Potrošački mentalitet protiv granica u odgoju |
| |
BLAGA DIPLOMACIJA ZA PREDŠKOLCE |
| |
Najvažniji zadatak svakog roditelja jest djetetu pružati ljubav, hranu i dom. Ali, kad vaš mališan prohoda, odjednom ste suočeni s novim zadatkom: trebate postaviti granice. Vaše s ljubavlju postavljene granice nalik su zidovima koje vaše dijete usmjeravaju na njegovu životnu putu. Te zidove možete podignuti blizu (stroža ograničenja s mnogo pravila) ili daleko (popustljiva ograničenja s velikom mjerom prilagodljivosti). |
| |
| |
Granice koje postavite pomoći će vašem djetetu da razlikuje ispravno od pogrešnog i da prepozna opasnosti, ali nijedno dijete neće biti sretno zbog postavljenih granica. Ono će se možda opirati ograničenjima koja ste mu postavili, ali će, dugoročno gledano, zbog njih biti sretnije. Djeca koja u svom životu nemaju ograničenja, osjećaju se neobuzdano, nesigurno i čak nevoljeno. |
| |
| |
| Ignorirati svijetleće izloge |
| |
| Društvo i mediji potiču nas da se mi, kao roditelji, i naša djeca ponašamo «razuzdano», prikazuje se lažna slika o svedostupnosti materijalnih dobara (prisjetite se reklama za obuću, odjeću, tehnička pomagala; mobitele, MP3 plejere, plazme i sl.) U šumi ponuda važno je ostati trezvene glave i, svojim ponašanjem (jer smo mi dominantni model prema kojem naša djece uče) pokazati kako se ne opterećujemo navalama reklamnih kampanja i svijetlećih izloga i kako suvereno ignoriramo sve ono što nam nije potrebno. Pri svemu tome treba postati i ostati roditelj-odgajatelj, koji će razumjeti iskušavanje granica i znati protumačiti zašto se djeca katkada ponašaju «zločesto».
Djeca u početku ne poznaju osjećaj ograničenja i vjeruju da novac dolazi «iz bankomata», kao što mnoga djeca vjeruju da se hrana jednostavno dobiva u supermarketu, dok ih netko ne poduči odakle ona zapravo dolazi. Za malo dijete, sustav protoka novca može biti presložen da bi ga ono potpuno shvatilo te ono može biti šokirano i povrijeđeno činjenicom da mu toliko mnogo zanimljivih stvari ostaje izvan dohvata. Gotovo da nije moguće potpuno izbjeći taj šok, ali možete ga ublažiti mudrim pristupom.
Navest ću nekoliko razloga zbog kojih se i najbolja djeca katkad pobune protiv pravila i granica koje im roditelji postavljaju.
♦ Djeca ne mogu istraživati bez iskušavanja određenih pravila. Vaš je mališan vrstan istraživač - uporan, odvažan i pomalo «sirov». Njegov je posao istraživati, dodirivati, skakati po svemu i vući sve. Nije ni čudo da se osjećate kao da neprestano iskušava granice. No, s njegovog stajališta, vi ga neprestano gnjavite jer stojite na putu njegovom najvećem užitku – otkrivanju.
♦ Mala su djeca impulzivna, usredotočena na sebe i «kratkovidna». Koliko god bio pustolovan, on slijedi svoje impulse i ne brine se mnogo o posljedicama. Od njega se ne može očekivati razboritost, npr. da razumije koliko nešto košta ili da neki svjetlucavi predmet koji je skup nema nikakvu korisnu i/ili uporabnu vrijednost (osim što teži izvući posljednji novčić iz roditeljskog džepa, uz obrazloženje kako našem djetetu baš to treba da bi bilo «sretno»).
♦ Naša su pravila često nerealna. Naša se djeca katkad ponašaju «zločesto» jer su nam očekivanja previsoka. To se najčešće događa kada roditelji ne znaju kakvo je normalno dječje ponašanje. Od osamnaestomjesečnog djeteta ne možete očekivati spremnost na dijeljenje, od dvogodišnjaka ne možete očekivati da nikada neće lagati, a od trogodišnjaka ne možete očekivati da će mirno sjediti na jednom mjestu. Ako su vaši kriteriji previsoki, vaše bi se dijete moglo pobuniti, kao da kaže: «Zašto bih se trudio? To je jednostavno preteško!»
♦ Sami nehotice potičemo loše ponašanje. Vaše vas dijete od rođenja pomno promatra. Naučilo je cviljeti i gnjaviti jer te tehnike djeluju. Dapače, i jednogodišnjaci brzo otkriju koliko prodoran plač treba biti da bi privukao našu pozornost.
♦ Vaše dijete katkad jednostavno proživljava loš dan. Svi proživljavamo dobre i loše dane. Raspoloženje nam se katkad potpuno preokrene ako na ulici nađemo novac ili ako nas zaustavi prometna policija. A djecu, koja su emocionalno još nezrela, još je lakše izbaciti iz ravnoteže.
Među čimbenicima koji našu malu djecu čine «primitivnijima» nego inače jesu: umor, glad, nicanje zuba, bolest, dosada, ljubomora, zagušljive prostorije, svađe roditelja, televizija, promjena rutine i dr. Te su teškoće poput «ležećih policajaca» - jednostavno morate usporiti i izaći na kraj s njima.
|
| |
| |
| Konstruktivno postavljanje granica |
| |
| U najmlađoj dobi važno je učiniti sve što možete da postavite zdrave granice, ali da kod djeteta ne izazovete osjećaj da je nemoćno, da se njegove želje ne uvažavaju i da se mora pomiriti s oskudicom. Osnovni je cilj razviti u djetetu istovremeno zdrav osjećaj da je sposobno i da zaslužuje ostvariti svoje želje, kao i sposobnost razlikovanja dubokih unutarnjih želja koje ga stvarno raduju, od privremenih, površnih želja, uvjetovanih utjecajem okoline.
Objasnite djetetu, koliko god jednostavno možete, da je novac način na koji ljudi razmjenjuju ono što proizvedu. Kako ne bi došlo do toga da neki samo rade, a drugi samo uzimaju, novac je način na koji se poštuju vrijeme i rad uloženi u proizvodnju. Naravno, ne živimo u idealnom svijetu pa mu nastojte objasniti da mnogi ljudi imaju bolesne, iskrivljene stavove o novcu, zbog kojih postoji mnogo borbe i nepravednih postupaka, te da većina ljudi nažalost ne prima onoliko novaca koliko zaslužuje svojim radom. Možete reći da su mnogi ljudi naučili vjerovati da nisu sposobni ostvariti nešto bolje, pa zato niti ne pokušavaju i ostaju u takvim uvjetima, dok ih drugi iskorištavaju.
Možete reći, ako je takva situacija, da mu zbog određenih okolnosti u društvu ili vašem životu, u ovom trenutku ne možete ispuniti neke želje, ali da će ih ono u budućnosti samo moći ostvariti ako skupi dovoljno znanja i uloži vremena i truda.
|
| |
| |
| Voditi u razvoju stavova |
| |
Sljedeća ključna stvar kojoj je potrebno posvetiti pažnju jest: upoznati dijete s načinima na koje se njime pokušava manipulirati. Objasnite mu da ima ljudi koji su toliko bolesni da im je važnije da imaju što više novaca nego da proizvedu nešto dobro, a ponekad im nije čak niti važno hoće li naškoditi ljudima, emocionalno ili fizički, ili čak indirektno uzrokovati njihovu smrt. Objasnite mu da često upravo ti ljudi imaju najviše utjecaja na druge, jer ne biraju sredstva manipulacije i spremni su lagati koliko god treba, pa često i uspiju navesti ljude da im povjeruju. Možete mu reći da ga oni nastoje uvjeriti da manje vrijedi ili da se neće dobro osjećati ako ne kupi njihov proizvod. Recite mu da ti ljudi svjesno nastoje izazvati u njemu što jaču želju za bezvrijednim, pa i štetnim proizvodima, da ga nastoje navesti da se osjeća loše i da vjeruje da će se zbog njihovih proizvoda osjećati bolje.
Kad ste u trgovini zajedno, obratite djetetovu pažnju na privlačnu ambalažu i izgled proizvoda, a zatim na njegovu kvalitetu. Kad gledate ili čitate reklame, usmjerite njegovu pažnju na manipulativne poruke i objasnite mu na temelju čega su odabrane i što se njima pokušava postići. Djeca, kao i svaka zdrava odrasla osoba, osjećaju kad nešto nije u redu i malo - pomalo naučit će prepoznavati laži. Isto tako osjećaju i što je zdravo i iskreno. No, maloj djeci potrebna je pomoć i podrška da taj urođeni instinkt nauče prepoznavati, cijeniti i svjesno analizirati. Bez vodstva drugih ljudi, taj se unutarnji glas može ugušiti u moru manipulativnih poruka.
Roditelji, važno je znati da su u odgoju naše djece poželjne granice i da će upravo one postaviti zdrav okvir za dalji rast i razvoj mlade osobe.
|
| |
| |
| Mr.sc. Darko Sambol, prof.psiholog |
| |
 |
| |