Inkontinencija mokraće

KAD NE SMIJEM KIHNUTI

Inkontinencijom mokraće označava se nemogućnost kontroliranja mokrenja, koja se očituje u rasponu od povremenog »bježanja« mokraće do potpune nemogućnosti zadržavanja mokraće.

Inkontinencija se češće javlja u osoba u šestom desetljeću života i starijih, pretežno u žena, te se smatra da u gotovo 20% žena postoji neki tip inkontinencije urina. Iako inkontinencija obično ne predstavlja hitno stanje, zbog izraženih psihogeno- higijenskih razloga potrebna je procjena obiteljskog liječnika i ginekologa, urologa, neurologa i gerontologa, koji će preporučiti oblike terapije.

Fiziologija

Proces mokrenja uključuje dvije faze: 1. fazu punjenja i spremanja, kada se mjehur puni mokraćom iz bubrega 2. fazu pražnjenja, odnosno mokrenja. Istezanjem stijenke, mokraćni mjehur prilagođava se volumenu mokraće bez značajnijeg porasta tlaka unutar lumena. Prvi osjećaj nagona na mokrenje nastaje uz količinu od oko 150-200 ml mokraće u mjehuru. Zdrava osoba prosječno može zadržati oko 350 do 550 ml mokraće. Pražnjenje mjehura ovisno je o sposobnosti mišića mjehura (detruzora) da, u koordinaciji s opuštanjem mišića zatvarača (sfinktera), izbaci mokraću iz mjehura.

Tipovi inkontinencije

Tipovi inkontinencije Najčešći tipovi inkontinencije, s obzirom na uzrok, jesu: stres (statička) inkontinencija – nastaje zbog slabosti mišića dna zdjelice i povećane mobilnosti zapornog mehanizma mokraćne cijevi urgentna inkontinencija – nastaje u osoba s normalnim anatomskim odnosima, zbog nestabilnosti mišića detruzora, najčešće uzrokovane infekcijom »overflow« inkontinencija – nastaje u osoba s opstrukcijom vrata mokraćnog mjehura uvećanom prostatom, u kojih mokraća kapa iz prepunjenog mjehura neuropatska inkontinencija – nastaje zbog neuroloških oštećenja te proizašle pojačane refleksije mišića detruzora ili smanjenog tonusa sfinktera, najčešće zbog kombinacije tih stanja.

Najčešći uzroci

slabost zdjelične muskulature u žena koje su imale višebrojne trudnoće slabost sfinktera nakon vaginalnih ili prostatičnih kirurških zahvata prolaps zdjelice u žena oštećenja živčanog sustava (multipla skleroza, Parkinsonova bolest, moždani udar, ozljede kralježničke moždine) mentalne ili psihološke promjene (Alzheimerova bolest, depresija), karcinom mokraćnog mjehura ozljede živaca ili mišića nakon kirurških zahvata ili iradijacije zdjelice.

Potrebne pretrage

Po uzetoj anamnezi i fizikalnom pregledu obavljenom od obiteljskog liječnika i navedenih specijalista, slijede dalje dijagnostičke pretrage: biokemijski pregled mokraće urinokultura cistoskopija (pregled unutrašnjosti mjehura) urodinamske studije (testovi mjerenja tlakova i protoka urina) uroflow (testovi mjerenja brzine protoka urina kroz mokraćnu cijev) rezidualni urin (mjerenje količine urina u mjehuru nakon mokrenja). Vrlo je korisno ispuniti prikazani upitnik, koji služi za procjenu početnog stanja i u praćenju djelovanja terapije.

Vježbe

su važan dio terapije, a moguće ih je izvoditi svakodnevno, neograničen broj puta i bez tuđe pomoći. Njihov je cilj učvrstiti muskulaturu dna zdjelice, a time i mišić zadužen za kontrolu ispuštanja mokraće (sfinkter):

Lijekovi koji se propisuju sadrže tvari koje relaksiraju mjehur, povisuju napetost mišića mjehura, ojačavaju sfinkter ili opuštaju područje tzv. vrata mjehura, olakšavajući izmokravanje. Najčešći su: alfa1 selektivni blokatori (Tamosin ®, Omnic®, Tanyz®, Tonocardin ®) antikolinergici, antimuskarinski mišićni relaksansi (Detrunorm®, Emselex®) hormonski preparati. Ako medikamentozna terapija ne dovodi do uspjeha, moguća je uporaba sljedećih pomagala: električni stimulatori kolagen, botulin urinski kateter upijajući–higijenski ulošci. Operacije postaju metodom izbora u liječenju ako niti jedna od navedenih metoda ne postigne zadovoljavajući rezultat.

Zaključak

Nevoljni bijeg mokraće predstavlja ozbiljan psihološko-higijenski problem, koji izrazito remeti kvalitetu života, pa se preporučuje pravovremeno javljanje liječniku radi što ranijeg započinjanja terapije, jer su tada rezultati, a time i zadovoljstvo, puno bolji i veći.

Dr. sc. Vladimir Mozetič, dr. med.