Astmatski status

ZDRAVLJE JE I U VLASTITIM RUKAMA

Status asthmaticus ili akutno pogoršanje astme stanje je koje zahtijeva hitnu liječničku intervenciju jer može dovesti do smrtnog ishoda. U posljednjih 10- 15 godina, otkako je suvremeni pristup liječenju astme prihvaćen na svjetskoj razini u obliku GINA (Global initiative for asthma) smjernica, takvih pogoršanja viđamo sve manje.

Preporučeni stupnjeviti pristup liječenju astme dovodi do postizanja optimalne kontrole te bolesti uz minimalnu dozu lijekova, čime postižemo dobru kvalitetu života unatoč prisutnoj kroničnoj bolesti.

Bolest u stupnjevima

Što znači stupnjeviti pristup? Svaki stupanj astme, kojih je ukupno pet (0-povremena, 1-blaga trajna, 2-umjerena trajna, 3-teška trajna, 4-vrlo teška trajna astma), ima točno određenu kombinaciju glavnih (protuupalnih) i pomoćnih (za olakšanje disanja) lijekova. Najčešće kod pacijenta s 4. stupnjem astme, unatoč poduzetim svim terapijskim mjerama, nismo u stanju postići zadovoljavajuću kontrolu bolesti pa se u toj skupini bolesnika pogoršanje javlja češće. Uzroci pogoršanja astme uglavnom su neredovito uzimanje preporučene terapije, virusne i bakterijske infekcije, akutna iritacija većom količinom alergena na koje je osoba alergična, stres, izloženost dimu ili plinu te uzimanje nekih lijekova (aspirin). Mehanizam je pogoršanja sužavanje otvora dišnih cijevi, koje je uzrokovano upalom sluznice, nakupljanjem veće količine guste sluzi i grčenjem glatkih mišića u stijenci dišnih cijevi. Bolesnik ubrzano diše, ustrašen je, teško pokretan zbog nedostatka zraka, zauzima udisajni stav pri sjedenju. Kliničkim pregledom utvrdi se na plućima produžen izdisaj i obilje bronhalnih šumova. Posebno su čujni slušni fenomeni »ispred usta« – poput piskanja.

Najjednostavniji je test mjerenje najvećeg izdisajnog protoka zraka (PEF-a = peak expiratory flow), koji je nezamjenjiv u procjeni težine spazma. PEF dobro korelira s FEV1 (forsiranim ekspiracijskim volumenom u prvoj sekundi), najznačajnijim parametrom za procjenu opstrukcije dišnih putova, koji se mjeri spirometrijom. PEF ispod 150 L/min ukazuje na opasnost od teškog bronhospazma i na potrebu za hospitalizacijom. Porast PEF-a nakon inhalacije Ventolina od 15% dokazuje reverzibilnost bronhospazma (povratnost u bolje stanje) i daje sigurnost da se spazam može tretirati ambulantno. PEF odlično korelira sa stupnjem kliničkog pogoršanja i s respiracijskim plinovima. Obično se u tijeku pogoršanja javlja nagli pad kisika u perifernoj krvi, uz povišenje ugljičnog dioksida ili bez njega. Vrlo je bitno pratiti zasićenost krvi kisikom pomoću pulsnog oksimetra, spravice koja se priključi na prst i koja, uz zasićenost kisikom, prati i srčanu aktivnost.

Bolesnik pozna svoju bolest

Glavne terapijske mjere kod pogoršanja astme jesu liječenje opstrukcije koja uzrokuje gušenje, najčešće inhalacijskom primjenom lijekova iz skupine bronhodilatatora, koji se mogu davati svakih 15 minuta, tijekom jednog sata. U isto vrijeme, primjenjuje se kisik nosnim kateterom, u protoku od 6 L/min u samom početku, da bi se kasnije protok smanjio prema vrijednostima kisika mjerenim pulsnim oksimetrom. Davanje protuupalnih lijekova iz skupine glukokortikoida venskim putem, u visokoj dozi (120 mg), nužno je zbog imunološke upale u bronhima, koja je vrlo karakteristična za astmu. Nakon što su točno tim redoslijedom primijenjene hitne mjere, daje se još venskim putem bronhodilatator iz skupine teofilina. Rehidracijski postupak primjenom fiziološke otopine traje od samog početka, jer je time osiguran venski put u slučaju da hitne mjere ne pokažu učinkovitost pa je nužna hospitalizacija. Navedeni postupak može se provesti i u kućnim uvjetima ako ekipa hitne pomoći ima adekvatnu opremu (inhalator, pokretni izvor kisika ili koncentrator, pulsni oksimetar, mjerač vršnog protoka ili peak flow meter), odnosno u ambulanti opće medicine. U slučaju da navedene mjere ne poboljšaju značajno kliničko stanje bolesnika i ne dovedu do normalizacije parametara, pacijenta treba uputiti na bolničko liječenje. Našom dobrom praksom olakšat ćemo život bolesnicima s astmom i smanjit ćemo troškove liječenja. Međutim, važna je dobra edukacija bolesnika koji, u dogovoru sa svojim liječnikom, može u blažim pogoršanjima poduzeti sve unaprijed dogovorene mjere sprečavanja pogoršanja, a time i potrebe za bolničkim liječenjem.

Alma Rožman, dr. med.