REKREACIJA
 
OPASNI MORSKI SUSRETI
 
Radujući se ljetu koje dolazi i morskim blagodatima, često zaboravimo na opasnosti koje »vrebaju« iz morskih dubina i koje nam mogu posve neočekivano pokvariti toliko željeno uživanje u ljetnom odmoru.
 
 
Zbog toga, prije ljetovanja na moru i uživanja u dražima »plavog kontinenta«, bitno je podsjetiti se što bi trebalo uraditi u slučaju »bliskog« susreta s pojedinim neprijateljski nastrojenim stanovnicima mora.
 
 
Meduze
 
Meduze spadaju u red žarnjaka, a u Jadranu živi nekoliko vrsta otrovnih meduza, od kojih su napoznatiji uhati klobuk (Aurelia aurita), morska mjesečina (Pelagia noctiluca) i morsko pluće (Rhizostoma pulmo). Meduze su želatinozna stvorenja, građena uglavnom od vode, koja nemaju dobru kontrolu vlastitog kretanja pa uglavnom plutaju nošena morskim strujama. Meduze imaju duge lovke (»krakove «) sa žarnim stanicama koje luče otrovni sadržaj. Dodirnu li se, dolazi do izbacivanja žarne niti (poput harpuna) koja ubada tkivo koje ju je dodirnulo i prenosi otrov. Većina uboda događa se slučajnim kontaktom s meduzama tijekom plivanja. Otrov iz lovki meduza izaziva kod čovjeka prodornu bol sličnu boli od opekline, zatim crvenilo/osip kože, oteklinu i pojavu mjehurića. Osip je obično ograničen na područje kože koje je bilo u kontaktu s meduzom. Ubod je vidljiv od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a mogu se razviti i sekundarne infekcije ozljede, kao i promjene poput ekcema, praćene jakim svrbežom, te krasta i promjena boje kože (smanjena ili pojačana pigmentacija). Nakon uboda bitno je ostati miran (koliko i ako je to moguće) te ne trljati mjesto uboda, jer se time otrov dodatno utrlja u tkivo. Mjesto uboda treba isprati morskom vodom (nikako slatkom jer pojačava osjećaj boli!), a lovke se mogu pokušati odstraniti pincetom (ne prstima!). Mjesto uboda dobro je isprati octom ili alkoholom (blokiraju »neeksplodirane« žarnike). Postoje lijekovi, kreme i masti koji smanjuju upalu i svrbež (kortikosteroidni i antihistaminski preparati). Međutim, njih nije dopušteno koristiti bez liječničke upute i nadzora. Ako je zahvaćena ruka ili noga, treba je imobilizirati. Ubodi na području očiju, lica, usta ili genitalija zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć. Ubod na području očiju (lokalna upala, crvenilo, oteklina i suzenje) može biti jako opasan jer može uzrokovati trajno oštećenje vida. Ubodi oka moraju se temeljito isprati tekućom vodom (ne morskom) i treba što prije potražiti liječničku pomoć. Ubod na području usta može uzrokovati velike teškoće s disanjem i gutanjem, pa je nužno što prije doći do najbliže zdravstvene ustanove.
 
 
 
U vrlo rijetkim slučajevima može nastati stanje opće alergijske reakcije i šoka, koje se manifestira poteškoćama u disanju, općom slabosti, glavoboljom, povraćanjem, grčenjem mišića i promjenama tjelesne temperature i svijesti. Tada je, zbog ozbiljnosti stanja, nužno unesrećenog što prije dovesti do najbliže zdravstvene ustanove, a u međuvremenu, ako je potrebno, provesti postupak oživljavanja. Potrebno je upozoriti da i mrtva meduza može opeći pa, ako je nađete na obali, nemojte je dirati golim rukama!
 
 
Vlasulje
 
Vlasulje nalikuju morskom bilju, ali spadaju u red žarnjaka. One obitavaju pričvršćene na morsko dno. U Jadranu su česte smeđa vlasulja (Anemonia sulcata) i crvena vlasulja (Actinia equina), dok je vrlo otrovna zelena vlasulja (Actinia cari) rijetka. Vlasulje na svojim lovkama (»krakovima«) sadržavaju žarnike ispunjene otrovom. Pri dodiru s vlasuljom osjeti se ubod poput žalca (bol ne mora biti jaka). Nakon nekoliko minuta pojave se na koži crveni krugovi/ osip koji obično nestanu tijekom jednog dana. Ponekad se mogu javiti i mjehurići na koži, a zbog svrbeža nije rijetka ni sesekundarna infekcija kože. Liječenje je simptomatsko, odnosno ubod se treba isprati morskom vodom i kućnim vinskim octom (može i alkoholom), a liječnici u slučaju jačih simptoma propisuju antihistaminske i kortikosteroidne preparate. U težim slučajevima, ako je zahvaćena veća površina kože (najčešće kod djece), mogu se javiti mišićna bol, povišena temperatura, povraćanje, gubitak svijesti. Tada je nužno zatražiti hitnu medicinsku pomoć.
 
 
Morski ježinci
 
Morski ježinci spadaju u razred bodljikaša, morskih beskralježnjaka. Imaju okruglo tijelo, izvana pokriveno oštrim bodljama. Kako obitavaju na dnu, neoprezni kupači često ih nagaze, pri čemu dođe do mehaničkog lomljenja bodlji, koje prodiru duboko u tkivo, gdje mogu zaostati i uzrokovati dodatne komplikacije (gnojenje, stalna bol i sl.). U rani se obično vide polomljeni djelići bodlji, a na mjestu uboda crvenilo i oteklina. Mjesto uboda potrebno je dezinficirati (alkohol, antiseptik) te, ako ste spretni, sterilnom iglom (može se kupiti u ljekarni) izvaditi bodlje. Nakon toga potrebno je zaštititi mjesto uboda (sterilna gaza, flaster) te mirovati (ako postoji puno uboda u petu/ stopalo i sl.). Ako niste sigurni u svoje »kirurške« sposobnosti, a osobito ako je došlo do gnojenja rane ili uopće ne vidite bodlju (znak prodora duboko u tkivo), najbolje je javiti se liječniku. Djecu i sve ostale nedovoljno oprezne kupače dobro je prije odlaska na more opskrbiti plastičnim papučama/sandalama koje sprječavaju ubode.
 
 
Otrovne ribe
 
U Jadranskom moru obitavaju otrovne ribe, a za turiste, kupače, ronioce i ribolovce najvažnije su ribe koje imaju otrovne bodlje u perajama, repu ili na škržnim poklopcima te ribe otrovnog ugriza. U prvu skupinu spadaju ribe paukovke (pauk žutac, crnac, bijelac i mrkulj), koje najčešće obitavaju na pjeskovitom dnu, zatim škarpinke (škarpina, škrpun, crvena škrpinica, itd.) i ražolike ribe (golub kosir, raža žutulja itd.). Njihov je otrov vrlo jak (osobito najmanjeg, ali najotrovnijeg pauka žutca), a po djelovanju sličan je zmijskom otrovu. Bol koja se javlja žestoka je, pulsirajuća, širi se od mjesta uboda, koje oteče i mijenja boju (od sasvim bijele preko crvene do tamnomodre), a mogu se pojaviti i mjehurići. Ranu treba isprati, a ostatke otrovnih bodlji odmah izvaditi. Kako je otrov termolabilan, odnosno osjetljiv na povišenu temperaturu, ubodeni dio tijela treba uroniti u vruću vodu (koliko možete izdržati, a da se ne opečete, jer prag bola iznosi oko 46°C), u vremenu 30 min. – 1 sat. Kod teških slučajeva uboda ribe pauka može se pojaviti opća reakcija organizma na otrov u smislu vrtoglavice, opće slabosti, znojenja, povišene tjelesne temperature, nesvjestice te problema s disanjem i radom srca. Unesrećenog valja što hitnije dopremiti u najbližu zdravstvenu ustanovu te, ako je potrebno, provesti postupak oživljavanja.
 
 
 
Ako su rane kod uboda veće (npr. laceracija – razderotina), nužno ih je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi. U slučaju sumnje na sekundarnu infekciju rane, potrebno se što prije javiti liječniku.
 
 
 
U drugoj skupini riba najznačajnija je murina, vrlo agresivna riba otrovnog ugriza (napada ronioce ako je uznemire). Na mjestu otrovnog ugriza javlja se crvenilo, oteklina, uz jake bolove, grčeve i otežano disanje. Kako je i taj otrov termolabilan, mjesto ugriza treba uroniti u toplu vodu. Ranu je poslije potrebno dezinficirati i prekriti sterilnom gazom (ako nemate, ostavite je otvorenu). Ugriz murine nužno je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi te dalje postupiti po uputama liječnika.
 
 
Ivana Bočina, dr. med.