Smrzotine

ČIZMA GLAVU ČUVA

Dolaskom zime i hladnog vremena postajemo izloženi nepovoljnim učincima niske temperature na organizam. Ne kaže se uzalud kako se za zimu treba dobro pripremiti, a to se u prvom redu odnosi na nabavu primjerene odjeće i obuće te na zaštitu površinskih (uške, nos, lice), odnosno perifernih dijelova tijela (šake, stopala) koji su izravno izloženi hladnoći.

Kad je tijelo izloženo niskim temperaturama, površinski dijelovi mogu se doslovno slediti te nastaju lokalna, akutna oštećenja kože i potkožnog tkiva koja nazivamo smrzotinama. U slučaju dulje izloženosti niskim temperaturama (osobito onima ispod 0° C), može doći do stvaranja ledenih kristala u stanicama, što izaziva trajna oštećenja cirkulacije i/ili dubljih tkiva, koja često završavaju infekcijom i gangrenom (potpunim propadanjem tkiva).

Reakcije tijela na hladnoću

Hlađenje tijela u početku izaziva stiskanje (vazokonstrikciju) krvnih žila posvuda u tijelu, a to se manifestira bljedilom kože. Hladnoća podražuje simpatički živčani sustav (tzv. simpatikus) koji izaziva nakostriješenost dlaka, a centar za regulaciju tjelesne temperature, koji se nalazi u mozgu (hipotalamus), potiče drhtanje (za najjačeg drhtanja stvaranje topline u tijelu može se povećati 4 do 5 puta). Hipotalamus potiče i tzv. kemijsku termogenezu u stanicama (stvaranje topline kemijskim procesima), kao i lučenje hormona tireotropina (hormon štitnjače), kako bi se povećanjem metabolizma u stanicama povećala i tjelesna temperatura. Kad se temperatura tkiva snizi gotovo do smrzavanja, zbog hladnoće paraliziraju se glatki mišići u stijenkama krvnih žila, pa nastaje naglo širenje krvnih žila (vazodilatacija), što se manifestira crvenilom kože. Taj mehanizam pokušava spriječiti nastanak smrzotina jer dovodi toplu krv u kožu. Međutim, kod ljudi je znatno slabije razvijen u usporedbi sa životinjama koje žive u hladnijim krajevima. U slučaju da je osoba i dalje izložena hladnoći, nastaje opće hlađenje organizma, odnosno smrzavanje (hipotermija) organizma u kojem je izražen potpuni gubitak sposobnosti regulacije tjelesne temperature, a osoba postaje usporena, pospana te na posljetku nastaju koma i zastoj rada srca.

Kako prepoznati smrzotine

Smrzotinama su najčešće zahvaćeni površinski/periferni dijelovi tijela: uške, nos, lice, prsti ruku i stopala. Koža na tim dijelovima postaje bijela, tvrda, manje osjetljiva na dodir, bolna i ponekad svrbi. Slijedi nastanak crvenila ili plavkaste boje kože te oticanje zahvaćenih površina. Nagli prestanak osjećaja hladnoće i/ili boli siguran je znak početka smrzavanja. Kod površinskih smrzotina nakon par sati do nekoliko dana mogu nastati mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom, dok kod dubokih smrzotina nastaju mjehuri ispunjeni krvavom tekućinom. Duboke smrzotine znatno su opasnije jer zahvaćaju dublja tkiva: potkožno tkivo, živce, krvne žile, tetive. Nepravilno liječenje dubokih smrzotina često završava infekcijom i gangrenom (a gangrenu je nužno kirurški tretirati).

Postupak kod smrzotina

Osobu koja ima smrzotine ili je pothlađena, treba što prije dovesti u toplu prostoriju, skinuti joj vlažnu odjeću i obuću te nakit. Smrzotine treba pokriti sterilnom gazom, a nakon toga ih se ne smije zamatati zavojem (zbog stezanja). Bitno je istaknuti da se na njih ne smiju stavljati nikakve masti, alkohol, različiti pripravci i sl. Ako su zahvaćeni prsti ruku ili nogu, treba ih pojedinačno pokriti sterilnom gazom i odvojiti ih drugom gazom ili suhom, mekanom tkaninom. Ni u kojem slučaju ne smiju se namjerno probiti mjehuri, trljati ili masirati smrzotine te za zagrijavanje smrzotina koristiti direktne, odnosno suhe izvore topline (npr. termofor, kalorifer, fen i sl.). Nije dopušteno ni zagrijavanje smrzotina uranjanjem u toplu vodu. Smrznute udove potrebno je omotati mekanom tkaninom (vunena dekica i sl.), zatim imobilizirati udlagama, a ako pri ruci nisu prave udlage za imobilizaciju, mogu se iskoristiti priručna imobilizacijska sredstva (štap, grana i sl.). Nije dopušteno navlačenje čarapa ili rukavica preko smrzotina na rukama ili stopalima zbog toga što stežu i dodatno ometaju uspostavu cirkulacije. Osobi sa smrzotinama donjih udova nije dopušteno hodati, a donje udove treba imobilizirati i staviti u povišen položaj. Osobi sa smrzotinama daju se topli, zašećereni napitci kako bi nadomjestila izgubljenu tekućinu, a nije joj dopušteno pušiti ni piti alkohol jer je dokazano kako dodatno kompromitiraju ionako oštećenu cirkulaciju. Što žurnije treba doći u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Prevencija

Poznata izreka «bolje spriječiti nego liječiti» još jednom ukazuje na važnost dobre pripreme prije bilo kakvog izlaganja niskim temperaturama okoline. Odabir prikladne odjeće znači da je potrebno odjenuti se slojevito, pri čemu vanjska odjeća treba biti nepropusna za vjetar i vlagu. Obvezno je nositi kapu, koja mora prekrivati uške (postoje i kape koje štite cijelo lice, a imaju samo otvor za oči), šal (može se iskoristiti i za prekrivanje donjeg dijela lica) te rukavice (npr. izvana nepropusne za vlagu, a iznutra obložene toplom tkaninom). Na nogama je dobro imati dva para čarapa (prvo pamučne, pa vunene), a obuća bi trebala biti topla i nepropusna za vlagu; ni u kom slučaju ne smije biti tijesna. Kod izlaganja ekstremno niskim temperaturama (npr. planinari, pripadnici gorske službe spašavanja, vojnici itd.) potrebno je imati za tu namjenu specijalno izrađenu odjeću i obuću.

Ivana Bočina, dr. med.