Prva pomoć kod besvjesnog stanja

SPRIJEČIMO KOBNI ISHOD

Gubitak svijesti opasna je i česta pojava u stanjima kao što su veći gubitak krvi ili kod ozljeda glave u prometnim nezgodama, ali može biti uzrokovan i nizom drugih nesreća, kao što su otrovanje ispušnim plinovima, plinom u domaćinstvu, kod udara električne struje ili groma, kod toplinskog udara ili pak utapanja.

Naime, kako su u stanju duboke nesvijesti, a za razliku od sna, svi tjelesni mišići opušteni i mlohavi, i ako osoba bez svijesti leži na leđima, zbog mlohavosti mišića doći će do spuštanja donje čeljusti i jezika koji onda može zatvoriti dišni put. U takvoj situaciji, naročito ako se radi o ozljedama glave, moguće je da unesrećena osoba povraća. Kako u dubokoj nesvijesti slabe i nestaju zaštitni refleksi kašljanja i gutanja, čija je uloga važna u održavanju prohodnosti dišnog sustava, moguće je iz tih razloga i gušenje povraćenim sadržajem.

Postupak treba poznavati

Kao i kod brojnih drugih situacija kada je ugrožen ljudski život, važno je zadržati prisebnost i pružiti adekvatnu pomoć. Stoga, ako unesrećenu osobu zateknemo kako nepomično leži na leđima, potrebno je provjeriti da li je pri svijesti. To možemo učiniti tako da unesrećenom lagano protresemo ramena i uputimo mu nekoliko pitanja kako bismo provjerili da li odgovara. Važno je znati da dubina gubitka svijesti može biti promjenjiva i nerijetko osobe s poremećenom sviješću mumljaju, pomiču dijelove tijela, imaju grčeve ili povraćaju. Provjerimo da li u usnoj šupljini ima jasno vidljivih stranih predmeta (zubna proteza), ili povraćanog sadržaja, te ih pažljivo uklonimo jer oni predstavljaju zapreku i smetnju prolazu zraka. Nakon toga stavljamo dva prsta na podbradak i podižemo donju čeljust, a istovremeno pritiskom dlanom druge ruke na čelo blago zabacimo glavu. Usta moraju tijekom navedenog postupka biti otvorena. Tim postupkom, podižući donju čeljust uz zabacivanje glave, jezik biva povučen prema naprijed i tako otvara dišni put za nesmetan protok zraka. Ako postoji sumnja na ozljede glave ili vratnog dijela kralježnice, ne smijemo pomicati glavu, nego ćemo dišni put osloboditi samo tako što podižemo donju čeljust i unesrećenom otvorimo usta. Kada smo oslobodili dišni put, važno je provjeriti diše li unesrećena osoba, a to provjerimo tako što promatramo pomiče li se prsni koš i trbušna stijenka, ili prislonimo svoj obraz i uho i osluškujemo iznad nosa i usta zvukove i zračnu struju koji bi bili rezultat disanja unesrećenog. Isto tako, moramo provjeriti rad srca i krvotok, a to učinimo tako što, kada je glava zabačena, na vratu napipamo tzv. Adamovu jabučicu te se s dva prsta postrani Adamove jabučice spustimo i pipamo puls na vratnoj arteriji. Pritisak ne smije biti jak i puls se pipa kroz 5-10 sekundi da ne gubimo dragocjeno vrijeme. Ako unesrećeni diše i srce mu radi, važno je, nakon što smo mu oslobodili dišne putove, omogućiti mu nesmetano disanje. To ćemo postići tako što osobu bez svijesti stavljamo na bok.

Stabilan bočni položaj

To još nazivamo i stabilnim bočnim položajem jer je osoba postavljena na bok i stabilizirana vlastitim dijelovima tijela i oslobođenog dišnog puta može nesmetano disati, a omogućeno je i da povraćeni ili drugi sadržaj npr. slina iz usne šupljine nesmetano otječe. Postupak stavljanja u bočni položaj izvodimo tako što kleknemo sa strane osobe bez svijesti, čije noge moraju biti ispružene. Ruka koja je uz vaše koljeno mora biti savijena pod pravim kutom u laktu u odnosu na tijelo žrtve, a dlan te ruke okrenut prema gore. Ruku osobe bez svijesti koja je na suprotnoj strani povučemo na prsni koš, pri čemu je šaka s dlanom okrenuta prema dolje (na prsni koš). Nakon toga prihvatimo čvrsto donji dio bedra iznad koljena i drugom rukom čvrsto uhvatimo rame i povlačimo nogu prema sebi te onesviještenog okrenemo na bok. Sada donja noga ostaje ispružena, a gornju nogu namještamo da bude pod pravim kutom u kuku i koljenu. Ruku stavljamo ispod obraza kako bi podržavala glavu koja je pomaknuta unazad.

Unatoč dobro razvijenoj zdravstvenoj službi brojni su slučajevi da i danas osobe bez svijesti umiru ili kod kuće, na mjestu nezgode ili pri transportu u bolnice zbog gušenja vlastitim jezikom ili zato što su udisale povraćeni sadržaj. Zato onesviještenoj osobi ne podižimo glavu i nemojmo joj davati tekućinu na usta. Nemojmo je ostaviti samu i bez obzira na to koji je uzrok gubitka svijesti znajmo da je u opasnosti ako leži na leđima. Oslobodimo joj dišne putove, postavimo je u stabilni bočni položaj i obvezno pozovimo što hitnije liječničku službu. Time bez obzira na uzroke dajemo šansu za preživljavanje.

Sanja Dravinski, vms