tipa: pivo je zakon. Unutar zakona o pivu postoje zakoni s urednim brojem zakona i kratkom, jasnom porukom o zakonu. Koje su poruke pivskih lobija ovoj populaciji koja se strogo drži tih zakona? Može li čaša piva i gajba piva, ili pola kašete piva po studentu imati utjecaja na ponašanje i zdravlje?

Poticanje studenata nikada nije bilo bolje: ponude svega i svačega, nezamislivih sadržaja u svim smjerovima i oblicima slobodnog vremena - od glazbe, filmova, informatičkih tehnologija do dnevno-noćnih ponuda kafića, restorana, noćnih klubova i ostalih sadržaja, sportsko-rekreativnih sadržaja, kulturnih događanja, ekstremnih sportova i rekreacija. Naše sveučilišne ponude skromne su ako usporedimo razvijene i najrazvijenije sveučilišne centre. Nijedno naše sveučilište nema svoj plivački bazen, atletsku stazu i borilišta oko atletske staze. Samo rijetki imaju svoju sportsku dvoranu. Najveći broj sati nastave kolegija Tjelesna i zdravstvena kultura u nas odvija se u iznajmljenim prostorima. Podstanarstvo toga kolegija pogubno je za studente i profesore. Još je pogubnije za njihovo osakaćeno slobodno vrijeme i niz potrebnih sportsko-rekreativnih sadržaja i svekolikih natjecanja unutar fakulteta, između fakulteta, između sveučilišta i veleučilišta u Republici Hrvatskoj, natjecanja istovrsnih fakulteta na razini države, Alpe-Adria natjecanja, europskih natjecanja, Zimske i Ljetne univerzijade, svjetskih studentskih natjecanja. Uz studentice i studente prvostupnike i buduće magistre struke, nezaobilazna je grupacija magistara znanosti, doktoranata po novome trogodišnjem studiju, znanstvenih novaka, asistenata, nastavnika - profesora svih dobnih skupina, od početnika do onih pred mirovinom te umirovljenih profesora, uz ostale djelatnike sveučilišta, od spremačica do pročelnika, prodekana, dekana, prorektora, rektora, službenika rektorata, studentske menze, sveučilišne knjižnice, studentskoga doma, gostujućih profesora i svih ostalih bližih i daljih suradnika sveučilišne zajednice temeljene na zdravom ozračju.

Novi nastavni plan i programi za nove studente akademske godine 2008./09. zahtijevali su uporabu novih glagola, neuporabljavanih od većine profesora, nepoticanih do sada na razvoju novih, izvrsnih kompetencija studenata po odslušanom kolegiju. Cilj je student sa stvarno naučenim znanjima za život i struku. Do sada je profesor mogao misliti i reći što je naučio studente, a od sada bi trebali svi znati koja je znanja student usvojio za svoga budućeg poslodavca koji je htio, želio, trebao baš točna, određena znanja i kompetencije mlade osobe osposobljene za određenu djelatnost. Elektivnost kolegija skromno ulazi na ponudu studentima. Ona ima sigurnu sutrašnjicu društva izbornosti znanja.

Oduvijek su studenti, u svim povijesnim vremenima, bili korak ispred gotovo svih društvenih skupina, posebice svojih nastavnika. Nastava se mijenja iz temelja u svim svojim elementima zahvaljujući dokazanim rezultatima izvrsnih znanstvenika studentske edukacije. Baš svaku profesorovu, i neprihvatljivu situaciju svaki student može imati glasovno i slikovno snimljenu. Time ima corpus delicti u nastavnom procesu. Zastarjele, netočne nastavne teme neće moći olako izvoditi skupina nepripremljenih nastavnika, jer će ih studenti isključivati, bojkotirati. Zahtijevat će drugoga, izuzetno pripremljenog predavača, s novim, točnim podacima. Kako danas još uvijek istu materijalnu valorizaciju imaju izvrsni i oni koji to nisu, sutrašnjica onima koji nisu najbolji može biti neizvjesna, upitna, uz neprodužavanje dosadašnjeg petogodišnjeg ugovora, nestajanjem svih privilegija akademske zajednice.

Sada su profesori prisiljeni uporabljavati glagole: stvorite, uključite, istražite, pobijedite, izgradite, glagole uzete iz videofilmova ili videoigara: stvori, uključi, pobijedi, izgradi…, u do sada mogućoj, pa i dosadnoj, jednoličnoj, monotonoj nastavi s uspavanom atmosferom mladih studenata prava, školstva, ekonomije, medicine, tehnike i svega ostaloga što se studira i što će se studirati sutra. Studenti - isključitelji zahtijevaju, ne mole, jer iz njih izlazi bijes. Žele i pobjeđuju profesore svim (ne)dopuštenim sredstvima s njihovim ciljem: cilj opravdava sredstvo. Oni su iznudili partnerstvo, a ponašaju se isto kao prije nekoliko desetljeća, kao hijerarhijski nadređeni nastavnici. Stare načine nastave tipa ex katedra uglavnom isključuju, no zato prihvaćaju poticajnu igru i igrajući način nastave i vježbi. Uklanjanjem studentskih, profesorskih, poduzetničkih nezadovoljstava po dobivenim rezultatima po ocjenjivanju nastavnika, nastave i ostalih naizgled nebitnih situacija, ocjenjivanju studenata te poduzetničkom ocjenjivanju (ne)osposobljenosti diplomca za rad, može se ući u prostor akademske izvrsnosti.

Recept za vitalnost sveučilišne zajednice slanje je jasnih poruka za poticanje i ostvarivanje ciljeva današnjice, u koje vjeruju studenti, profesori i poslodavci poticani zdravim odlukama vrha naše domovine. Ako su interesi sveučilišta, odnosno još uvijek fakulteta, primarni, a studenata samo prividno uvaženi, potiče se nepotrebna vanjska motivacija: manipulacija. Poticanje i ostvarivanje izvrsnosti može biti samo uz uvažavanje interesa studenata i profesora te uz blagoslov sveučilišta sklonog izvornim razvojima ISO sustava partnerskom komunikacijom. Potreba je razvijati programe i kolegije sukladne potrebama budućih poslodavaca studenata. E-komunikacija i I-komunikacija, uz nove, sada nepoznate komunikacije, omogućuju bez posrednika praćenje svih obavijesti, propisa, pravilnika, statuta, kodeksa, zapisnika sjednica i svega ostaloga, bitnoga i objavljenoga na web-stranicama. Uklanjanjem nedostataka, razvijanjem i poticanjem sustava za učestalo poboljšavanje kvalitete života studenata i svih sveučilišnih zaposlenika, nagrađivanjem izvrsnih studenata i zaposlenika, stegom neprimjerenih ponašanja svih sudionika akademskog života, poticanjem zdravih interpersonalnih odnosa u zdravom okruženju postiže se izvrsna sveučilišna klima.

Metodika i metodologija ponašanja «vidim, (d)a, ne vidim» nisu odlike 500 najboljih sveučilišta u svijetu u koja želimo i mi ući kao ravnopravni i vrijedni natjecatelji. Neki naši daroviti, vrijedni profesori i studenti i sami su kreatori i realizatori najboljih sveučilišta svijeta. Zadatak je svih naših institucija ulagati u izvore izvrsnosti, uz istovremeno razvijanje službi protiv zagađenosti izvora.

Nasušna su ulaganja u hitru izgradnju najmanje desetak studentskih domova za studentice i studente sedam hrvatskih sveučilišta i ostalih veleučilišta, ostvarivanje besplatnih stipendija najboljim studentima, masovnih prosječnima, a davanje realnih stipendija nižeprosječnim studentima. Ulaganje u same studente najbitniji je segment razvoja našega visokog školstva. Kategorija samofinanciranih osobnim radom za vrijeme studija, vrijednih, redovitih studenata, najčešće nije u situaciji dobivanja materijalnih potpora neophodnih toj socijalnoj skupini akademskih građana. Sve dok naši studenti vide budućnost u stranim zemljama, kompanijama svih kontinenata jer, nažalost, samo malo naših diplomiranih studenata može dobiti odgovarajuće poslove, usklađene s potrebama poslodavaca i mladih netom diplomiranih prvostupnika, a uskoro i magistara struke, neće biti ubrzan razvoj Hrvatske u svim segmentima svih struka. Omogućavanjem stvarne moći studentima, partnerskim prihvaćanjem njihovih bogatih, raznolikih mišljenja, neuvijenih u celofan, omogućujemo sigurnost uzimanjima prednosti koje sa sobom nosi globalizacija. Oni će sami pronaći načine izbjegavanja nedostataka globalizacije.

Svaka igra ima svoja pravila. Pravila igre donose se uvijek prije početka igre. Mijenjanjem pravila igre za vrijeme igre potiče se nesigurnost, napetost, razvijaju nepotrebni stresovi koji završavaju nemirima. Prva faza Bolonjskog procesa ostavlja sliku žurbe, tlake, nejasnoća, vremenskog tjesnaca, s novim vinom u starim, neodržavanim, ali zakrpljenim i obojenim bačvama. Zdravom pripremom, karakteriziranom primjerenim rokovima, može se izvrsnim mladim, novim studentima, znanstvenim novacima i studentima apsolventima omogućiti premošćivanje druge faze Bolonjskoga procesa obogaćenog fair igrom. Očekujemo smirenu sliku jasnog i zadovoljnog akademskog utakanja novoga vina u nove, izvrsne sveučilišne bačve, za nove (ne)poznate poslodavce. In vino veritas! Gaudeamus igitur!