Tulumi i tulumarenje

UGROŽENA DRUŠTVENA GRUPA

Zatvorena zabava (u slengu «tulum») oblik je zabavne prakse i druženja mladih, koji u stvarnosti čini poseban mikroprostor, relativno savršene unutarnje dinamike, društvenog reda i pravila. Od prvih početaka organiziranih društvenih zajednica, kroz ljudsku povijest, različiti oblici masovne zabave, karnevali i slično omogućavali su nastajanje posebne atmosfere u kojoj pojedinac prelazi u prostor oslobođen svakodnevne stege, vlastitih navika i društvenih normi, sudjelujući u masi i zajednici.

Prelazak u oslobođeni prostor

Područje slobodnog vremena i, unutar njega, prostor zabave pruža i ima moć odvajanja određene grupe ljudi od svakodnevnog života te smještaja u neku vrstu vremenske izolacije. Time se na neki način postiže prekid između prijašnjeg tijeka vremena i aktivnosti, pri čemu to nikako nije bijeg iz stvarnosti, kako se to na prvi pogled može činiti i nerijetko površno gledano i doživljava, već prelaženje u oslobođeni prostor u kojem se stvarnost može sagledati u svim svojim dimenzijama i kritički doživjeti. Tako slobodno vrijeme i zabava postaju mladima prostor za ostvarivanje životnih ciljeva i želja, prostor za samoizgrađivanje, kojim pojedinac raspolaže sam, koji sam i organizira, planira i osmišljava. Nerijetko se noćni izlasci, zabave, «tulumi» mladih - bilo da se događaju u diskotekama, kafićima ili u privatnim stanovima i inim prostorima, u javnosti percipiraju kao slika sociološkog nemira, nereda, raznih izgreda, nekontroliranog konzumiranja alkohola i narko - prijestupa, pri čemu se kroz medije, prikazujući brojke sve većeg broja prometnih nesreća, zloporabe opojnih droga i alkohola, stvara slika o mladima kao izgubljenim, nezainteresiranim, o opadanju njihovog kulturnog nivoa i uopće slabljenju mladih kao društvene vrednote.

Protest na stvarnost

Je li stvarnost uistinu takva? Nisu li zbivanja kakvima ih odrasli doživljavaju svojevrstan protest prema zbivanjima u trećem tisućljeću, kako u visoko razvijenom svijetu, tako i u tranzicijskim zemljama kamo i mi spadamo (promjena društveno-ekonomskih odnosa); protest protiv društva u kojemu mladi trebaju znatno više prostora za vlastitu kreativniju orijentiranost prema izgradnji civilnog društva i društva znanja, u kojemu im odrasli nedovoljno otvaraju te iste prostore, a koje su prethodno rezervirali isključivo za sebe. Naime, gorući problem nezaposlenosti ugrožava direktno mlade, kao društvenu grupu koja sada u velikoj mjeri ovisi o svojim roditeljima i njihovoj ekonomskoj pomoći te pri tome njihovi potencijali, u smislu inovativnosti i kreativnosti, bivaju neiskorišteni, pa se dalje ni ne razvijaju. Nadalje, ne treba podcijeniti činjenicu da upravo mladi čine zanimljivog potrošača jer su i najmanje štedljiv društveni sloj te da upravo to komercijalizacija tržišta, od modnih trendova, glazbe, alkohola pa do opojnih sredstava, vješto koristi u svoje svrhe i interese. Tako uvjetovana društvena marginalizacija mladih preslikava se i u njihovoj zabavi.

Otvoreni društveni prostori

Mladim je osobama druženje s vršnjacima bitno za sazrijevanje, oblik je pozitivne socijalizacije te je nužno kulturu mladih prepustiti njima i omogućiti mladima da se pronalaze u svojoj zabavi, da budu kreativni, da teže za univerzalnim, da postaju velikodušniji, osjetljiviji, skromniji, brižniji, možda i nespokojniji, ali skloniji ljubavi, bez ograda i tabua. Jer, upravo se u noćnoj zabavi mladih očituje sva ambivalentnost mladosti. Mladim ljudima treba ponuditi bolju i racionalniju organizaciju slobodnog vremena i zabave, privlačnije i atraktivnije te korisnije sadržaje druženja. Na pozitivan ih način treba okupirati i privući njihovu pozornost te zadovoljiti njihovu znatiželju, interese i razvojne potrebe. Mladi su ljudi samosvjesni i pametni. Stoga, ako im jednostavno otvorimo društvene prostore, koje odrasli svjesno ili nesvjesno zatvaraju, pružimo im toliko potreban prostor u kojem oni žele ravnopravno stvarati vrijedno, civilno društvo, društvo u kojem bi mladi i njihova obrazovna snaga, moć i kompetencije imali relevantniju društvenu ulogu, oni bi intenzivnije razvijali svoje kulturološke identitete, kreirali postupke, odluke i načine (stilove) života u cijelosti. U takvim je uvjetima moguće očekivati njihovu zabavu kao dinamičniju, otvoreniju i svestraniju, a slika tuluma i tulumarenja kao sociološkog nemira, nereda, raznih izgreda, nekontroliranog konzumiranja alkohola i narko - prijestupa postajat će sve bljeđa.

Petra Debeljak, VMS