Studentska (ne)zdrava prehrana
 
PRAVILNOM PREHRANOM DO KONCENTRACIJE
 
Gotovo uvijek pri spomenu «studentske» prehrane pomislimo na studentske menze ili na pakete hrane koje brižne mame šalju svojim «izgladnjelim» studentima koji žive izvan roditeljskog doma. Povezati pojam «studentske» prehrane s pojmom zdrave, odnosno pravilne prehrane gotovo je nemoguće.
 
 
Možemo se zapitati zašto postoji uvriježeno mišljenje kako su «studentska» prehrana i nezdrava prehrana zapravo sinonimi. Danas se zna da je zdrava prehrana jedan od temelja zdravog stila života te očuvanja zdravlja.
 
 
Ručak na brzinu
 

Pod pojmom zdrave (pravilne) prehrane podrazumijevamo prehranu koja organizmu osigurava potrebnu energiju, kao i potrebnu količinu prehrambenih i zaštitnih tvari koje su nužne za održavanje fizioloških funkcija i zdravlja organizma. Uzimanjem hrane osigurava se unos tvari nužnih za izgradnju tkiva (npr. bjelančevine, kalcij, željezo), energija za metabolizam i tjelesnu aktivnost (ugljikohidrati i masti) te nutrijenti za fiziološke funkcije organizma (vitamini i minerali).

Poznato je da se većina stavova i predrasuda o hrani, kao i prehrambene navike, stječu tijekom djetinjstva u obiteljskom ozračju (osobito je važna redovitost i raspored obroka, ponuda raznovrsnih namirnica te da se hrana ne koristi kao sredstvo nagrađivanja, ucjenjivanja ili kažnjavanja djeteta). Međutim, tijekom odrastanja djeca se uče «brzom» životnom stilu, potrošačkom mentalitetu i «brzoj» prehrani, što ne smanjuje samo kvalitetu života, već dugoročno i nepovoljno utječe na zdravlje.

Studentsko doba razdoblje je osamostaljivanja i preuzimanja uloge odrasle osobe te specifičnog «studentskog» stila života koji donosi puno novih izazova. Hrana tada postaje nevažna, na njoj se štedi, a konzumiranje «brze» hrane postaje rutina. Zbog toga ne čude objavljeni rezultati istraživanja koje je provela skupina autora s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu, koji su usporedili prehranu hrvatskih studenata u kontinentalnoj i mediteranskoj regiji i koji su pokazali da se više od 30% studenata-ispitanika loše hrani. Utvrdilo se da se studentice nešto pravilnije hrane, a najlošiji rezultati odnosili su se na uporabu maslinovog ulja u prehrani. Posljedice nebrige za prehranu u studentskoj dobi očitovat će se u odrasloj dobi nizom bolesti koje nastaju pod utjecajem genskih i/ili okolišnih faktora rizika koji bitno i trajno narušavaju zdravlje i smanjuju kvalitetu života (npr. debljina, povišeni krvni tlak, ateroskleroza i sl.).

U čemu studenti griješe? Najčešće pogreške u prehrani odnose se na često konzumiranje «brze» hrane («fast food», «junk food» - pretežito pržena i previše masna hrana), prevelik unos gaziranih sokova i kave (razna pića s previše kalorija i/ili s kofeinom), prekomjeran unos namirnica sa šećerom (čokolada, keksi, razne slastice), nedostatan unos vitamina i minerala («tko je vidio da studenti jedu voće?») te nedostatan broj dnevnih obroka (obično se jede jednom na dan, a tada preobilno).

Kako u toj dobi postoji povećana potreba za unosom većih količina energije i hranjivih tvari (osobito za vrijeme napornog učenja), nužno je svakodnevno unijeti dovoljne količine bjelančevina, željeza, kalcija te vitamina A, C i D.

 
 
Voće kao «grickalica»
 

Nerealno je zahtijevati od studenata koji žive izvan roditeljskog doma da sami spremaju obrok svaki dan (iako se danas putem interneta nude razni recepti o tome kako spraviti zdrav obrok za 20-ak minuta), tako da su uglavnom «osuđeni» na korištenje studentske menze. Srećom, danas se sve više pozornosti posvećuje hrani koja se studentima nudi u menzama pa je na meniju puno više povrća (npr. blitva, vlasac, špinat…), voća, mliječnih proizvoda, ribe (npr. tuna, pastrva, srdele …) i mesa (porcije mesa trebaju biti jednake po težini). U nekim studentskim menzama na monitorima se može vidjeti kalorijska i nutricionistička vrijednost svakog jela koje se tog dana nudi, tako da svatko može izabrati što će i koliko pojesti.

Tijekom studiranja trebalo bi pripaziti na nekoliko jednostavnih pravila koja će umnogome pridonijeti boljoj kvaliteti prehrane, kao i boljoj koncentraciji pri učenju. Naime, dnevno bi trebalo planirati najmanje tri obroka (doručak je nezaobilazan) te pojesti svaki dan neki kvalitetan mliječni proizvod (npr. jogurt, mlijeko s niskim postotkom masti ili mladi sir), a kao međuobrok preporuča se unos svježeg ili sušenog voća te orašastih plodova (orasi, bademi, lješnjaci, kikiriki, pistacije i sl.). Istovremeno bi bilo dobro izbjegavati unos slastica i grickalica (čips, pereci i sl.), visokokaloričnih i/ili gaziranih pića s kofeinom, pretjerano konzumiranje sendviča (osobito bogatih majonezom, kečapom te masnim salamama i paštetom), kao i unos alkohola (smanjuje koncentraciju i pridonosi depresivnosti).

Potrebno je naglasiti da pravilnim odabirom hrane možemo utjecati na sposobnost koncentracije i učenja. Od ukupno unesene hrane i time stvorene energije, mozak će iskoristiti oko 20%. Uzimanjem glukoze, dekstroze, saharoze i visoko rafiniranih šećera (koji se nalaze u slasticama, a koje studenti često jedu kao međuobrok ili zamjenu za obrok), zbog njihovog brzog ulaska u krvotok i prekomjernog izlučivanja inzulina, u konačnici nastaje hipoglikemija (stanje snižene razine glukoze u krvi). Hipoglikemija izaziva razdražljivost, nervozu, pad koncentracije i pospanost te je sposobnost učenja tada doista niska. Zbog toga je bitno unositi složene ugljikohidrate s niskim glikemijskim indeksom (ugljikohidrati koji ne ulaze brzo u krvotok i ne izazivaju posljedično prekomjerno lučenje inzulina, odnosno hipoglikemiju). Općenito se preporuča unos hrane koja povoljno utječe na rad mozga, a u nju ubrajamo:

  • svježe voće (jabuka, naranča, grejp, trešnja, grožđe, banana itd.) koje je uvijek bolje uzeti u cijelosti, nego u obliku soka, a osobito ne industrijskog soka;
  • mliječne proizvode (jogurt, mlijeko, svježi sir itd.);
  • cjelovite žitarice (npr. žitne pahuljice, klice žitarica, zobena kaša i mekinje, a corneflakes i njemu slični proizvodi sa šećerom ne spadaju u tu skupinu);
  • povrće (grah, grašak, mahune, leća, zeleno povrće bogato folnom kiselinom itd.);
  • bijelo meso i ribu (npr. piletina, tunjevina, srdela).

 
 
 

Ponekad, osobito neposredno prije ispita, nije na odmet popiti kavu (kofein podiže raspoloženje, ali u većim dozama izaziva nesanicu i ovisnost) i pojesti čokoladu (koja podiže raspoloženje, a neki je smatraju «prirodnim antidepresivom», ali ne valja pretjerivati).

Pridržavajući se samo nekih danih savjeta o prehrani u studentsko doba, može se povećati sposobnost učenja i koncentracije te očuvati zdravlje, dok će se dobrobit koju donosi pravilna prehrana u mladosti povoljno očitovati na zdravlje u kasnijoj životnoj dobi. Zbog toga, dragi studenti, svaki put razmislite što ćete pojesti, i u slast!

 
 
Ivana Bočina, dr. med.