ŽRTVA NADMUDRILA DŽEPARA

Časovi ludosti mjere se urom, ali mudrost ne može izmjeriti ni jedna ura. William Blake

Ne znam hoće li itko povjerovati u ono što sam čuo, jer sam i sam u dilemi, ali sigurno će naučiti, kao što sam i ja naučio, da novčanik i druge vrijedne stvari treba dobro spremiti jer i naizgled najhumaniji čovjek može biti džepar. Da ne dužim, evo što mi je ispričao prijatelj: »Kad je vozač zaustavio autobus ispred kafića i odredio pauzu od 15 minuta za jutarnju kavicu, ispred šanka i toaleta stvorena je gužva. Nakon pauze, idemo dalje. Bakica na sjedištu do mene pogleda u torbicu i kaže da joj je nestala vrećica u kojoj su bili novac i mobitel. Dade mi broj na ceduljici i zamoli da ga nazovem, a mobitel će se javiti. To čini i kad u kući zaboravi gdje ga je stavila. Utipkao sam broj i on se oglasi, a gospodin na zadnjem sjedištu ljutito reče: »Ne zovi, u autobusu sam, javit ću se kasnije.« Kad ga vrati u džep, da se uvjerim je li to bakin mobitel, ponovim poziv, a on dreknu: »Rekao sam da ne zoveš«, i vrati ga u džep. Sad sam bio siguran da je to njen mobitel. Kažem joj da šuti, a vozaču da pozove policiju. Pozvao je i vozio kao da se ništa nije dogodilo. Nakon kraće vožnje, zaustavi nas policija. Opisao sam im što se dogodilo i pokazao gospodina koji ima bakin mobitel. On se naljuti i zaprijeti mi zbog uvrede. Policajac traži da ponovim poziv. Mobitel zvoni u džepu mladića koji sjedi ispred njega. »Eto vidite, napali ste mene, a mobitel je uzeo dečko.« Svi su potvrdili da se javljao on, a ne dečko. Dečko je uz mobitel dao i novčanik, a kad je policajac iz osobne iskaznice pročitao moje ime, bio sam šokiran. Nisam ni znao da mi je ukraden. Policajac nas je odveo do kola. Upitao je baku je li on bio blizu nje. »Pomogao mi je ući u autobus i nestao.« Razgovarao je s nekim u postaji i uzeo od nas izjave. Rekao je da je dečko džepar i onda su ga odvezli. Baka mi se zahvalila, pokazala novčanik skriven u džepu jakne. Skrila bi i mobitel, ali je čekala vijest dolazi li po nju sin ili uzima taksi.«

Moj novčanik u tuđem džepu

Bakino mudro ponašanje, koje mi je opisao prijatelj, potiče me na opreznost kad putujem ili se nađem u gužvi jer za trenutak nepažnje novčanik može biti u džepu lopova (prijatelju se to dogodilo). Razmišljam i pitam se: što je džeparenje, tko je džepar, tko žrtva, koja mjesta su rizična zbog operiranja džepara, može li se od njih zaštititi i kako? I zaključim: Džeparenje ili džepna krađa svojevrstan je, popularan i rasprostranjen oblik devijantnog ponašanja, osobito mladih. Kazneno je djelo iz domene imovinskog kriminaliteta i oblik lakog kriminalnog delikta protiv imovine, a tretira se kao blaži oblik krađe. Povezano je s posebnim načinom življenja, odnosom spram ljudi, okoline, shvaćanja morala, etičkih i društvenih normi.

U velikoj su zabludi oni koji smatraju da je džepariti jednostavno i lako te da se džepnom krađom može baviti svatko tko ima malo hrabrosti i puno drskosti. Naprotiv, ta je kriminalna aktivnost rizična, složena, delikatna i zahtijeva veliku spretnost, iskustvo i vještinu. Svoju strategiju džepari moraju razraditi vrlo precizno, znalački zavući ruku u tuđi džep, uzeti novčanik i udaljiti se neopaženo. Dostatna je samo jedna mala pogreška da ga vlasnik novčanika ili netko iz mase ljudi opazi jer se džepokrađa obavlja u gužvi, kada je pozornost ljudi usmjerena na nešto drugo. Usto, teško mu je i pobjeći jer će ga netko od ljudi iz te gužve lako uhvatiti, a onda ga obično premlate i predaju policiji. Zato oni, prije osamostaljenja u »poslu«, dugo uče »zanat« i vježbaju pod nadzorom iskusnog džepara koji im prenosi svoje bogato iskustvo i vještinu, a oni mu predaju ukradeni novac i time otplaćuju »školarinu.« Praksa pokazuje da karijera kriminalaca često započinje džeparenjem, nastavlja se prijestupništvom, siledžijstvom, provalnim krađama, razbojstvom i završi teškim kriminalom. Džepne krađe najčešće su povezane s neradom, besposličarenjem, skitnjom, a popratne su negativne pojave oblici socijalnopatološkog ponašanja i delinkvencije.

Tko i kako »operira«

Džepar ili džepokradica vrlo je uvježban i izuzetno vješt sitni lopov koji krade (džepari) iz džepova i torbica novčanike i druge sitne vrijedne stvari. To su vješte i uvježbane mlade osobe koje obično odmalena vježbaju tehniku brzog uvlačenja ruke u tuđi džep tako da vlasnik ne osjeti kada je »olakšan«. Osim te vještine, moraju brzo procijeniti tko ima dosta novaca, u kojem džepu se nalazi novčanik i vrebati trenutak nepažnje i prigodu kad je vlasnik okupiran drugim poslom, a džep u kojemu je novčanik zaklonjen ljudima. Taktiku razrade do tančina. Uvježbavanje džeparenja provodi se pod nadzorom starijeg džepara, koji stoji u blizini, daje im signale i upozorenja. U slučaju da ih opaze u bijegu, ili uhvate u džepokrađi, on se ispriječi, omete okradenog i druge ljude koji kreću u potjeru i omogući im bijeg. Ako nekog počnu tući, stupa u obranu grdeći ih: kako ih nije sram tući jadno dijete koje je slučajno zapelo za novčanik. I dok se oni s njime raspravljaju, mali džepokradica se izgubi u gužvi. Kad dobro izuči »zanat«, ide u akcije u paru i, dok on izvlači novčanik, kolega ga zaklanja ili pravi gužvu, galami, optužujući da mu je netko stao na nogu. Dok on plače i viče, sve oči uprte su u njega, a džepar pobjegne. Na sigurno mjesto skriva novac i bankarsku karticu, a ostalo uništava, kako ga policija ne bi otkrila po otiscima prstiju. Svaku večer učitelju predaje novac. Nerijetko džepare u skupini koju čini trojka – jedan radi gužvu, drugi zavlači ruku u džep, izvlači novčanik, predaje ga trećemu koji je stajao neopažen i polako odlazi u gužvu.

Osim tih amatera, postoje i profesionalni džepari. To su kriminalne osobe kojima je džepna krađa glavno i jedino zanimanje. Usto što sami džepare, imaju skupinu od nekoliko mladića koji su pobjegli od kuće ili iz odgojnog zavoda. Pouče ih, vode sa sobom, brinu o njima, a oni za njih »rade«. Kad se osamostale, dobiju dnevnu normu, obično 3-5 novčanika i do posljednjeg novčića moraju mu predati. Za prijevaru se strogo i svirepo kažnjava. Time mu otplaćuju dug za »školarinu«, skrb i zaštitu. Oni koji sve obveze revno izvršavaju ili prebacuju normu, dobiju priznanje, a odrasliji odobrenje za polusamostalan rad jer još godinu-dvije, neki i više, rade pod njegovim nadzorom i zaštitom. Za te usluge daju mu dio »zarade«, a on ih štiti i vodi u druga mjesta, u kojima »gostuju« nekoliko dana tijekom sportskog natjecanja, sajmova, mjesnog slavlja ili obilježavanja državnih praznika. Nakon toga idu dalje kako ne bi bili sumnjivi policiji. Tako čine dok ne padnu u ruke policije, koja maloljetnike vodi u prihvatilište, a njihov »mentor« operira s drugom skupinom, jer ga njegovi učenici ne smiju odati. Maloljetnike u prihvatilištu opserviraju i obično smjeste u odgojnu ustanovu na tretman, resocijalizaciju i rehabilitaciju. Tu ih osposobe za neko zanimanje i po izlasku vraćaju se kući, zaposle, a centar za socijalnu skrb odredi im mjeru socijalnog nadzora koju provode vanjski suradnici i redovito im dostavljaju izvješće o njegovu radu, napredovanju i ponašanju. Dosta ih, poslije dobivenih batina i premlaćivanja, kad ih uhvate građani na djelu, bilo iz straha od policije i roditelja ili zbog nespretnosti u krađi, učinkovitog odgojno-korektivnog djelovanja nastavnika u školi, odgajatelja u odgojnoj ustanovi ili roditelja u obitelji te drugih osobnih razloga, prestaje s tom kriminalnom aktivnošću i uključe se u zdravo društvo vršnjaka. Neki se, koji taj posao obavljaju uspješno, obično pridruže profesionalnim džeparima i nastavljaju se baviti džepnim krađama. Vrlo rijetko se odlučuju na samostalno džeparenje.

Najčešća mjesta džeparenja

I neke su druge vrijedne stvari, osim novčanika, koje se nose u džepu, torbi, ženskoj torbici i vrećici meta vještih džepara. Dovoljna je mala neopreznost da ih uzmu, a da to ne opazite. Krađu primijetite kada se kradljivac već udaljio od vas i nestao u gradskoj gužvi. To se može dogoditi na svim mjestima, ali gužva je najopasnija. Evo nekih najrizičnijih mjesta: stajališta tramvaja i gradskih autobusa, naročito pri izlazu ili ulazu u ta prijevozna sredstva gužve u prijevoznim sredstvima (autobus, tramvaj, vlak, avion, brod…) gužve u kafićima (posebno oko šanka) i drugim ugostiteljskim objektima gužve na ulazu i izlazu sa sportskih stadiona i posebno pri iskazivanju navijačke strasti čekaonice na željezničkim, autobusnim kolodvorima i aerodromima liftovi ili pokretne stepenice sportska nadmetanja, mitinzi, zabave, tržnice, sajmovi crkve, džamije, pogrebi, plaže, seoske proslave, različite druge svečanosti... Najprivlačnija su mjesta za džeparenje ona na kojima su koncentracija i cirkulacija ljudi velike, poput: gužve u prijevoznim sredstvima gradskog prometa, autobusnim i željezničkim postajama, u holovima hotela u vrijeme dolaska i odlaska većih grupa turista, u vlakovima, u trgovinama, tržnicama, na plažama, izletištima, ljetovalištima, kampovima, sportskim i drugim manifestacijama, mitinzima, na kojima je gužva, vreva, komešanje, užurbanost, a pozornost građana usmjerena k nekom cilju (ulazak u prometno sredstvo, kinematograf, razgledavanje izloga, kupovanje…) pa ne kontroliraju vlastite džepove i maloljetnike koji čekaju priliku da im neopaženo zavuku ruku u džep, izvuku novčanik ili neku drugu vrijednu stvar i pobjegnu.

Što učiniti

Džepari se ne razlikuju od drugih suputnika na putovanju, niti ljudi u gradu i selu. Prepoznati ih ne možete, ali se možete naučiti samozaštiti, poduzeti mjere opreza, izbjeći štetu:

ne nosite u džepu veće sume novaca kad idete u kupovinu, koristite bankovnu karticu; izbjegavajte, kad god je to moguće, gradske gužve; ako ih ne možete izbjeći, onda dobro pazite na novčanik; to znači da ga držite u džepu koji se zatvara, a ne da svaki čas rukom pipajući provjeravate je li unutra, jer time džeparu olakšavate posao i pokazujete gdje je; žene, ako novčanik držite u torbici, provjerite je li ona čvrsto zatvorena, a kad ste u gužvi, kad ulazite ili izlazite iz vozila, obvezno torbicu držite ispred sebe, ne sa strane ili straga; ma kako bili sigurni da ne može uzeti novac kad torbu držite ispod ruke, džepar je može rasjeći žiletom i izvući novčanik; kad idete na duži put ili u veću kupovinu, novac spremite tako da ne bude dostupan džeparu, a u novčaniku držite samo onoliko koliko vam je potrebno za jelo i piće; ako putujete vlakom noću i znate da će vas svladati san, novac spremite na sigurno i ne držite ga s putnom kartom koju morate pokazati kondukteru, da svi vide novac; izlazite li iz kupea, novac i dokumente nosite sa sobom i suputniku ne recite da vam pripazi na stvari jer i onaj najljubazniji može biti džepar; ne držite novčanik u kaputu koji ste u vagonu ili u autobusu objesili pored sebe; sigurniji je u džepu od hlača; žene torbicu s novčanikom neka drže pored sebe ili na krilu; ako na pauzi za kavu odete, a u torbici ili kaputu ostavite dokumente i druge vrijedne predmete, kada se vratite, možete doživjeti velike neugode, ostati bez njih; još rizičnije je objesiti kaput na vješalicu, a poći za šank na piće; netko vam može isprazniti džepove ili odnijeti kaput sa svim stvarima; popijte kavu ili sok, a ne alkoholno piće, jer ono umanjuje snagu nadzora nad stvarima; kad vam netko pomaže pri ulazu ili izlazu iz prijevoznog sredstva, budite oprezni jer, osim onih časnih i humanih ljudi, to čine i džepari; ako vas netko u gužvi nešto pita, ili se drsko gura, bolje je da pripazite na torbicu i novčanik nego da mu objašnjavate ili ga grdite, jer možda njegov kolega krade novčanik; ako plaćate karticom, pazite da vam netko ne otkrije pin, a potom ukrade karticu; tako se ponašajte i kad novac dižete iz bankomata; ako nosite vrijedne predmete, zapišite njihov serijski broj – olakšat ćete posao policiji; torbicu, vrećicu ili kutijicu u kojoj su bili ukradeni predmeti pažljivo predajte policiji, možda kradljivca pronađu po otiscima prstiju; zvono mobitela podesite na najjače i ako vam bude ukraden, zamolite nekoga da nazove vaš broj – možda se oglasi u džeparovoj torbici; ako vidite da netko trči od vašega autobusa prema izlazu s parkirališta ili svojim kolima, nastojte upamtiti što više detalja o njemu (visina, godine, izgled, kosa, neka mana).

Ako, nakon što ovo pročitate, pomislite u kakvoj ja zemlji lopova živim, niste u pravu. Naš je narod pošten, ali ima pojedinaca koji znaju ukrasti novčanik i sve dokumente pa nas staviti u izuzetno tešku situaciju. Upravo zbog njih, ove naputke dao sam s najboljom namjerom da znate što vam se može dogoditi, a ne i što će vam se stvarno, ne daj Bože, dogoditi.

Mr. sc. Ivica Stanić