Lijekovi i bubreg

NAKON LIJEČENJA BOLESTI - BOLEST

Lijekove uzimaju i bolesni i zdravi. Bolesni ih uzimaju u nadi da će im pomoći u njihovom ozdravljenju, a zdravi u uvjerenju da će uz njih dulje ostati zdravi ili da će im uzimanje lijekova odgoditi nastanak nekih bolesti. Bolesni uzimaju lijekove uglavnom pod kontrolom liječnika, a zdravi, u većini slučajeva, bez te kontrole. Uzimanje lijekova bez kontrole liječnika i bez točnog poznavanja bolesti jest samoliječenje ili automedikacija.

Bolest može i sama proći

U samoliječenju, lijekovi se uzimaju skoro isključivo na usta. Dvije su vrste samoliječenja; jedna je uzimanje lijekova koji se dobivaju u slobodnoj prodaji, dakle bez liječničkog recepta, a druga uzimanje lijekova koje je bolesnik dobio od liječnika ranije, za drugu ili sličnu bolest. Nekada i bolesnici znaju što se krije iza bolova u zglobovima, što je uzrok »curenja« nosa ili povišene tjelesne temperature. Medicinska struka gleda na samoliječenje bez simpatija jer smatra da laik ne može znati o čemu se u konkretnom slučaju radi, da ne može odabrati pravi lijek, odrediti pravu dozu lijeka, duljinu liječenja, a niti prosuditi učinke liječenja. Mnoge su bolesti i inače samoizlječive. Dakle, izlječenje nije uvijek posljedica djelovanja uzetog lijeka, nego prirodnog tijeka bolesti. Svako liječenje ima i »placebo učinak « (djelovanje postupka liječenja koji objektivno nema specifični učinak na stanje za koje se primjenjuje). Pretpostavlja se da najmanje 40% populacije reagira na lijek ili postupak liječenja, na placebo, koji stvarno nema djelovanja.

Jetra - žrtva liječenja

Svi lijekovi koje uzimamo, nakon dospijeća u krv izlučuju se iz organizma uglavnom preko jetara, preko bubrega ili kombinacijom ta dva puta. Jetrima pripada veća uloga u pretvorbi, odnosno metaboliziranju lijekova, a bubrezima u izlučivanju iz organizma. Zbog toga lijekovi u jetrima i bubrezima postižu najviše koncentracije i često su ta dva organa, i kada su zdrava, nedužne žrtve liječenja niza bolesti. Kada su i sami bolesni, zbog bolesti koja ih pogađa i kada je njihova funkcija smanjena, lijekovi koji se preko njih izlučuju nakupljat će se u organizmu, dostizati više koncentracije u tjelesnim tekućinama i ostajati u organizmu dulje od uobičajenog vremena. Vjerojatnost dodatnih oštećenja tada je još veća. Kao primjer navodim značajan pad šećera u krvi šećernih bolesnika koji uzimaju tablete za sniženje šećera, koje se normalno izlučuju putem bubrega, a koje se u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega gomilaju, dostižu visoke koncentracije i, posljedično, dodatno sniženje glukoze u krvi. U biti, posljedica je takva kao da je bolesnik umjesto jedne uzeo tri, četiri ili pet tableta toga lijeka. Liječnici uvijek znaju više o funkciji jetara i bubrega konkretnog bolesnika od njih samih. No, to nije uvijek garancija da ste, uz uzimanje lijekova pod kontrolom liječnika, zaštićeni od svih štetnih posljedica lijekova. Naime, neka oštećenja bubrega moguća su i u bolesnika bez smanjene bubrežne funkcije, a i u zdravih osoba.

Velika funkcija malog organa

Kada je riječ o ulozi bubrega u izlučivanju lijekova, treba naglasiti da su oni najprokrvljeniji organi u našem organizmu. Svake minute kroz dva bubrega, koja su u osoba teških 75 kg maksimalno teška 300 grama (0,4% tjelesne težine), protekne 1200 ml krvi ili više od petine ukupnog volumena krvi. Kako krv prenosi uzeti lijek, na taj način u bubrege dolazi i velika količina tog lijeka. Posebnim se mehanizmima koncentracija lijeka u pojedinim strukturama bubrega može povećati više od 100 puta. Tako se znatno povećava šansa nastanka njihovog oštećenja. Trajno smanjenu bubrežnu funkciju ima 10% odraslih, ili 500 000 milijuna ljudi. Polovica njih ima takozvano manifestno kronično zatajenje bubrega, s gubitkom više od 50% bubrežnih funkcija. Oni obvezno imaju povišen kreatinin u krvi. Do smanjenja bubrežne funkcije najčešće dovode šećerna bolest i visoki krvni tlak. Ali, zna se da se bubrežna funkcija smanjuje i starenjem. Zbog toga te tri skupine bolesnika moraju biti posebno oprezne i kada uzimaju lijekove pod kontrolom liječnika, a posebno kada se sami liječe.

Promislimo prije gutanja

Tijekom samoliječenja bolesnici ili zdrave osobe uglavnom uzimaju sredstva protiv bolova (analgetike ili nesteroidne antireumatike), sredstva za spavanje ili smirenje i rijetko antibiotike. Iz prve skupine najčešće je to acetilsalicilna kiselina (Andol, Aspirin, Aspirin protect, Cardiopirin), paracetamol (Caffetin, Kofan, Lupocet, Coldrex, Lekadol, Maxflu), metamizol (Analgin, Alkagin, Baralgin), ibuprofen (Brufen, Neofen), diklofenak (Voltaren, Naklofen), iz druge diazepam (Apaurin, Normabel, Diazepam), nitrazepam (Cerson) i oksazepam (Praxiten), a od antibiotika oni iz skupine penicilina (Klavocin, Klavax) ili cefalosporina (Ceporex, Ketocef). Glavni su razlozi za uzimanje tih lijekova glavobolja, bolovi u zglobovima, bolovi u leđima, nesanica i opće loše stanje. Ni jedan od tih lijekova ne izlučuje se dominantno bubrezima. Svejedno, dugotrajna uporaba analgetika i nesteroidnih antireumatika oštećuje bubrežnu funkciju smanjenjem stvaranja tvari koje osiguravaju dovoljan protok krvi kroz bubrege. Te tvari zovu se prostaglandini jer su prvi put otkrivene u prostati. Posebno se to odnosi na prostaglandine koji šire krvne žile. Posljedica je oštećenje bubrežnog tkiva zbog njegove slabe prokrvljenosti, akutno, naglo nastalo ili kronično, nastalo nakon dugotrajne uporabe analgetika. Jedno istraživanje pokazalo je da je 18% hospitaliziranih bolesnika koji su uzimali ibuprofen imalo porast kreatinina u serumu, odnosno akutno zatajenje bubrega. U većini slučajeva to oštećenje bilo je blago, a ozbiljno u samo 0,9% ispitanika. Češće se sretalo u bolesnika starijih od 65 godina i u onih koji su imali značajno zakrečenje krvnih žila u srčanom mišiću. Dugotrajna oštećenja nazivaju se kroničnim intersticijskim nefritisom. Analgetička nefropatija izolirana je kategorija kroničnog intersticijskog nefritisa. Nastaje uzimanjem mješavine analgetika, svaki dan kroz najmanje godinu dana. Češća je kod žena, moguće zbog toga što one češće pate od glavobolje, ali se i češće liječe uzimanjem niza analgetika, uglavnom onih koji sadrže aspirin i fenacetin. No, ostala je poprilično česta i nakon povlačenja fenacetina. Analgetička nefropatija ponekad je uzrok nastanka završnog stadija kroničnog bubrežnog zatajenja, odnosno onog stadija koji zahtijeva liječenje dijalizom, ali u vrlo malom postotku. Najčešće se sreće u Australiji, Švicarskoj i Belgiji.

Ne štete, ali...

Lijekovi koje bolesnici ili zdravi mogu uzeti u tijeku samoliječenja ne spadaju u skupinu lijekova koji ozbiljno oštećuju funkciju bubrega, odnosno u skupinu nefrotoksičnih lijekova. Nefrotoksični lijekovi daju se uvijek pod kontrolom liječnika, češće u bolničkim uvjetima nego izvan njih. Zbog toga oštećenja bubrega, po prirodi nastanka akutna, nisu tako česta i na vrijeme se prepoznaju. Većina nefrotoksičnih lijekova istovremeno je štetna i za strukture u unutrašnjem uhu i dovodi do istovremenog oštećenja funkcije bubrega i sluha. Vrlo je važno pri uzimanju lijekova znati izlučuje li se lijek putem bubrega, u potpunosti ili djelomično, ili se uopće ne izlučuje putem bubrega. Ako se izlučuje putem bubrega, bolesnik bi morao znati ima li povišen kreatinin u krvi, odnosno normalnu ili smanjenu bubrežnu funkciju. Doze lijekova koji se izlučuju putem bubrega ne smanjuju se ako je kreatinin u krvi normalan, iako to ne znači da je funkcija bubrega normalna. Preporučene doze lijekova iz te skupine za bolesnike koji imaju između 10 i 50% očuvane bubrežne funkcije veće su od doza lijekova za bolesnike koji imaju manje od 10% očuvane bubrežne funkcije. Ako ste stariji, ako godinama imate šećernu bolest ili visok tlak, ili ako ste ranije imali »loš« urin, posavjetujte se s liječnicima prije nego što na svoju ruku uzmete takav lijek. Velika je vjerojatnost da je funkcija vaših bubrega bitno smanjena. Jer, šteta od uzimanja toga lijeka može biti mnogo veća od koristi koju ćete njegovim uzimanjem dobiti. Svejedno, štetne posljedice uzimanja niza lijekova, uzetih po preporuci liječnika ili u svrhu samoliječenja, pa i onih koji se izlučuju iz organizma preko bubrega, ima vrlo mali broj bolesnika. Na njihovu pojavu utječe niz popratnih bolesti i stanja, istovremeno uzimanje i drugih lijekova, ali i nasljedna predispozicija organizma da posebno reagira na uzeti lijek.

Prim. mr. sc. Marko Jakić, dr. med.