Potrošački mentalitet i vrednote mladih

JESAM KOLIKO IMAM

Uz konzumerizam (društvo orijentirano na potrošnju), tu masovnu pojavu građanskog bivstvovanja, veže se niz drugih pojava koje određuju takvo umjetno postojanje, da budemo blagi. Jer, sve to kupovanje, skupljanje i bacanje, cijelo to razigrano gibanje, gibanje u bjesomučnom ritmu zgrtanja i trošenja, rezultat je prije svega čovjekove percepcije, i to o njegovim potrebama. To su većinom nametnute potrebe, nametnite od bogate manjine. S tom je manjinom opet povezan niz drugih stvari, kao npr. politička, socioekonomska, psihološko-filozofska realnost itd.

Čežnja za obiljem jedna je od najstarijih i najdubljih potreba čovjeka. Ali, potrebno je razmotriti kakvu vrstu obilja čovjek treba. I tu slijede: psihološko-filozofska premisa potrošačkog doba da egoizam i pohlepa vode napretku i općoj dobrobiti želja za imanjem samo za sebe, uvjerenje da je sreća primanje, a ne davanje, da moram postati sebičan i pohlepan ako želim «to» imati… Jednadžba je suvremenosti: onoliko više jesam koliko više imam (dakle, i trošim). Tako Fromm opisuje te fenomene (vidi njegovu knjigu “Imati ili biti“), u kojima upravo mi moderni, «prosvijećeni» ljudi prije nalikujemo djeci nego oni primitivni: kupiti najnoviji model mobitela da bismo ga što prije pokazali, stariji auto zamijeniti za drugi, prodati ga, oglas, potražnja, izbor, neograničeni izbor raznoraznih oblika s funkcijom ispunjavanja onih najsitnijih, upravo najmanje bitnih detalja…

Džungla poslovnoga svijeta

Dakle, osnovni cilj kapitalističko-potrošačkog čovjeka jest uživanje u blagostanju, u slobodnom vremenu, relaksaciji, društvenim igrama i drugim oblicima zabave. Te si ciljeve moderni, civilizirani čovjek mora zaraditi uz tegobno probijanje kroz džunglu poslovnoga svijeta, tu stalnu prodaju (ili žrtvu) vlastite ličnosti kroz cijeli radni dan da bi se uvečer mogli opustiti, malo zabaviti, osvježiti za sljedeći teški, radni dan. Od mladih se uopće ne očekuje da rade, sve dok ne zađu u kasne dvadesete ili tridesete godine (uz to vežemo aktualizirani pojam produljene adolescencije: u skoroj prošlosti bilo je prihvatljivo početi raditi i osnovati brak čim nastupi punoljetnost; danas podržavamo mlade da se “malo opuste“ uz studij, putovanja, izlaske i provode do tridesetih godina). Sve to slobodno vrijeme oni provode u jelu, piću, igri, društvenim vezama i odnosima, drugim riječima: upravo u onim aktivnostima koje mi vezujemo za blagostanje. Neoklasična ekonomska teorija vidi u pojedincima izolirane proizvođače i potrošače koji se uvijek nalaze u odnosu konkurencije. Nečija vrijednost kao osobe u najvećoj je mjeri funkcija njegovog ekonomskog uspjeha, odnosno dostignutog nivoa akumulacije i potrošnje. Način na koji zapadna ekonomska teorija vidi ljudsku prirodu u povijesnom smislu predstavlja anomaliju.

Psihologija medija

Postoji druga vrsta medija, a to su elitni mediji (kod nas Red Carpet, Big brother, Raeality show…). Oni određuju program rada i okvir unutar kojega svi ostali djeluju (poslovni ljudi, menadžeri, šefovi korporacija, znanstvenici, kao i sveučilišni profesori itd.). Elitni mediji svojim posebnim odabirom vijesti i informacija stvaraju određen mentalitet, tj. određuju što bi nas trebalo zanimati, što zaokupljati itd., znači uniformiraju naša mišljenja. Tako postoje određene, vrlo strogo određene stvari koje se izlažu u masovnoj svakodnevici, i sve te stvari su tu isključivo da podržavaju funkcioniranje trenutno postojećeg društvenog sistema, a taj sistem stoji na nogama već opisanog potrošača, i bez kojeg on ne samo da ne bi mogao postojati, nego ne bi imao čak nikakvog smisla. Iz svega toga možemo zaključiti kako je cijeli sistem iz temelja kriv, pogrešan, a sistem ima svoje vrijednosti i mi smo, kao osobe koje žive unutar tog sistema, pod njihovim utjecajem; prirodno, naše aktivnosti će biti manje-više takve kakve taj sistem zahtijeva od nas. Mladima se šalju različite poruke o tome što je dobro; nema sustavnoga pristupa toj problematici na razini cijeloga društva (npr. djeca i mladi nisu uopće zaštićeni od negativnog utjecaja neprimjerenog televizijskog programa). Nasuprot mnogobrojnim (ne)odgojnim metodama mlada je osoba danas dezorijentirana. Uza sve naglašeniju globalizaciju, sve je očitija globalna dezorijentiranost, kao posljedica gubljenja tradicionalnih vrednota.

A što s vrednotama

Jedno od ključnih pitanja koje se veže uz aktualne promjene pitanje je odgoja i vrednota. Za koje vrednote želimo odgajati današnju djecu i mlade? Kakvog čovjeka želimo odgojiti? Kakvo društvo želimo izgrađivati? To su pitanja koja izazivaju različita, nerijetko i oprečna razmišljanja. No, može se reći da je gotovo u svim europskim obrazovnim sustavima povećano zanimanje upravo za etičku i moralnu perspektivu odgoja i obrazovanja. Brojne tendencije u ponašanju djece i mladih ukazuju na ozbiljnu krizu vrijednosnog sustava u društvu. U posljednje vrijeme sve češće smo svjedoci devijantnog ponašanja među mladima, ali i među djecom. U suvremenim razmišljanjima često se ističe problem odgoja kao jednog od najvažnijih i najtežih zadataka s kojim se učitelji svakodnevno suočavaju. Odgojna pitanja u suvremenom svijetu sve više postaju, čini se, pitanja života i smrti. Prisjetimo se samo negativne statistike koja je sve prisutnija. Navode se brojne konkretne činjenice i primjeri: nasilje, droga, zlostavljanje, samoubojstva, alkohol i sl. Postoje brojni «odgojitelji» koji pokušavaju utjecati na djecu i mlade: uz tradicionalne odgojne ustanove, kao što su obitelj, škola i crkva, danas se sve više nameću mediji, osobito televizija, internet i mobilni telefoni. Možda se ponekad olako optužuje školu zbog odgojno-obrazovnih propusta, dok se zaboravlja ili namjerno prešućuje utjecaj drugih čimbenika s kojima djeca i mladi dolaze u dodir. Između društva i škole postoji, naime, složen odnos interakcije: društvo utječe na školu, škola utječe na društvo. Škola je sastavni dio društvene sredine, u njoj i na njoj reflektiraju se zbivanja u društvu i utječu na njezino funkcioniranje. Tako, na primjer, svjedoci smo istodobnosti borbe protiv nasilja i svakodnevnih nasilničkih obrazaca koje nam nude mediji.

Stop nasilju

Nasilje u školi predstavlja ozbiljan problem, ali ga se ne može gledati izvan cjelokupnog društvenog konteksta. Nasilje može imati mnogo različitih oblika, od fizičkog napada do psihičkog i emocionalnog nasilja: udaranje, ismijavanje, nazivanje pogrdnim imenima, klevetanje i ogovaranje, namjerno isključivanje i izolacija, ponižavanje i sl. Premda različiti oblici nasilja vjerojatno oduvijek postoje, posljednjih je dvadesetak godina, čini se, nasilje postalo prisutnije i u svijetu i kod nas. Očito je riječ o problemu koji je potrebno sustavno rješavati na različitim razinama. Pitanje nasilja u školi teško da se može riješiti samo na razini djelovanja škole. Iako, valja priznati, škola ima iznimno veliku ulogu u promicanju određenih vrednota koje pridonose miru, solidarnosti, međusobnom upoznavanju i prihvaćanju i sl. Potrebno je promicati odgoj koji potiče međusobno prihvaćanje i uvjerenje da se čovjek ne može do kraja ostvariti ako se ne otvara drugima. Odgojno-obrazovno djelovanje ima zadaću graditi mostove između pojedinaca i društva. Škola svojim sadržajem, a još više načinima poučavanja, treba pomoći mladima da nauče živjeti zajedno, treba stvarati mreže društvenih odnosa i raditi zajedno u društvu za zajedničko dobro. Sve ono što je plemenito: sloboda, pravednost, posao, napredak, bratska pomoć za siromašne, zajedništvo među narodima treba biti prisutno u odgojnom planu škole.

Optimistična budućnost

I na kraju - vratimo se pitanju u vezi s naslovom ovog teksta: utječe li i u kolikoj mjeri potrošački mentalitet na razvoj univerzalnih vrednota kod mladih? Autor ovog teksta sklon je optimističnijoj formulaciji ovog odgovora, a to je da je velika uloga roditelja i odgojno-obrazovnih institucija (vrtića i škole) u tome kako će djeci i mladima prezentirati događanja u svijetu i funkcioniranje svijeta. Neosporno je da mladi moraju biti upoznati s tehničkim i znanstvenim dostignućima, ali uza sve to, potrebno je cijeniti i uživati sve one blagodati koje su nam ostavili naši preci na ovako malom komadiću zemljine kugle koji nam je zalog za budućnost. Stoga je veliko bogatstvo prenositi mladima običaje različitih krajeva, kulturne vrijednosti, podučavati ih upotrebnoj vrijednosti oruđa, uključivati ih u različite vrste poslova (počevši od kućnih pa do tradicionalnih – sjetve, sadnje voća i povrća, rada oko životinja i sl.), obilježavati važne datume i blagdane (npr. Dan kruha, Dan voda, Dan planeta Zemlje, Božić…) kako bi izgrađivali svoj identitet znajući tko su, gdje pripadaju i kamo idu. Osim toga, sve što se u djetinjstvu upozna i nauči, ostaje trajno vrijedni kapital koji se može uvijek upotrijebiti, a potrošački stil je nešto što se začas upozna i prozre kao nešto što ima prolaznost, a ne trajnu vrednotu.

Mr.sc. Darko Sambol, prof.psiholog