Okultne moći biljaka

S GRANICE (NE)MOGUĆEG

Prosinac je mjesec u kojem (za Božić i Novu godinu) mnogi u svoje domove unose imelu, veprovinu ili božikovinu. Taj prastari običaj nije vezan samo za činjenicu što su spomenute biljke zelene i u vrijeme zime, pa u nedostatku drugog cvijeća ili bilja i one dobro dođu, već i za određenu simboliku. Mnogi – tamo gdje raste djetelina, traže tu biljku s četiri lista jer vjeruju da im taj rijetki izdanak donosi sreću. Kad mladenci izlaze s vjenčanja – širom svijeta – na njih se baca riža, a da se ni ne zna zašto se to čini. To je tradicijski običaj koji se njeguje, pa čak i tamo gdje s rižom oskudijevaju. Jedini razlog za navedene primjere jest drevno vjerovanje u biljne čarolije. Proučavanje narodnih običaja i vjerovanja širom svijeta pokazuje da je okultna moć biljaka globalna pojava, poznata među narodima koji nisu ni u kakvom dodiru ili su je, pak, jedni preuzeli od drugih (obično susjeda). Brojna stručna proučavanja pokazuju da bezbroj mitova i legendi – vezanih uz biljke – nije temeljen na mašti, već na stvarnim činjenicama. U simbolici biljaka nalazimo ilustraciju – čovjekov pokušaj da poveže svoje najtananije osjećaje sa svojstvima biljaka i cvijeća. I u nas mnogi znaju za simboliku određenih biljaka iako se to ne uči gotovo ni u jednoj obrazovnoj ustanovi – od osnovne i srednje škole do fakulteta. Ta se saznanja prenose usmeno – kroz narodnu predaju. Tek tu i tamo pojavi se neki podatak i o toj problematici – u knjigama o cvijeću, posebno u priručniku za bonton u darivanju cvijeća, ili u novinskim tekstovima.

Maslinova grančica – univerzalni simbol mira

Maslinova grančica bila je tijekom povijesti univerzalni simbol mira. Osoba koja je dolazila u goste i nosila grančicu masline – davala je jasan znak da donosi i želi mir. Golub s maslinovom grančicom u kljunu i danas je, širom svijeta, vjesnik (simbol) mira. Besprijekorni bijeli ljiljan može predstavljati samo čistoću, suncokret je uvijek okrenut suncu i predstavlja simbol odanosti. Ružmarin, što postojano čuva svoju izrazito zelenu boju lista, simbol je vječnog sjećanja. U mnogim našim krajevima sudionici svečanosti vjenčanja nose u zapučku odijela ili prikačenu na haljini grančicu ružmarina – da se vjenčanje nikada ne zaboravi. Ponosna grana palme rašireni je simbol pobjede… Proučavanjem starih misterija o čarobnim svojstvima biljaka dolazi se do zaključka da su prva pravila na kojima se temelje neke legende možda i skrivena, ali nisu zauvijek izgubljena. Suvremenom čovjeku zaista se zagonetnom čini činjenica da su stari narodi već prije pet tisuća godina znali za ljekovitost biljaka. Ne samo da su znali da biljke mogu biti ljekovite, već su i vrlo precizno razlikovali koja se biljka rabi kod određene bolesti. Ta pradavna saznanja – kemijskim istraživanjima u laboratorijima – potvrdili su suvremeni stručnjaci.

Čarobna vještičja mast

Gotovo da nema naroda na svijetu koji nema legendu o vješticama koje jašu na metli i sastaju se jednom u godini na svoj vještičji dan. Dakle, za vještice svi znaju, ali malo ih zna da postoji vještičja mast, razumljivo, s atributom čarobna. Prema legendi – čarobnu vještičju mast u Njemačku su, u srednjem vijeku, donijeli Romi. Krajem prošloga stoljeća njemački liječnik Will-Eric Peuckert iskušao je u literaturi pronađen stari recept vještičje masti i došao do vrlo zanimljiva rezultata. Naime, spomenuti njemački liječnik pripravio je mast pridržavajući se srednjovjekovnog recepta i primijenio je na sebi i jednom podvorniku ni ne sluteći što bi im se moglo dogoditi. Čim su se namazali pripremljenom vještičjom masti, istog trenutka pali su u duboki trans koji je trajao dvadeset sati. Nakon što su ponovno došli k svijesti, obojica su govorili kako su imali osjećaj da lete zrakom, da se dižu u vrtoglave visine te da su, na kraju, sletjeli na vrh neke planine gdje su sudjelovali u vještičjem okupljanju i orgijanju. Dr. Will-Eric Peuckert ispravno je zaključio da čarobna vještičja mast ne djeluje na ljudsko tijelo fizički, već psihički. Dakako, pitanje zašto su dvije osobe doživjele baš isti psihički doživljaj rabeći istu mast – ostat će bez odgovora. Međutim, ipak bi se moglo reći da sastojci u spomenutoj masti – kod različitih osoba – proizvode iste učinke.

Halucinogene biljke

Među brojnim biljem koje se rabi u halucinogene svrhe, odnosno za doživljavanje transa u vrijeme nekog obreda, bilo kolektivnog ili individualnog, nalazimo oliliqui ili vražji pletenac – slak, ayahuascu ili biljku duše (iz Amazone), hašiš – božju biljku za neke arapske sekte, cohobu – čarobni duhan s Kariba te nama bliske i poznate buniku, tatulu i beladonu.

Magična gljiva

Po svojim halucinogenim svojstvima poznata je i gljiva Amanita muscaria ili amanit muhojedac. Ta gljiva zaista ima neobična svojstva. Tako sibirski šamani njome povećavaju svoju mišičnu snagu i izdržljivost pa mogu svoje obrede izvoditi satima. Prema nordijskoj predaji muškarci koji bi popili napitak pripravljen od magične gljive Amanita muscaria dobili bi nadnaravnu snagu koju su koristili u bitkama. Indijanci iz Meksika i Srednje Amerike tu svetu gljivu zovu teonanacatl ili koža bogova, a rabili su je za postizanje vizija i ekstaza u proricanju budućnosti. Istraživači života u Sibiru zapisali su (u XVIII. i XIX. stoljeću) kako sibirski seljaci koriste svetu gljivu. Amanita muscaria svoje djelovanje duguje trima opasnim sastojcima – muskarinu, bufoteninu i atropinu. Muskarin utječe na porast snage i fizičku otpornost. Dobro je znati da muskarin djeluje kao otrov koji paralizira živce. Stoga, onome tko pojede Amanitu muscariju prijeti tragičan ishod. Bufotenin kod ljudi izaziva halucinacije. Osim što ga ima u spomenutoj gljivi, izlučuju ga i neke europske i afričke žabe.

Borislav Ostojić