Osječka priča o komarcima

TAKO SIĆUŠNI, A TAKO ZLI

Dolaskom prvih toplih proljetnih dana počinju svakodnevni problemi koje nam pričinjavaju brojni insekti, među kojima zasigurno prednjače komarci.

Ta sitna stvorenja, kojih u svijetu postoji više od 1000 vrsta, nastanjuju i naše prostore, i to od prvih proljetnih dana pa sve do jeseni, a za to im pogoduju zemljopisne i klimatske prilike na našim prostorima. Stoga nije čudno da s njima dolazimo u kontakt od Dalmacije i Istre do Slavonije. Osobito je zanimljivo područje Slavonije i Baranje, između rijeka Save, Dunava i Drave, gdje se posebice izdvaja Kopački rit između brojnih poplavnih područja koja predstavljaju prirodna staništa komarcima.

Gnjavaža danju i noću

I dok komarci u svijetu prenose brojne i opasne bolesti, poput malarije i niza drugih bolesti, mi smo na sreću toga pošteđeni, a malarija je kod nas iskorijenjena prije gotovo 50 godina i može se pojaviti samo ako se unese u zemlju iz drugih zemalja. Na našim prostorima izloženi smo u toplijem dijelu godine svakodnevnoj gnjavaži, od sumraka do zore, koju nam komarci pričinjavaju kod kuće ili na poslu, kao i u slobodno vrijeme. Smetaju nas svojim zujanjem, kada nam noću remete san, ili dok provodimo vrijeme odmarajući se u svome vrtu, radeći i uređujući ga, kada šećemo kroz omiljeni park, uz jezero, rijeku ili potok ili kroz šumu. Pritom svi pamtimo kako nas je jedan ili nekoliko njih ugrizlo, kako to popularno znamo reći, a u stvari doživjeli smo njihove ubode.

I dok komarci u svijetu prenose brojne i opasne bolesti, poput malarije i niza drugih bolesti, mi smo na sreću toga pošteđeni, a malarija je kod nas iskorijenjena prije gotovo 50 godina i može se pojaviti samo ako se unese u zemlju iz drugih zemalja. Na našim prostorima izloženi smo u toplijem dijelu godine svakodnevnoj gnjavaži, od sumraka do zore, koju nam komarci pričinjavaju kod kuće ili na poslu, kao i u slobodno vrijeme. Smetaju nas svojim zujanjem, kada nam noću remete san, ili dok provodimo vrijeme odmarajući se u svome vrtu, radeći i uređujući ga, kada šećemo kroz omiljeni park, uz jezero, rijeku ili potok ili kroz šumu. Pritom svi pamtimo kako nas je jedan ili nekoliko njih ugrizlo, kako to popularno znamo reći, a u stvari doživjeli smo njihove ubode.

koji može potrajati i do nekoliko dana. Iznimno rijetko, u preosjetljivih osoba može biti uzrokom i ozbiljnijih alergijskih reakcija. Upravo uporan svrbež na mjestu uboda navodi nas na učestalo češanje, pri čemu mogu nastupiti značajnija oštećenja kože, a kasnije na tim mjestima može doći do lokalne infekcije kože. To posljednje nerijetko viđamo kod male djece, koja to čine refleksno, ne mogavši se kontrolirati, ali i kod odraslih, pri čemu nastaje dramatična slika i zbog čega nerijetko zatražimo stručnu pomoć liječnika.

Kako komarci žive

Ugrubo možemo reći da razlikujemo dva tipa komaraca: jedne koji žive u našim naseljima, dvorištima i kućama i druge koje nazivamo divlji, a koji žive izvan naših naselja i s kojima dolazimo u kontakt upravo kada dolazimo u njihova staništa (npr. šume i sl.). Komarci započinju svojom aktivnošću u popodnevnim satima, kada je smanjen intenzitet Sunčeve svjetlosti, zato jer su osjetljivi na suhoću zraka, i bivaju aktivni cijelu noć da bi tijekom dana mirovali u zaklonu. Svoja legla polažu u čistoj vodi koja obiluje vegetacijom, ali i u onečišćenim vodama pa i gnojnicama. U svom razvoju prolaze kroz četiri stadija, od jaja i ličinke preko kukuljice do odraslog komarca. Pritom su prva tri razvojna stadija vezana uz vodu, a samo odrasli komarac živi izvan vode i može letjeti i tako se udaljavati od legla, ovisno o vrsti, od nekoliko kilometara pa i do 30 km daleko. Važna je i spoznaja da se poneke skupine mogu izleći u malim količinama vode zaostale nakon kiša, u različitim odbačenim predmetima, kao što su kante, prazne limenke i plastične boce, odbačene automobilske gume i slični predmeti. Jasno je vidljivo da ljudski nemar i nebriga stvaraju nova staništa komarcima, neposredno uz domove i naselja, i tako nesvjesno u konačnici ljudi sami sebi stvaraju probleme.

Živahne ženke

Spoznaje o životu komaraca upućuju na to da se mužjaci i ženke različito ponašaju i imaju različite živote. Zbog građe usnog aparata, mužjaci ne mogu sisati krv, tako da svoje prehrambene potrebe zadovoljavaju nektarom kao jedinim izvorom hrane. K tome mužjaci i kraće žive, slabiji su letači, a životna funkcija svodi im se na razmnožavanje. Naime, nakon što oplodi ženku, mužjak napušta roj, počinje se lošije hraniti, time jako oslabi i vrlo brzo ugine. S druge pak strane, život ženke znatno je dulji i raznovrsniji. Oplođena ženka može položiti i do stotinjak jaja, iz kojih odrasle jedinke nastanu kroz 2 – 4, a nekada i do 10 dana, pri čemu u našim klimatskim uvjetima možemo očekivati oko 10 generacija tijekom godine.

Nerijetko smo čuli da samo ženke ubadaju i pri tome sišu krv. Uistinu, za ženku je sisanje krvi životna potreba kako bi mogla razviti jaja i stvoriti novu generaciju komaraca. Poznato je da su osjetila mirisa kod komaraca od najvećeg značenja za njihovo preživljavanje. Postoje mirisi koji ih privlače, ali i oni koji ih odbijaju. Tjelesna temperatura i vlažnost tijela ljudi privlači ženke, koje traže pore na koži i u njih guraju rilo kojim sišu krv, a slina koja se oslobađa u ranu sadrži kemijske spojeve koji sprečavaju zgrušavanje krvi. Upravo ta slina odgovorna je za otok i krvarenje na mjestu uboda, kao i za crvenilo i svrbež koji se nakon toga javljaju. Isto tako, putem nje moguć je prijenos uzročnika bolesti. Tako one napadaju određene dijelove tijela, kao što su glava i noge, dakle pretežito otkrivene dijelove, što može imati vezu s temperaturom i znojenjem tih dijelova tijela. S druge strane, mirisi koji ih odbijaju i dezorijentiraju vrlo su efikasno iskorišteni u raznim preparatima za zaštitu ljudi od njihova uboda, a ti preparati nazivaju se jednim imenom repelenti.

Nerijetko smo čuli da samo ženke ubadaju i pri tome sišu krv. Uistinu, za ženku je sisanje krvi životna potreba kako bi mogla razviti jaja i stvoriti novu generaciju komaraca. Poznato je da su osjetila mirisa kod komaraca od najvećeg značenja za njihovo preživljavanje. Postoje mirisi koji ih privlače, ali i oni koji ih odbijaju. Tjelesna temperatura i vlažnost tijela ljudi privlači ženke, koje traže pore na koži i u njih guraju rilo kojim sišu krv, a slina koja se oslobađa u ranu sadrži kemijske spojeve koji sprečavaju zgrušavanje krvi. Upravo ta slina odgovorna je za otok i krvarenje na mjestu uboda, kao i za crvenilo i svrbež koji se nakon toga javljaju. Isto tako, putem nje moguć je prijenos uzročnika bolesti. Tako one napadaju određene dijelove tijela, kao što su glava i noge, dakle pretežito otkrivene dijelove, što može imati vezu s temperaturom i znojenjem tih dijelova tijela. S druge strane, mirisi koji ih odbijaju i dezorijentiraju vrlo su efikasno iskorišteni u raznim preparatima za zaštitu ljudi od njihova uboda, a ti preparati nazivaju se jednim imenom repelenti.

Sušenje, mreža, parafin…

Uvjeta za razvoj komaraca ima posvuda oko nas, a često ih nepažnjom i nebrigom sami stvaramo. Imajući to na umu, puno toga možemo i sami učiniti i smanjiti broj potencijalnih staništa tako što ćemo u svom najbližem okolišu ukloniti nakupljenu vodu oko kuće, kao i sve predmete koje smo odbacili ili nehotice zaboravili, različite spremnike za vodu dobro zatvoriti, a kišne žljebove održavati prohodnima. U naseljima i oko kuća koje nemaju javnu kanalizacijsku mrežu i koriste se septičkim jamama, u domaćinstvu ili na farmama, jame treba održavati tako što ih dobro i hermetički zatvorimo, a možemo u njih naliti tanki sloj mineralnog, parafinskog ili nekog ekološki prihvatljivog ulja koje je moguće kupiti u poljoprivrednoj ljekarni, a koje, kada se razlije po površini, stvara tanki sloj i onemogućava ličinkama disanje na površini vode.

Uvjeta za razvoj komaraca ima posvuda oko nas, a često ih nepažnjom i nebrigom sami stvaramo. Imajući to na umu, puno toga možemo i sami učiniti i smanjiti broj potencijalnih staništa tako što ćemo u svom najbližem okolišu ukloniti nakupljenu vodu oko kuće, kao i sve predmete koje smo odbacili ili nehotice zaboravili, različite spremnike za vodu dobro zatvoriti, a kišne žljebove održavati prohodnima. U naseljima i oko kuća koje nemaju javnu kanalizacijsku mrežu i koriste se septičkim jamama, u domaćinstvu ili na farmama, jame treba održavati tako što ih dobro i hermetički zatvorimo, a možemo u njih naliti tanki sloj mineralnog, parafinskog ili nekog ekološki prihvatljivog ulja koje je moguće kupiti u poljoprivrednoj ljekarni, a koje, kada se razlije po površini, stvara tanki sloj i onemogućava ličinkama disanje na površini vode.

Vesna Horonitz, medicinska sestra