Terapija kućnim ljubimcima

POGLED S PORUKOM

Brojna istraživanja potvrdila su da ljubav prema nekome, pa bio to i loš kućni ljubimac, opušta, smiruje, tjera samoću, tugu, bol i strah. Korištenje kućnih ljubimaca u terapiji različitih bolesti (AIDS, rak, mentalne bolesti…) postaje sve učestalije, jer nas oni mogu nasmijati i potaknuti na svakodnevne tjelesne aktivnosti, ili pomoći da proširimo krug prijatelja.

Z a razliku od ljudi, s kojima komunikacija može biti složena i nepredvidiva, životinje osiguravaju stalan izvor utjehe i pažnje. Kod nekih pacijenata one bude nagon za njegovanjem, čine ih sigurnijim, zaštićenijim i bezuvjetno prihvaćenim.

Češkanje psa kao terapija

Rezultati brojnih istraživanja pokazali su da su oni pacijenti koji su hospitalizirani na odjelu za bolesti srca zbog angine pektoris ili srčanog udara, a imali su kućne ljubimce, umirali godinu dana kasnije od onih koji ih nisu imali. Pacijenti koji su prije operativnog zahvata nekoliko minuta gledali akvarij s tropskim ribicama, bili su prije ulaska u operacijsku salu smireniji od onih koji su bili sami. Češkanje i maženje psa snižava arterijski krvni tlak. Vlasnici pasa lakše se bore sa stresom. Uopće nije važno da li je kućni ljubimac pas, mačka, papiga, zlatne ribice, reptil, zec, zamorac, koza, konj. Važno je da se njegova narav složi s vlasnikovom, da vlasnik realno sagleda svoje navike, prostor u kojem živi jer, u suprotnom, kućni ljubimac može, umjesto terapijskog djelovanja, biti novi izvor stresa. Vlasnici kućnog ljubimca osjećaju se odgovorni i potrebni živom biću o kojem brinu, što pojačava instinkt za preživljavanje. Tako su mnoge osobe oboljele od raka živjele duže jer su osjećale da su potrebne svojim ljubimcima.

Životinje kao terapeuti

Psi i mačke nude bezuvjetnu ljubav, ne procjenjuju i ne sude, potiču vlasnika da ne misli samo na sebe, već i na okruženje. Starijim osobama koje žive same, kućni ljubimci mogu udahnuti volju za životom. Neke bolnice u Americi imaju službene programe korištenja pasa, mačaka i zečeva u radu s depresivnim pacijentima. Pomoć životinja značajna je i u radu s autističnom i zlostavljanom djecom te s onima koji su preživjeli veliku nesreću. Na nervoznu djecu smirujuće djeluju ptice, hrčci i ribice, dok male životinje vraćaju u sadašnjost oboljele od Alzheimerove bolesti. Djeca s poremećajem pažnje, mentalni bolesnici i oni s emocionalnim problemima, u prisutnosti životinja ponašaju se pozitivno. Kućni ljubimci lijek su za depresiju jer potiču stvaranje i razvoj socijalnih kontakata. Čuvanje kućnih ljubimaca u terapijske svrhe po nekim zapisima datira od 9. stoljeća. Prema doktoru veterine Alenu Shoenu, svatko od nas emitira energetske signale vezane za najdublja osjećanja, a njih hvataju naši kućni ljubimci i pokušaju nam pomoći, iako se ne zna zašto. U jednoj je kanadskoj studiji dokazano da psi mogu predvidjeti epileptički napadaj kod djeteta pa pas cvili ili se privija uz tijelo djeteta pola sata prije napadaja. To je bitno jer se kod bolesnika javlja jak strah zbog neizvjesnosti koju nosi epileptički napadaj i tako imaju vremena reagirati lijekovima. U istraživanjima, kao najbolji »terapeuti« među psima pokazali su se labradori i retriveri.

Petar Radaković, dr. med.