Torzija testisa
 
BRZ RAZVOJ, HITNO LIJEČENJE
 
Niz je hitnih stanja u medicini koja zahtijevaju brz dolazak do liječnika, brzu i preciznu dijagnostiku te brzu i učinkovitu pomoć. Hitna stanja predstavljaju svakodnevicu liječničkoga poziva, stalni izazov i uvijek novu kušnju.
 
 
Urologija, kao specijalistička grana medicine koja se bavi bolestima mokraćnoga sustava i spolnog sustava muškarca, ima niz hitnih stanja koja se jednako tako moraju rješavati pa ih je važno navrijeme prepoznati kako bi se što prije pristupilo liječenju. Izuzetno je važno da i ljudi izvan medicinske djelatnosti navrijeme prepoznaju barem osnovna zbivanja kod tih bolesti i bez oklijevanja se jave liječniku ili urologu, kako bi uspjeh liječenja bio što bolji, a patnje oboljelog manje i što kraće. Značajan dio hitnih stanja u urologiji vezan je za vanjski dio muškog spolovila, posebno za skrotum (mošnje), odnosno za one dijelove vanjskog spolovila kod muškarca koji su u skrotumu smješteni.
 
 
Uvrnuta peteljka
 
Skrotum predstavlja naboranu kožnu vreću smještenu ispod spolnog uda, a između bedara, pregradom podijeljenu po sredini na dvije podjednake polovine. U svakoj od tih polovina smješten je sjemenik (testis), obavijen s više različitih ovojnica. Testis i pripadajući dijelovi dospijevaju u skrotum spuštajući se iz trbušne šupljine i svoju poziciju zauzimaju uglavnom prije rođenja. Testisi zapravo vise u šupljini skrotuma na spletu krvnih žila, sjemenovoda i živčanih vlakana, s relativno velikom pomičnošću u različitim smjerovima.
 
 
 
Uvrtanje sjemenika (lat. torsio testis) stanje je koje nastaje zbog mehaničkog zbivanja na peteljci na kojoj testis visi. Možda je zato i izraz uvrtanje sjemenika neprikladan: testis se ustvari ne uvrće, već se uvrće skup elemenata koji cirkulacijski opskrbljuju testis, sjemenovod i živčana vlakna koja mu pristupaju prateći krvne i limfne žile. Torzija testisa sprečava krvni protok kroz izuzetno osjetljivo tkivo testisa, što u konačnici rezultira njegovim propadanjem.
 
 
 
To stanje ili bolest od izuzetnog je značenja prije svega zbog činjenice da se u najvećem broju javlja kod djece i mladih muškaraca, prije puberteta i zato što o brzom prepoznavanju i brzom operativnom zbrinjavanju ovisi i kasnija plodnost. Razlozi nastanka uvrtanja sjemenika objašnjavaju se anomalijom u građi pratećih elemenata sjemenika, široke ovojnice testisa, oslabljenog ligamenta testisa, štokod određenih uvjeta (pojačana fizička aktivnost, sport, udarac), ali i spontano (pa čak i za vrijeme spavanja) dovodi do torzije.
 
 
Bol do povraćanja
 
Torzija testisa nastupa naglo! Kliničku sliku karakterizira iznenadan i brz početak, jaka bol i oteklina, češće jedne polovine skrotuma. Bol je izrazito jaka i nerijetko izaziva povraćanje tako da se može pomisliti na akutnu bol u trbušnoj šupljini. Vrlo brzo javlja se oteklina oboljele strane skrotuma, crvenilo kože, izuzetna bol na dodir i pregled te otežano razlikovanje sjemenika i pasjemenika (testisa i epididimisa) kod pregleda pipanjem. Testis je u povišenom položaju i više ili manje popriječen; kod podizanja sjemenika prema preponi bol se pojačava, što je različito od onoga kod upale epididimisa. Kako takva oboljenja izuzetno naglo napreduju, tako se mijenja i slika bolesti pa je, shodno tome, dijagnostički postupak u kasnijoj fazi bolesti uvijek nešto složeniji nego na njenom početku. U dijagnostičkom postupku, kao i kod drugih bolesti, nezaobilazno mjesto zauzima potanko ispitivanje bolesnika o vremenu nastupa boli, mjestu početka boli, njenom karakteru i intenzitetu te o eventualnim drugim znacima bolesti mokraćno-spolnog sustava ili drugih bolesti općenito. Pregledavanjem skrotuma dobivaju se dodatne, nezamjenjive informacije potrebne za postavljanje pravilne dijagnoze. Zapravo, ta tri postupka – intervju o nastupu bolesti, pregled spolovila i pregled skrotuma predstavljaju temelj i nezaobilazan slijed postupaka, a svi drugi dijagnostički postupci dolaze iza toga, kao dopuna.
 
 
Što hitnije pod nož
 
Posebno mjesto ima ultrazvučna dijagnostika (iako iza ranije navedenih), i to s visokofrekventnim ultrazvučnim sondama (7,5 MHz) ili Doppler-ultrazvukom. Značajno mjesto u dijagnostičkim postupcima ima i laboratorijska dijagnostika, od koje posebno valja istaći analizu mokraće. I uz najveću pažnju, u navedenim dijagnostičkim postupcima ponekad nije moguće sa sigurnošću postaviti dijagnozu pa se mora pristupiti operativnom postupku radi konačnog razrješenja. Naime, drži se da je operativna dijagnostika, dakle pregled oboljelog sjemenika (testisa), znatno manje štetna nego neprepoznavanje prave bolesti i eventualno pogrešno liječenje. Terapija je tog dramatičnog stanja operativna. Cilj je što je moguće prije uspostaviti normalnu cirkulaciju krvi nakon detorzije te fiksirati za unutrašnjost skrotuma oboljeli sjemenik. Ako se operativni zahvat izvede u vremenu do 4 sata od nastupa tog stanja, može se tijekom vremena očekivati normalizacija slike spermija. Operativni zahvati nakon 4 sata rezultiraju nepopravljivim oštećenjima spermija, odnosno njihove produkcije.
 
 
I druge bolesti su slične
 
Više je oboljenja koja daju sličnu sliku, stanja koja se mora hitno rješavati, ali i imati na umu kod dvojbe u konačnoj dijagnozi. Upala pasjemenika (lat. epididymitis) akutna je bolest koja nastaje uglavnom kao prateća kod upale mokraćne cijevi, mokraćnog mjehura ili prostate. Ta akutna bolest javlja se prvenstveno iza puberteta, u nešto starijoj dobi muškarca, a posebno kod onih koji imaju smetnje s mokrenjem zbog oboljenja prostate ili mokraćne cijevi tog dijela, gdje zbog otežanog odlaska mokraće, kod napinjanja i kada je mokraća inficirana, dolazi do njenog ulaska u izvodni kanal sjemenovoda i kretanja prema sjemeniku (testisu), pri čemu prispjeli mikroorganizmi izazivaju upalu. Epididimitis karakteriziraju relativno naglo započinjanje boli u jednoj polovini mošnje, njeno uvećanje, odnosno više ili manje prisutna oteklina sa zacrvenjenom i toplom kožom, izuzetna osjetljivost na dodir i otežano razgraničenje pasjemenika (epididimisa) od sjemenika (testisa) za vrijeme pregleda opipavanjem (palpacijom). U dijagnostici, kod analize krvi nalazimo povećan broj bijelih krvnih tjelešaca (leukocitoza) te ubrzanu sedimentaciju krvi. Pregledom sedimenta mokraće možemo naći povećan broj bijelih i crvenih krvnih tjelešaca te mikroorganizme. Upala sjemenika (lat. orchitis) rjeđa je i u pravilu slijedi upalu epididimisa, dolazeći nešto kasnije. Orhitis često nastaje kao virusima izazvana bolest, gdje je od posebne važnosti pojava tog oboljenja kod zaušnjaka, ali i kod mononukleoze ili nekih drugih virusnih oboljenja. U 15% slučajeva orhitis nastaje obostrano, što kao posljedicu često može imati neplodnost muškarca. Terapija upale epididimisa i testisa mora zadovoljiti opće mjere i ciljano liječenje lijekovima. Bolesnik mora mirovati, najbolje ležati u krevetu. Zbog jakih bolova odmah je potrebno učiniti blokadu boli anestetikom za lokalnu primjenu, što rezultira dramatičnim olakšanjem i zahvalnošću bolesnika. Kod ležanja, potrebno je podići mošnje što više, podmetanjem prikladnog platna pod mošnje ili nečeg sličnog. Hladni oblog na oboljelu stranu treba mijenjati što češće, no ne stavljati na golu kožu, već preko neke tanje krpe. Od lijekova se obilno propisuju sredstva protiv bolova (analgetika) i antiflogistika te odmah antibiotika širokog spektra. Kada god je moguće, treba uzeti mokraću za mikrobiološku analizu prije započinjanja antibiotske terapije, ali do dolaska rezultata terapiju treba svakako provoditi! Tumori testisa u pravilu ne spadaju u ona oboljenja koja svrstavamo u skupinu hitnih uroloških stanja, osim u slučajevima kada se zbog njihovog uvećanja javlja u središnjem dijelu razmekšanje (centralna nekroza), koje u određenim uvjetima može oponašati sliku akutne upale testisa. Za rak testisa karakteristično je da se, za razliku od upale, razvija znatno polaganije i da je oteklina bezbolna. Torzija apendiksa testisa poseban je oblik izoliranog uvrtanja jednog dijela testisa koji se nalazi na gornjem polu sjemenika. Po razvoju bolesti i intenzitetu boli ponekad ju je teško razlikovati od torzije testisa. I kod tog stanja metoda liječenja je operativna, s odstranjenjem oboljelog dijela sjemenika.
 
 
 
Nikada nije dovoljno ponoviti da svako bolno i nejasno zbivanje u predjelu vanjskog genitala muškarca, posebno skrotuma, treba bez odlaganja razjasniti jer oklijevanje može rezultirati nepopravljivom štetom. U vremenu smo kada su nam sve aktivnosti izuzetno intenzivne, a neke od njih mogu utjecati na nastanak bolesti koje spadaju u skupinu hitnih stanja. Gotovo je nedopustivo u vremenu dobrih komunikacija ostaviti neriješeno bilo koje nejasno zbivanje tog dijela tijela. Kočnica za to može biti samo neznanje. Kada se pojave neki od znakova bolesti koji su navedeni u tekstu, a vezani za regiju genitala, treba potražiti liječnika i njegovu stručnu i pravodobnu pomoć.
 
 
Mr. sc. Kristian Krpina, dr. med.