ZAŠTITA ZDRAVLJA MLAĐIH
 
ZAŠTITA ZDRAVLJA MLAĐIH
 
 
ODRASLIH OSOBA U (zlatno) doba procvata «primarne zdravstvene zaštite», sedamdesetih i osamdesetih godina XX. stoljeća, organizacija sustava zdravstvene zaštite bila je usmjerena pojedinim (rizičnim) skupinama stanovništva, odnosno korisnika. Što mlađe odrasle (u dobi od 19 do 24 godine) čini zasebnom (potencijalno rizičnom) skupinom? Nekoliko činjenica (bez pokušaja sveobuhvatnosti) o toj dobi: To je doba završetka (fizičkog) razvoja (psihički razvoj manje je oštro omeđen i više se razlikuje od osobe do osobe). Postizanje «punoljetnosti», osim «prava na slobode», znači i dužnost preuzimanja odgovornosti za samoga sebe, među inim i za vlastito zdravlje. Mnogi (tradicionalno) osnivaju obitelj, što znači preuzimanje obveza za druge osobe, uključujući i one najsloženije - za dojenčad i malu djecu. To je doba ili nastavka školovanja (studiranja) ili prvog susreta sa «svijetom rada», gdje većina nastoji naći trajni posao, ostvariti zanimanje za koje su osposobljeni srednjim školovanjem ili steći zanimanje uz rad. Pobol i pomor bitno su različiti i od dječje dobi i od dobi starijih. Najveći rizik čine (prometne) nesreće i drugi oblici nasilnih uzroka, uključno samoubojstva. Budući da je jedna od najznačajnijih odrednica primarne zdravstvene zaštite aktivan pristup ili tzv. «aktivna zaštita», bilo je logično organizirati «zdravstvenu zaštitu studenata» (kao produžetak «školske medicine») i «zdravstvenu zaštitu mladih radnika» (u sklopu «medicine rada»). U sklopu aktivne zaštite, osim «sistematskih pregleda» (pregleda bez prethodne pojave znakova neke bolesti), mjere zdravstvene zaštite obuhvaćale su i niz preventivnih programa. Nekoliko najznačajnijih: U sklopu općeg naglaska na «zaštitu duševnog zdravlja», najznačajniji su bili programi «borbe protiv alkohola i opojnih droga» i pokušaj prevencije samoubojstava. U sklopu programa «planiranje porodice», bilo je organiziranje posebnih ginekoloških ordinacija s naglaskom na zaštiti od spolno prenosivih bolesti te zaštiti od neželjene trudnoće, kao dio borbe protiv namjernog prekida (prve) trudnoće. Programi preventivne zaštite muške populacije bili su i ostali daleko ispod razine onih za žene. Uz redovno studiranje nastoji se organizirati tjelovježbu, fizičke i sportske aktivnosti, kao oblik prevencije rastućih pojava bolesti organa za kretanje. Rizici s osnove rada (uvećani nedostatkom radnog iskustva) bili su predmet preventivnih programa za mlade radnika. U općoj krizi organizacije i položaja primarne zdravstvene zaštite, u krizi su i zdravstvena zaštita studenata i zdravstvena zaštita mladih radnika. Sve navedene rizične pojave u porastu su, posebice: alkoholizam, ovisnost o drogama (pušenju) i (nove) spolno prenosive bolesti. «Epidemija» pretilosti, ili popularnije – debljine, odnosi se i na tu dob. Kao «navodno» nova pojava nije predmet posebnih programa. Kako je odrastanje i starenje razlog za pojavu sve većeg broja poremećaja, bolesti i stanja, bilo bi krajnje vrijeme da našim mladima, na kraju tjelesnog odrastanja (oko 24. godine) omogućimo jedan sveobuhvatan (sistematski) pregled. Tom prigodom bi se, za trajnu uporabu, zabilježile sve (laboratorijske i druge) očekivano normalne vrijednosti. Postigla bi se potpuna individualnost podataka za svaku osobu, a ne cjeloživotna usporedba s prosječnim vrijednostima koje se odnose na neke druge ljude. Ima li optimizma? Iako nisu najavljeni organizacijski pomaci u smjeru revitalizacije primarne zdravstvene zaštite, niti nadomjesni «novi» organizacijski oblici, po svemu sudeći sve više mladih traži nadomjestak za «tromost organiziranog javnog sektora» na internetu (sa svim rizicima prepoznavanja stupnja pouzdanosti odgovora na ne uvijek precizna pitanja). Opći optimizam mogao bi glasiti: «Na kraju kult zdravlja pobjeđuje kult bolesti.» Zar ne?