Zdravlje bez lijekova

KREĆEMO SE MANJE, A ŽIVIMO DUŽE

U jednoj od najpoznatijih svjetskih enciklopedija – Encyclopedia Britannica – možemo naći podatak da je u staroj Grčkoj prosječni očekivani životni vijek čovjeka bio 28 godina. Danas nema ni jedne zemlje u svijetu u kojoj bi prosječni životni vijek čovjeka bio kakav je bio, primjerice, u drevnoj Grčkoj.

Suvremeni čovjek, bez obzira na podneblje i uvjete u kojima živi, živi prosječno znatno duže. Naprimjer, potkraj prošloga stoljeća očekivani životni vijek čovjeka u razvijenim zemljama bio je oko 74 godine, dakle, čak više od dva i pol puta duži nego prije dva tisućljeća. Čemu možemo zahvaliti takvo veliko produženje prosječnog životnog vijeka čovjeka? Premda i današnji čovjek boluje od starih i novih bolesti kao i naši preci, ipak smo danas relativno boljeg zdravlja i duže živimo. Razlog tomu valja tražiti u tehnološkom napretku (tehnika nam omogućuje lakše obavljanje i najtežih fizičkih poslova) te razvitku medicine koja se sve uspješnije bori i protiv najtežih bolesti. Međutim, ulazimo u paradoksalnu situaciju – tehnika nam omogućuje lakše obavljanje fizičkih poslova, pa suvremeni čovjek postaje fizički sve neaktivniji. A čovjekova neaktivnost vodi ga u bolest do najtragičnijih posljedica. Američko kardiološko udruženje, u svojoj Međunarodnoj statistici o kardiovaskularnim bolestima, ističe kako su ekonomski tranzicijski tokovi, urbanizacija, industrijalizacija i globalizacija u način življenja ljudi unijeli promjene koje pogoduju pojavi srčanih oboljenja. Prema istom izvješću, tjelesna neaktivnost i nezdrava prehrana ubrajaju se među glavne zdravstvene rizike. Današnji čovjek sve češće sjedi za kompjutorom, vozi se automobilom i gleda televiziju. Sve su to sjedilački poslovi. Primjerice, u SAD-u u 75 posto slučajeva ljudi koriste automobil za prelaženje udaljenosti kraćih od 1,5 kilometara, a na takve kratke relacije otpada 25 posto svih putovanja u SAD-u.

Tjelesna neaktivnost šteti svima

Najnovija zdravstvena istraživanja u Velikoj Britaniji više su nego alarmantna. Tako je ustanovljeno da se kod djece koja se manje kreću može očekivati niži stupanj samopoštovanja, povećanje zabrinutosti i stresa te sklonost pušenju i uzimanju droge. Radnici koji na poslu pretežno sjede, češće izostaju s posla od radnika koji se više kreću. U starijoj životnoj dobi tjelesno neaktivni ljudi gube snagu i vitalnost, što su im potrebne za obavljanje svakodnevnih poslova. Zbog toga su mnogi ovisni o drugim osobama i slabijeg su psihičkog zdravlja. Gotovo polovica Kanađana ima danas teškoća zbog viška kilograma, a 15 posto ih ulazi u kategoriju pretilih osoba. Iz Finske upozoravaju da se zbog sjedilačkog načina rada i života drastično povećava broj oboljelih od dijabetesa tipa 2. Iz Hong Konga, na temelju znanstvenog istraživanja, upozoravaju da zdravstveni rizici koji su posljedica tjelesne neaktivnosti premašuju posljedice pušenja. Ne samo da su brojne države u svijetu zabrinute za zdravlje svojih ljudi zbog smanjenja tjelesne neaktivnosti, nego ističu kako ih to i financijski pogađa. Tako su – u Australiji – godišnji troškovi liječenja uzrokovani tjelesnom neaktivnošću oko 377 milijuna dolara, u Kanadi više od dvije milijarde dolara i u SAD-u čak 76 milijardi dolara!

Tjelesna neaktivnost – svjetski problem

Iako gotovo svi ljudi na Zemlji znaju da tjelesna neaktivnost vodi u bolest, ipak je većina tjelesno neaktivna. U Svjetskoj kardiološkoj federaciji drže da 60 do 85% svjetskog stanovništva (naročito žene i djeca) nije tjelesno aktivno. U SAD-u je polovica populacije mladih (od 12 do 21 godine) tjelesno neaktivna, a slična je situacija i u Europi. Tako je u Švedskoj 43% stanovništva tjelesno neaktivno, a u Portugalu čak 87% ljudi ne bavi se nekom od intenzivnijih tjelesnih aktivnosti. Podatak o smrtnosti ljudi zbog tjelesne neaktivnosti zaista je zastrašujući. Naime, zbog zdravstvenih problema vezanih za tjelesnu neaktivnost, u svijetu godišnje umre oko dva milijuna ljudi. Trenutno ne postoji lijek koji može u tolikoj mjeri pridonijeti očuvanju zdravlja kao što to može redovita tjelesna aktivnost – a vjerojatno takvog lijeka neće ni biti – riječi su prof. Waltera Bortza II., dr. med. Napisane 1982. godine, te su riječi do danas ponovljene bezbroj puta u raznim znanstvenim tekstovima, časopisima, knjigama ili na predavanjima, što dokazuje da je misao spomenutog znanstvenika postala moto našeg zdravog života, sadašnjeg i budućeg.

Kako znati jesmo li tjelesno neaktivni

Iako su različita mišljenja o tjelesnoj (ne)aktivnosti, ipak se nekoliko zdravstvenih organizacija u svijetu složilo da se kao tjelesno neaktivne osobe mogu označiti one koje – ne vježbaju niti se bave nekom intenzivnijom tjelesnom aktivnosti tri puta u tjednu po najmanje 30 minuta, u slobodno vrijeme bave se aktivnostima koje ne traže kretanje, rijetko hodaju više od sto metara dnevno, tijekom dana pretežno sjede ili rade posao koji ne traži mnogo tjelesnog napora. Čim smo utvrdili da smo tjelesno neaktivni, a znamo da to šteti našem zdravlju, najbolji je lijek početi s nekom intenzivnijom tjelesnom aktivnošću. Također, dobro je znati da je prilikom pješačenja korisnije postići brzinu između 4 i 9 kilometara na sat nego hodati s noge na nogu. Vožnjom bicikla za jedan sat sagori se 700 kalorija. Plivanje ima isti učinak na srce i krvožilni sustav kao i džoging. Brojne kućne sprave za vježbanje također su dobar način provođenja tjelesne aktivnosti, pa čak i hodanje uza stepenice. Uglavnom, prije svakog započinjanja intenzivnije tjelesne aktivnosti valja postaviti realne ciljeve, a aktivnost treba biti primjerena životnoj dobi, općem zdravstvenom stanju organizma, godišnjem dobu i klimatskim uvjetima. Dobro je i posavjetovati se s obiteljskim liječnikom prije početka neke aktivnosti i tijekom njenog provođenja, pogotovo ako se osjećaju loše posljedice.

Tjelesna aktivnost pomaže djeci

Redovita tjelesna aktivnost koristi djeci: u razvoju jakih kostiju, mišića i zdravih zglobova sprječava teškoće s težinom i pretilošću sprječava pojavu visokog krvnog tlaka sprječava pojavu dijabetesa tipa 2 povećava osjećaj samopoštovanja i ublažava stres i potiče stvaranje navika da se održi tjelesna aktivnost u starijoj dobi.

Tjelesna aktivnost koristi i starijim osobama

Znanstvena istraživanja i zdravstvene statistike uvjerljivo pokazuju da tjelesna aktivnost pomaže i starijim osobama. Naime, pojačanom tjelesnom aktivnošću u starijih osoba poboljšavaju se mentalne sposobnosti, ravnoteža i gipkost tijela, oporavak od bolesti i ozljeda, rad jetara i probavnog sustava, metabolizam, imunološki sustav, gustoća koštanog tkiva i vitalnost.

Borislav Ostojić