Tajne mozga

UGODA SE LAKŠE PAMTI

Čovjek je uvijek željan znanja, kojega nikad nije dovoljno, ali se jedan dio znanja stalno gubi, a novo znanje stiče se sporo. Kako popraviti učinkovitost pamćenja i održati ga što dulje?

Prema jednostavnom Atkinson–Shiffrinovom modelu, postavljenom prije 40-ak godina, psiholozi su pamćenje shvaćali kao niz odvojenih aktivnosti, kod kojih se neka informacija prenosi iz jednog spremišta mozga u drugo. Ulazni podaci dolaze najprije u dio mozga koji prikuplja informacije od svih osjetila (najviše vizualnih i slušnih, ali i ostalih, kao npr. dodirnih, okusnih, mirisnih), gdje se pohranjuju u vremenu do dvije sekunde. Ti podaci brzo nestaju ako se ne prenesu na sljedeću razinu pamćenja, tj. u kratkotrajnu memoriju (tzv. »radnu memoriju«). Podaci koje operativno koristimo ostaju u kratkotrajnoj memoriji oko 30 sekundi. I konačno, ako se dobiveni podaci ponavljaju više puta u mislima, tada oni prelaze u dugotrajnu memoriju, gdje ostaju prilično dugo. Današnja shvaćanja psihologa nešto drukčije govore o ta tri elementa pamćenja. Osjetilnu memoriju tumače kao dio za prihvaćanje informacija (percepcije), koji se kratko zadržava u svijesti, a kratkotrajnu i dugotrajnu memoriju tumače kao dio kontinuuma, bez jasne razlike među njima.

Radna memorija

Razvojem neuroloških znanosti spoznalo se da postoje razni oblici mentalnih procesa koji se istovremeno odvijaju u mozgu te se utvrdilo da je pamćenje mnogo složeniji proces nego što se prije mislilo. Na osnovi toga, postavljene su četiri osnovne komponente »radne memorije«: jedna od tih komponenti u funkciji je centralnog procesora i upravlja s ostale tri komponente. U te tri komponente radne memorije spadaju: vizualnoprostorna, epizodna i glasovna komponenta. Kada te tri komponente memorije rade razdvojeno, moguće je istovremeno pamćenje u svakoj od njih (kao npr. vizualne slike istovremeno sa zvukom). Isto su tako postavljene tri vrste »dugotrajne memorije«: epizodna, semantička (značenjska) i proceduralna memorija (procesna). U koji će dio dugotrajne memorije biti spremljen neki podatak, ovisi o osobnom načinu kodiranja same informacije: dubinskom, površnom, značenjskom, asocijativnom, kontekstnom, procesnom i slično. Pokusima su potvrđeni brojni načini u poboljšanju pamćenja dovođenjem u situacije koje su na bilo koji način povezane s informacijama koje želimo pamtiti. Ali su, isto tako, utvrđene brojne barijere u pamćenju, koje treba eliminirati za postizanje boljih rezultata pamćenja. Također se pokazalo da je bolje pamćenje ugodnih informacija od onih drugih, a da je bolje i pamćenje neutralnih informacija ako su kombinirane s ugodnim kontekstom. I najnovija istraživanja rada mozga na velikom broju pokusa pokazala su ne samo kako mozak u tijeku pamćenja funkcionira i koji je njegov dio tada aktivan, nego kako i samo značenje sadržaja pamćenja ima velik utjecaj na kvalitetu pamćenja. Pritom je važno upravo ono što se odigrava u središnjem dijelu mozga (substantia nigra), koji je inače odgovoran za procesiranje zadovoljstva i motivaciju, gdje se hormon i neurotransmiter dopamin prirodno oslobađa u tijeku neke aktivnosti koja izaziva zadovoljstvo. Danas postoje razrađene mnoge tehnike i scenariji za organizaciju bržeg i boljeg učenja, no ovdje govorimo samo o elementima boljeg pamćenja u svakodnevnoj atmosferi dobivanja brojnih informacija.

Mozak traži promjene

Svaki je čovjek željan novih spoznaja, i to neprestano, od rođenja do smrti. Mozak stalno traži neku novost i neku promjenu. Svaka novost s kojom se čovjek susreće prilikom neke spoznaje izaziva u mozgu određenu aktivnost koja predstavlja izvjesno zadovoljstvo. Tada se u središnjem dijelu mozga oslobađa dopamin koji onda, kao neurotransmiter, pomaže u pamćenju okolnosti i pojedinosti koje su dovele do njegovog aktiviranja. Ako se ta spoznaja o djelovanju novih znanja na aktivnost mozga iskoristi tako da se nove zanimljive informacije kombiniraju s neutralnim i globalno (ali ne u detaljima) poznatim informacijama, tada ukupno pamćenje i neutralnih informacija postaje bolje.

Takva spoznaja o pamćenju upućuje nas da ćemo znati više stvari, ako za vrijeme dobivanja bilo kakvih informacija upoznajemo i dio potpuno novih stvari. Kako postići da stalno radimo nešto novo i da uvedemo više novih stvari u svoj život radi poboljšanja svojeg pamćenja? Odgovor na to pitanje nije potpuno jednoznačan, jer on ovisi i o samoj osobi, njezinim interesima, navikama, sklonostima i radoznalosti. Kod nekih ljudi postoji čak i prikriveni strah od novih stvari, zbog neizvjesnosti i mogućih neugodnosti, pa takvi ljudi zaziru od promjena i u većini stvari kroče samo »utabanim stazama« života, iako je sam mozak željan novosti. Takvi ljudi moraju potražiti svoje motive koji će im omogućiti zadovoljstvo promjena.

Prekinite rutinu

Zbog velikih razlika među ljudima i različitih okolnosti u kojima ljudi žive te različitih životnih iskustava, svatko treba najprije malo istražiti samoga sebe, kako bi prekinuo rutinu u životu i činio nešto drukčije, ili na drugi način, ili potpuno novo. Svatko može naći dovoljno takvih elemenata u interesima svog života.

U pokušajima traženja elemenata za motivirane promjene, navest ćemo neke primjere kao pomoć: • Upoznavati nove stvari: upisati se na tečaj ili studij nečeg što čovjeka veseli i zabavlja (strani jezici, ples, pjevanje, slikanje i sl.), upisati se u neki klub zbog druženja ili rasprava i diskusija, uključiti se u dobrotvornu akciju za pomoć ljudima ili u zaštiti prirode, otići u knjižnicu i posuditi zanimljivu ili neobičnu knjigu, posjetiti zanimljivu izložbu proučivši njen suštinski sadržaj, prilikom samog procesa upoznavanja s novim informacijama treba ući dublje u zanimljivi dio materije. • Posjetiti nova mjesta: organizirati putovanja u zanimljiva i neobična mjesta u vlastitoj zemlji ili u inozemstvu, posjetiti u novim mjestima, ovisno o vlastitom zanimanju (povijesnom, kulturnom, umjetničkom, prirodnom), parkove, prirodne ljepote, muzeje, zanimljive građevine, izložbe, kazališne ili sportske priredbe, zanimajući se dublje o suštini sadržaja koje posjećujemo. • Doživjeti novo iskustvo: pokušati se zanimati za novi hobi bilo kakve vrste i iskusiti ga sam (izrada rukotvorina, modno ili neko drugo kreiranje, učenje sviranja, slikanje, zanatske aktivnosti, uzgoj bilja), iskušati se u kulinarstvu pripremom novih jela, pisati vlastiti dnevnik, obogaćen osobnim gledanjima i emocijama uz svakodnevne stvari, pisati priče i doživljaje.

Krenite već danas

Naš mozak izgrađen je tako da vječno traži nove mogućnosti i nove izazove u bilo čemu. Za stimulaciju stalnih poticaja u novim stvarima, on svaku novost poprati većom količinom stvorenog dopamina, koji kod čovjeka izaziva određenu ugodu i zadovoljstvo. Prvi je i osnovni korak za bolje pamćenje, koji je neophodno napraviti, da s novim stvarima povećamo stvaranje dopamina. Djelovanje dopamina i kao neurotransmitera povećava sposobnost pamćenja stvari koje tada saznajemo. To, drugim riječima, znači da, ako prilikom dobivanja informacija kombiniramo ono neutralno (i ne baš previše zanimljivo, ali možda korisno) sa zanimljivim i novim informacijama u toj ili sličnoj materiji, ulazeći dublje u samu materiju (razjašnjavanjem detalja), pamćenje svih informacija bit će znatno bolje. Mnogi su tu spoznaju iskusili i sami, učeći upravo na tom principu i ne razmišljajući detaljnije o tome što to dovodi do boljih rezultata pamćenja.

Također, već i samo ponavljanje nekih spoznaja, radi boljeg pamćenja, daje mnogo bolje rezultate ako se takvo ponavljanje materije provodi kao priča nekoj drugoj osobi. Takvo ponavljanje, ne samo što samo po sebi poboljšava pamćenje (zbog postupka ponavljanja), nego, zbog izazvanog zadovoljstva osobne prezentacije, povećava i efekt pamćenja.

Pokušajte iskoristiti ta saznanja o načinu funkcioniranja mozga već danas, tražeći nove aktivnosti i nova iskustva, kako biste održali mozak u stanju zadovoljstva i sreće i time omogućili ne samo ugodniji, smisleniji i zdraviji život, nego i povećali pamćenje svega onoga što čovjeka zanima i što mu je u životu potrebno.

Stjepan Šaban, dipl. ing.