Raznolikosti plivanja

Granice ne postoje

Razumijevanje smisla riječi plivanje može biti raznoliko za neplivače, rekreativce, natjecatelje, agoniste, sinkroplivačice, perajaše, daljinskoplivače, maratonce, vaterpoliste, fizioterapeute, trenere, profesore tjelesne i zdravstvene kulture, rekreatore

Različito je i za ginekologe, invalide, bolesnike s različitim dijagnozama, starije osobe, pomorce, burzovne mešetare, fizičare, filozofe, znanstvenike, a posebice za roditelje djece koja ulaze u svijet te, uglavnom zdrave, primijenjene kineziološke aktivnosti. Stoga plivanje najkraće možemo podijeliti na edukativno, rekreacijsko, agonističko i kineziterapeutsko plivanje.

Edukativno plivanje

U edukativno plivanje spada obuka neplivača: dojenčadi od 0-6 mjeseci, dojenčadi od 6 – 12 mjeseci, djece predškolske dobi od 1. – 7. godine, djece osnovnoškolske dobi od 7. – 14. godine, djece srednjoškolske dobi od 14. – 18. godine, studenata, radno aktivnih djelatnika, vojnika, policajaca, umirovljenika i ostalih specifičnih skupina. Za usvajanje pojma plivač, odnosno dobivanje diplome na kojoj piše plivač poželjno je znanje održavanja učene osobe na vodi, sa znanjem običnoga skoka u vodu s visine od jednog metra, zatim uronom cijeloga tijela u vodu, izronom iz vode, plivanjem 12,5 metara, pa okretom u smjeru povratka i još jednom plivanjem u dužini od 12,5 metara do cilja koji je ujedno bio start. Rodilje s novorođenčadi, isključivo uz nadzor plivačkog specijalista u obuci neplivača za djecu predškolske dobi, mogu odmah pristupiti tečajevima plivanja, čime potiču edukativno, zdravstveno i rekreativno plivanje. Znanje tehnika plivanja: kraul, leđno, prsno, delfin najčešće se potiče iza 7. godine u razvijenim plivačkim zemljama. Glavni uzrok slučajnih smrti djece mlađe od 14 godina je utapanje. Godišnje se u Hrvatskoj utopi između 110 i 130 osoba. Taj podatak trebao bi pomoći promjeni aplikativne kineziološke politike odnosa prema dobi neplivača. Vrtićka dob idealna je za proplivavanje djece. Djeca prije polaska u školu znaju plivati kada imaju visoko motivirane roditelje ili skrbnike koji ulažu slobodno vrijeme, novac i osnovna znanja za plivačko opismenjavanje. Promjenom stava o poticanju učenja proplivavanja već u dobi prije škole djeluje se motivirajuće na suzbijanje utapanja, glavnog uzroka slučajnih smrti djece do 8. razreda osnovne škole. Poseban pristup potreban je u obuci neplivača u djece i osoba s poremećajima u ponašanju, kada nedvosmisleno pokazuju otpor, strah, neugodu od mora ili vode. Tu primjenjujemo specifične individualne načine rada, uz strogo pridržavanje didaktičkih učenja od bližega ka daljem, od jednostavnoga ka složenijem, sporo, opušteno, bez preskoka u učenju i s osobitom pažnjom prema oštećenom djetetu ili osobi. Glaserov projekt kvalitetne škole očituje se u sedam podržavajućih navika nastavnika u odnosu na učenika: podržavanje, ohrabrivanje, slušanje, prihvaćanje, povjeravanje, poštovanje i pregovaranje, te sedam razarajućih navika nastavnika u odnosu na učenika: kritiziranje, okrivljavanje, žaljenje, prigovaranje, prijetnje, kažnjavanje i potkupljivanje. Smanjenje broja utopljenika moguće je povećavanjem poticanja visoke kvalitete rada u obuci neplivača. Mišljenja roditelja, djece i voditelja tečaja bitna su za nove učitelje-početnike radi uspješnosti realizacije vođenja sata. Učitelj plivanja mora biti stručan, odgovoran, savjestan, odlučan, strpljiv, susretljiv, pažljiv, prilagodljiv, dosjetljiv i mudar. Izvrstan učitelj kontinuirano, pomoću anonimnih anketa, provjerava svoj trag koji je ostavio povjerenim, sada bivšim neplivačima i njihovim roditeljima i skrbnicima. Provjerava svoj način rada s konkurencijom, učestalo unosi promjene stalnim poboljšanjima i usavršavanjima. Danas zakonodavac potiče smanjivanje broja neplivača formalnim poticanjem osnovnih škola za kontinuirane tečajeve plivanja, najčešće za učenice i učenike između 7 i 11 godina. Unatoč održanim ili neodržanim tečajevima za neplivače, najviše neplivača ima među učenicima viših razreda osnovne škole, srednjoškolcima, studentima i odraslim osobama, pa i među starijima. Učenje osnova plivačke pismenosti najčešće se provodi u zatvorenim i otvorenim bazenima blizu osnovnih škola, te na ljetnim tečajevima na moru, a rijetko na rijekama i jezerima.

Rekreacijsko plivanje

Rekreacijsko plivanje podrazumijeva plivanje izvan profesionalnog rada, izabrano po osobnom izboru, bez isključivog imperativa za vrhunskim agonističkim sportskim rezultatom. Ciljevi su: osvježenje, opuštanje, uživanje, zadovoljstvo, kako bi se ugodno i zdravo provelo slobodno vrijeme, recimo unutar Društva za sportsku rekreaciju »Sport za sve«, zatim organizirani medicinski programirani aktivni odmori s plivanjem u hotelskom bazenu zdravstveno-preventivnog tipa. Kao i edukativno plivanje, rekreacijsko se plivanje može odvijati u moru, na jezeru, rijeci i plivačkom bazenu. Sportsko-rekreativna natjecanja imaju za cilj pobjedu u granicama normale određene populacije koja održava i podiže svoj ukupni zdravstveni status.

Agonističko plivanje

Agonističko plivanje zovemo sportsko plivanje. Riječ sport, po nekim autorima aplikativne kineziologije, rođena je u starome Rimu od riječi porta, što znači vrata. Djeca su se igrala izvan vrata, vani. Taj početni pojam sporta iz starih vremena bio bi danas bliži pojmu kineziološke rekreacije, koja nam je bliža pod nazivom sportska rekreacija, a još bliža samo kao rekreacija. Afirmativni pogledi na sport pomažu razvoj svega dobroga što donosi sport, sa svim svojim posebnim mirisima zavodništva iznutra i izvan arene koja znači život. Zdrave osobe mogu ući u sport, a ako izađu iz njega zdrave, tada su najprije sebi dokazale kako će i u drugim novim izazovima života vjerojatno ostati zdrave, jače i sigurnije individue. Politika i ekonomija svojim ponašanjima odavno su izvukle iz sporta ono što je on u početku značio: opće dobro za čovječanstvo, toleranciju, viteštvo, fair play. Usavršile su do suptilnosti selekciju tipa – samo najbolji, i po cijenu letalnosti (smrti sportaša). Poneki roditelji naivno vide sadašnji pojam sporta kao svemogući lijek protiv poroka današnjice za njihovo dijete, koje se zahvaljujući sportu neće uplesti u alkoholizam, narkomaniju, odnosno u loše društvo. Statistički podaci tragični su po upravo neuspješne sportaše koji, izbačeni prirodnom selekcijom, ne mogu prihvatiti život sa svim pobjedama i porazima pa se adaptiraju u alkoholizmu, ali nažalost i blago, srednje ili duboko u narkomaniji. Prema nekim podacima, postotak alkoholičara – bivših sportaša izuzetno je visok – 70%. Ne uviđa se koliko je velik problem narkomana – bivših sportaša. Zanimanje roditelj neplaćeno je u materijalnom smislu riječi. Ono zahtijeva roditeljska davanja, ulaganja, razumijevanje, samopouzdanje, ljubav, neprekidno u svim životnim razvojnim fazama, u valovima radosti i tuge, danju i noću, po nadmetanjima u kojemu lošiji otpadaju, a bolji idu naprijed. Osnovni je cilj sportskoga plivanja natjecanje za pobjedu. U tom monostrukturalnom kretanju opstaju samo najbrži, najuporniji, najsnažniji, najjači plivači. Često i po cijenu zdravlja, koriste nedopuštene preparate jer vrhunski sport neprekidno zahtijeva nove rekorde, koji se postižu na različite načine.

Uz natjecanja po godištima rođenja, tehnikama plivanja, dionicama, spolovima, postoje i ona prema zdravstvenom statusu, od unutarklupskih, regionalnih, državnih, međunarodnih, svjetskih, učeničkih, srednjoškolskih, sveučilišnih natjecanja do olimpijskih igara najkvalitetnijih plivačica i plivača iz populacije zdravih i »zdravih«, ali i izuzetno bitnih olimpijaca – invalida. Najbolji rezultati postižu se u klimi povjerenja plivača, trenera, roditelja, uprave, sponzora, škole, fakulteta. Današnji je vrhunski plivač profesionalac u doslovnom smislu riječi. Talentirano, vrijedno i motivirano dijete nižih razreda osnovne škole, s napornim treninzima i najboljim rezultatima, nosi u sebi potrebu za zaveslajima koji mu donose radost i opuštenost iza treninga i natjecanja. Djeca koja ne mogu pratiti treninge postavljene od trenera plivanja dolaze i odlaze nezadovoljna s njima neprimjerenim naporima. Ako dijete na treningu zabušava, tada postoje opravdani razlozi izbjegavanja treninga, koji u osnovi može biti primjeren ili neprimjeren psihomotoričkim sposobnostima. Najopasniji je roditelj koji smatra da on sve zna o plivačkom treningu, treniranju, djeci, i uz to misli kako samo njegovo dijete trener neopravdano zapostavlja. U početku sportskoga plivanja moguća je situacija kada plivački trener ima ambicioznog roditelja i nemotivirano dijete, što razvija poremećaj u plivačkom trokutu plivač-trener-roditelj.

Neki roditelji patoloških ambicija pretjeruju zahvaljujući osobnim neostvarenim željama i ljubavi prema bazenu. Ne žele uočiti bitnu razliku između rekreacijskog plivanja i natjecanja i izuzetno napornog svakodnevnog treniranja sportskog plivanja i natjecanja na svim razinama – od najnižih pa do olimpijskih igara. S nerealnim očekivanjima od svojega djeteta u razvoju, zahtijevaju ostvarenje nemogućih postignuća s prosječnim psihofizičkim sposobnostima, uz minimalnu motivaciju za tu aktivnost. Dijete nije robot, televizor, mobitel, usisavač. Uspjeh može imati ono dijete koje, uz samoambiciju po napornim treninzima i natjecanjima, nema poremećaje sna, učestalog natprosječnog umora, što ga neprestano čini razdražljivom i svadljivom osobom, s tipičnim poremećajima u ponašanju. Kako je danas sport sve samo ne igra, a u njemu su neprirodni zahtjevi za postavljanjem teško ostvarivih ciljeva, već su niz desetljeća u uporabi nedopuštena sredstva koja koriste vrhunski sportaši. Najočitiji je dokaz toj tvrdnji postojanje antidoping komisija, koje uglavnom rijetko otkrivaju svekolika nedopuštena sredstva. Uporno, skriveni, usko specijalizirani ekspertni timovi pronalaze nove supstance koje još nisu na listi zabranjenih sredstava. Kvalitetno planiranje i programiranje sportskoga treninga zadatak je trenera, a živo biće plivač ciljeve će realizirati ako se skladno poslože sve silnice od kojih zavisi njegov kompletan zdravstveni status podržavan od roditelja. Ako jedan od te trojice ne može održavati i podržavati zdravu komunikaciju, puca plivački trokut. Kao posljedica proizlaze loši rezultati. Ako usporedimo dvije djevojčice istih motoričkih sposobnosti i plivačkih rezultata na treningu, možemo unaprijed pretpostaviti pobjedu one koja je duševno stabilnija pa daje najviše od sebe upravo kada je najpotrebnije, a to je za vrijeme natjecanja. Duševno nestabilna djevojčica na samome natjecanju može imati rezultate lošije nego što ih je postizala na treninzima. Stoga je jasno zašto neki otpadaju prirodnom selekcijom. Djevojčica koja nije u stanju pratiti sve teže napore koji se pred nju postavljaju, može se naći u procjepu: odustati ili plivati rekreativno. Nakon samouočavanja osobnog neuspjeha, podržavajući roditelj neće pogriješiti ako postupi po djetetovoj odluci. Prosječnom stanovniku začuđujući su razlozi današnjih supermena s neuobičajenim željama za, u osnovi natprosječnim, po nekima i gotovo nemogućim, naporima mladih osoba željnih izazova i dokazivanja. Zašto je natjecateljska, kraća dionica triatlonaca sastavljena od, na primjer, 750 m plivanja, 20 km vožnje biciklom te 5 km trčanja, a duža dionica od 1,5 km plivanja, 40 km vožnje biciklom i 5 km trčanja? Skakači u more skaču s hridi visokih desetke metara, a ronioci na dah uranjaju od desetaka pa i do 100 metara. Od kojih je to materijala sastavljen ljudski organizam i koliko će čovjek svojih, naizgled nemogućih, granica preskočiti, preplivati, preroniti, preveslati, prejedriti?

Glaserov projekt kvalitetne škole očituje se u sedam podržavajućih navika nastavnika u odnosu na učenika: podržavanje, ohrabrivanje, slušanje, prihvaćanje, povjeravanje, poštovanje i pregovaranje

Kineziterapeutsko plivanje

eziterapeutsko plivanje ono je u kojem oboljela osoba pliva sa svrhom liječenja pokretima u vodi. Tu se primjenjuju vježbe uz rub bazena, u plićaku mora, jezera ili riječnog rukavca, primjerenih vremenskih prilika, topline vode i ostalih bitnih pretpostavki, do vježbi za povećavanje amplituda pokreta, vježbi za jačanje lokomotornog, kardiovaskularnog, respiratornog sustava, do vježbi za neurološke, neurokirurške, duševne i ine pacijente. Dubina vode za kineziterapeutske pacijente zavisi od njihovih dijagnoza, osobnih statusa i ostalih, naizgled nebitnih pretpostavki. Invalidska natjecanja, potaknuta od fizioterapeuta i samih invalida, pomogla su zdravom ozračju invalida. Važnost je plivanja utjecaj na doslovno sve stanice ljudskog organizma, posebno na srce, srčanožilni sustav, dišni sustav, mišićni, zglobni, koštani, toliko potrebnu duševnu ravnotežu, unutrašnje organe i sve ostale sustave. Uz bolje tjelesno i psihičko stanje, poticano osjećajem relaksacije, poboljšanom cirkulacijom, plivanje omogućuje lakše izvođenje punog opsega pokreta. Svima je poznat izvrstan osjećaj ležanja na primjerenom krevetu. Isti početni položaj ležeći na bazenskoj vodi, ili još bolje ležeći u moru, primjerene temperature i vremenskih uvjeta, na specifičnoj težini morske vode, pomaže emocionalnom stanju uz funkcionalno servisiranje cijeloga organizma, posebice kralježnice i njezina kompletnog lokomotornog sustava, što uglavnom zanemarujemo. Plivanjem jačamo, najčešće izuzetno slabe, leđne mišiće u mediju svojstvenom homo sapiensu, ali i omogućavamo pravilno držanje glave, vrata, kralježnice, pravilno disanje i držanje prsnih i trbušnih mišića. Glavobolje i migrene češće su u osoba lošega držanja kralježnice, i to vratne, uz istovremeno držanje glave u položaju prema naprijed kod tipičnih nezdravih pozicija čitanja, učenja, rada za stolom, računalom. Kako glava ima svoju težinu, a položaj glave je satima, danima, tjednima, mjesecima, godinama, desetljećima nepravilan, vratni kralješci imaju različita kontinuirana opterećenja na leđnu moždinu, odnosno živčani sustav, zbog čega se javljaju različiti tipovi i stupnjevi boli. Osobama s glavoboljama preporučamo primjereno leđno plivanje, s naglaskom na istovremeni, objeručni rad rukama leđno, uz leđni rad nogama, s kukovima i glavom u razini kralježnice. Tipične pogreške u toj tehnici plivanja jesu glava podignuta iznad razine vode i spušteni kukovi. Tijelo u toj tehnici zdravstvenog plivanja zahtijeva opuštenu glavu, vrat, kralježnicu, kukove, koljena, skočne zglobove, uz pravilno disanje. Cilj je užitak opuštanja i utjecaj na ciljane mišićne skupine. Osobe s izrazito malom pokretljivošću izvan vode jesu invalidne osobe, ovisne o tuđoj pomoći i brizi. Njima je medij voda značajan s više aspekata. Za njih je razrađen Halliwick koncept. Instruktor pruža osmjeh, zabavu, toplu atmosferu, strpljenje, podršku, opuštanje, zaborav briga, smanjuje napetosti, potiče samopouzdanje, a time kasnije i ohrabrivanje tjelesnog i duševnog (djelomičnog, minimalnog, pa na kraju potpunog) osamostaljenja invalida. Halliwickov program u 10 točaka psihička prilagodba osamostaljenje transverzalna rotacija sagitalna rotacija longitudinalna rotacija kombinirana rotacija uzgon ravnoteža u mirovanju klizanje u turbulenciji osnovna propulzija i početak plivanja

Vježbe disanja izvode se kako bi invalidna osoba znala kada, kako i zašto puhati u vodu, čime bi joj se podigao osjećaj sigurnosti u vodi, odnosno izbjegavanje mogućnosti gušenja vodom. Pravilan tjelesni kontakt pri ulascima, izlascima i podršci u vodi, s posebnim naglaskom na dobroj kontroli glave, ključni su za kontrolu ravnoteže. Pojmovi plovnosti, uzgona, plutanja, statičke i dinamičke ravnoteže te klizanja, primijenjenim vježbama i jasnim demonstracijama, po usvajanju postaju pretpostavka sigurnosti i zadovoljstva osobe s invaliditetom. Najveća je radost samostalno kretanje u vodi i pohvala za izvršenje propulzije. Zatim se kreće s prvim zaveslajima, uz složeno usklađivanje osobnog središta ravnoteže s dlanovima okrenutim prema dolje u visini kukova, zatim nastavljamo s radom nogu, pa istovremeno nogu i ruku. Leđni način je osnovni način plivanja. Nezaobilazna za razvoj bogatstva pokreta u vodi te populacije jesu plivanja na boku i prsima. Istinski, mudri, uporni, kvalitetni instruktori poticatelji su svekolikih natjecanja u vodi, sa svim nabrojenim elementima u Halliwickovih 10 točaka, koje su oplemenjene s četiri testa u obliku četiri značke različitih boja. Danas ima puno ljudi koji mogu imati blage ili srednje poremećaje duha, a da nisu tretirane kao osobe s duševnim poremećajima. U takvih osoba, te u osoba s invaliditetom, potrebno je razvijati poticajnu, ugodnu, zdravu atmosferu. Plivanje može svima biti lijek, pa zato i govorimo o terapijskom plivanju, gdje se uz vještinu plivanja razvijaju pozitivne osobine osobe i socijalizacija, što čini podržavajuću i zdravu sredinu na koju ima pravo svaka osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Sudjelovanje na međunarodnom prvenstvu Hrvatske u plivanju za osobe s posebnim potrebama, odnosno osobe s autizmom, čiji se poremećaji očituju na području razvoja motorike, socijalizacije, percepcije, te u neadekvatnom odnosu prema osobama, predmetima i situacijama, moguće je samo u izuzetno kvalitetnih stručnjaka u autizmu. Kod lako mentalno retardiranih učenika s utjecajnim poteškoćama u inteligenciji, moguće je lakše i brže educiranje u usvajanju znanja plivanja. Kod umjereno mentalno retardiranih učenika može se vježbati uz potrebna iskustva na usmjeravanje pozornosti na odnose između vlastitog tijela i drugih objekata u prostoru. U osobe s izraženijim mentalnim defektom veći je i motorički deficit.

Cilj je plivanja, kao tjelesne aktivnosti, očuvati i unaprijediti zdravlje svakog građanina, od najmlađih do najstarijih, od najnesposobnijih do najsposobnijih, od najplašljivijih do najjačih, od najbolesnijih do najzdravijih, otvoriti vrata raja voda – morskih, jezerskih, riječnih, bazenskih, jer čovječji je organizam kao i zemaljska kugla sastavljen od 70% vode. Svakodnevno održavanje zdravlja moguće je ako imamo vremena za barem jednu aktivnost koju želimo, poput predloženih aktivnosti kao što su plivanje, atletika, gimnastika, ples ili ostale kineziološke aktivnosti primjerene dobi, spolu, zdravstvenom stanju i osobnoj sklonosti.

Albin Redžić, prof. Maja Redžić, prof.