Gušenje stranim tijelom

KADA KRENE KRIVO

Gušenje stranim tijelom ozbiljan je problem, što potvrđuje i činjenica da je u mirnodopskim uvjetima veći broj onih koji umiru od gušenja zalogajem hrane od broja poginulih u zrakoplovnim nesrećama ili od vatrenog oružja. Iz izrečenoga samo po sebi postavlja se pitanje pridajemo li tom problemu dovoljno pažnje i kolika su naša znanja o tome kako pomoći osobi koja se guši stranim tijelom u dišnome putu, a koje je nerijetko zalogaj hrane.

9

U normalnim okolnostima, kada jedemo, hrana iz usta, nakon što je prožvakana, usitnjena i natopljena slinom, prilikom akta gutanja dospijeva u jednjak i dalje u želudac i ostatak probavne cijevi, pri čemu je spriječeno njeno dospijevanje u grkljan i dušnik, a što omogućuje struktura koja se naziva epiglotis.

Ne smij se dok jedeš

Epiglotis se ponaša kao mali poklopac koji zatvara ulaz u dišni sustav kada gutamo. Pri gutanju hrane može se dogoditi da zalogaj hrane uđe, umjesto u jednjak, u dišne putove. To se najčešće događa starijim osobama s poremećenom funkcijom gutanja, što je posljedica raznih neuroloških bolesti, u čemu prednjači stanje poslije moždanog udara, ali i osobama koje jedu brzo, gutaju nedovoljno prožvakanu hranu ili pričaju i smiju se tijekom jela. Nije rijedak događaj da manji komadi hrane dospiju u dišni sustav. Na našu sreću, to izazove snažan kašalj, pri čemu snažnom strujom zraka ti komadi bivaju izbačeni i kažemo da smo uspjeli iskašljati hranu.

Ako se dišni put potpuno začepi, nastaje vrlo dramatično stanje koje ugrožava život – kažemo da se osoba guši. Osoba ne može disati, ne može govoriti i ne može kašljati. Pokušava udahnuti zrak, ali bez uspjeha. Aktiviraju se svi mišići koji služe za disanje, i to u području vrata, ramena i trbuha, pri čemu nastaje karakteristična slika gušenja: glava biva zabačena, oči su izbuljene, a koža lica i usana postaje plave boje. Ako se ne pruži pomoć, i ako se dišni put ne oslobodi zapreke, osoba gubi svijest i umire za nekoliko minuta. Ali, kako je i inače gubitak zraka praćen panikom, moramo pokušati biti što prisebniji i na valjan način upozoriti okolinu da se gušimo. Kako u tom slučaju brzo dolazi do gubitka svijesti, a okolina tek tada primijeti naše stanje, može doći do kobne pogreške jer se pretpostavi da se radi o nekoj drugoj bolesti, najčešće o srčanom udaru.

Gušim se!

Da bi dala do znanja da se guši, osoba koja ne može disati (ni govoriti) treba se primiti za vrat s obje ruke. To je međunarodna poruka sa značenjem »gušim se« (još se naziva i Heimlichov znak). Naime, čovjek je kroz povijest pokušavao i tražio rješenja kako da na razne načine pomogne osobama koje su se gušile. Ali 1975. godine američki kirurg Heimlich prvi put opisuje spasonosan i nadasve vrlo jednostavan postupak, koji se sastoji od brzog i snažnog pritiska u području gornjeg dijela trbuha. Bit je tog postupka u povećanju tlaka u prsištu, koje nastaje prilikom opisanog pritiska u gornjem dijelu trbuha, pri čemu se podiže ošit i izbacuje strano tijelo iz dišnog sustava kao što se čep na boci šampanjca izbacuje kada je protresemo i time povećamo tlak u njoj.

Što učiniti

Ako je žrtva gušenja pri svijesti, bilo da sjedi ili stoji, prilazimo joj tako da stanemo iza njenih leđa i rukama obuhvaćamo njen struk pri čemu stisnemo šaku jedne ruke i postavimo je na trbuh, u sredinu između pupka i vrha prsne kosti, a drugom rukom obuhvatimo stisnutu šaku i tada snažno i brzo pritisnemo trbuh prema sebi i prema gore. Ako strano tijelo prvim pritiskom na trbuh nije izbačeno, ponavljamo postupak dok strano tijelo ne izađe. Ako se gušimo, a u našoj okolini nema nikoga tko bi nam mogao pomoći, izvodimo zahvat kao samopomoć, i to tako da izvršimo pritisak na vlastiti trbuh vlastitim rukama ili tako što prebacimo tijelo preko nekog čvrstog predmeta (naslon stolice ili slično). Kod onesviještene osobe koja ne diše, začepljenost dišnog puta utvrđujemo pokušajem umjetnog disanja. Ako pri upuhavanju zraka nailazimo na otpor, odnosno ako nam se zrak vraća, a prsna i trbušna stijenka miruju, znači da je dišni put začepljen. Zahvat izvodimo tako da žrtva leži na leđima. Kleknemo sa strane ili preko nogu žrtve, dlanove svojih ruku stavljamo između pupka i vrha prsne kosti, pri čemu su nam ramena iznad žrtvina trbuha kako bismo dio vlastite težine iskoristili za pritisak. Ako prvi pritisak nije uspješan, postupak možemo ponoviti i do 10 puta.

Ako je nakon toga strano tijelo dostupno, pokušajte ga izvaditi iz usne šupljine tako što ćete jezik i donju čeljust prihvatiti palcem i prstima i povući ih prema gore. Strano tijelo koje uočite, oprezno pomicanjem ustranu izvadite iz usne šupljine, pri čemu morate paziti da ga ne vratite ili ne potisnete u dublje dijelove dišnog sustava. Ako žrtva, nakon što ste joj oslobodili dišni put, ne diše, vi morate disati za nju te započnite s umjetnim disanjem i svakako pozovite stručnu pomoć.

Nikada nemojte zaboraviti da su pri gušenju stranim tijelom naša prisebnost i znanje koje posjedujemo o valjanoj i pravovremenoj prvoj pomoći od presudnog značenja za unesrećenu osobu i ujedno posljednja pomoć.

Nikola Kraljik, dr. med.